Weed prema engleskim rječnicima znači korov. Međutim, s godinama se značenje te riječi prometnulo i u nešto drugo. Weed, naime, u slengu znači i trava, odnosno – marihuana. Tako u Kaliforniji postoji jedan gradić koji se zove upravo tako – Weed. I jasno, stanovnicima tog šumarskog gradića, koji se nalazi na sat vremena od granice s Oregonom, godinama je poprilično išlo na živce što su predmet sprdnje iako za to nisu sami krivi.
Etiketa “Made in Weed”
Jer, gradić nije dobio ime po “travi”, već po Abneru Weedu, tajkunu iz 19. stoljeća koji se bavio drvnom industrijom. Bilo je pri tome i onih entuzijastičnih koji su u tom imenu vidjeli dobru priliku za zaradu na marketingu. I ništa, jer dugo je vremena za stanovnike marihuana bila “đavolja salata”.
– Nisam željela da mi gomila narkomana sjedi ispred dućana i puši džointe na klupi – rekla je Sue Tavalero, gradonačelnica koja je prije imala frizerski salon. No vremena se mijenjaju pa tako i ljudi te su gđa Tavalero i drugi gradski oci konačno popustili. Naime, otvorena je trgovina s marihuanom za medicinsku upotrebu u središtu grada. Pa onda još jedna. A potom je stigla pandemija. Bilo je vrijeme da se “plašljivi zagrljaj”, kako je to dobro napisao autor reportaže iz ovog gradića zanimljivog imena u The New York Timesu, pretvori u jedan doista strastveni.
U studenom je gradsko vijeće jednoglasno odobrilo gradnju pogona na rubu grada u kojem bi se uzgajalo oko 150.000 stabljika marihuane, a zaposlilo bi se 300 ljudi. No Weed i dalje ostaje rijetkim primjerom čak i za Kaliforniju, koju se doživljava prilično liberalnom kad je riječ o marihuani. No kada stvari dođu na lokalnu razinu, u većini slučajeva izbiju problemi, jer lokalne zajednice nisu spremne to prihvatiti.
Recimo, u većim gradovima poput San Francisca, Los Angelesa i San Josea dopuštaju prodaju kanabisa, ali manji i konzervativniji gradovi poput Bakersfielda i Anaheima ipak ne. Dapače, više od 70 posto kalifornijskih gradova ne dopušta takve trgovine, kako to tvrdi jedan internetski portal koji se bavi praćenjem razvoja legalizacije marihuane u toj zapadnoj američkoj državi. Što se Weeda tiče, taj gradić vidi šansu ne samo u svojem prikladnom imenu nego i u svojoj lokaciji u podnožju Mount Shasta, neaktivnog vulkana. Tako iz svega ispada i zgodna etiketa “Made in Weed”, gdje gradski oci vide šansu da taj gradić za “travu” postane ono što je francuska pokrajina Champagne za šampanjac ili talijanska Parmigiano-Reggiano za parmezan. Iz izvora u okolici Weeda već dolazi flaširana voda Crystal Geyser, a od te vode i zemlje očekuje se da stvori “terroir”, koji će marihuani iz Weeda dati originalne arome i okus. Sve to dosta se dobro prihvaća jer je sve manje stanovnika tog kalifornijskog gradića koji se protive povezivanju Weeda s omamljujućom biljkom.
Po kućanstvu 31.000 dolara
Sada se ta manjina nada da bi gradić ipak mogao ostvarivati prihode u nečemu što ne bi imalo previše veze s lakom drogom. No za to su ipak male šanse. Prije svega, Weed je jedan atipičan kalifornijski gradić. Nalazi se daleko od sunčane atraktivne obale, a ni ekonomija mu ne cvate. Drvna industrija u propadanju je već desetljećima pa se i tako već dugo traži neka nova djelatnost kojom bi se ti prihodi nadomjestili.
Ondje danas živi oko 2700 stanovnika s godišnjim prihodima po kućanstvu koji su manji od 31.000 dolara, što je manje od polovice kalifornijskog prosjeka. A u novom pogonu za marihuanu satnica bi počinjala s 20 dolara, uz zdravstveno osiguranje. Ustupanje gradskog logotipa donijelo bi upravi 400.000 dolara godišnje. Od dva postojeća dućana ubire se 10.000 dolara godišnje.
Drvna industrija propada jer su liberali koji vode Californiu (u propast) zabranili sjecu zbog "zastite okolisa" a iz istog razloga i bilo kakvu novu gradnju sto je uniatilo i drvopreradnivacku i gradjevinsku industriju ali mnoge stanovnike koji s istima nemaju veze ali su postali beakucnici posto je zabrana gradnje prouzrocila 500% rast cijena najma kuca i stanova. Otvorenost te drzave ilegalnim useljenicima koji poreze ne placaju ali liberali im placaju zdravatveno osiguranje i skolovanje djece takodjer ne pomaze, srednji sloj nestaje i drzava je pred bankrotom