Dr. Andro Vlahušić prvi je hrvatski ministar zdravstva koji se suočio sa štrajkom liječnika, a zbog neuspješnih pregovora štrajk je izrastao u najveći problem njegova mandata.
- Nazire li se dogovor i vraćanje liječnika na sve redovne poslove?
- O prekidu štrajka odlučit će štrajkaški odbor. Nisam, naravno, sretan što već dva tjedna građani nemaju zdravstvenu zaštitu u punom opsegu, za što izdvajaju svoj novac. Tužan sam i zbog toga što smo kolektivni ugovor mogli potpisati u svibnju prošle godine i već više od pola godine svaki je liječnik mogao imati od 600 do 1500 kuna veću mjesečnu plaću. Nažalost, sindikat ne odustaje od tvrdog stava i zahtjeva za strukovnim kolektivnim ugovorom ili promjenom Uredbe o koeficijentima i 45 posto većim plaćama.
- Zašto tvrdo stojite na tome da ni jedno ni drugo nije moguće?
- Strukovni kolektivni ugovor protivan je stavu Vlade i svih sindikalnih središnjica. To bi značilo da profesori, pa docenti, pa zatim svih 300 ili 500 djelatnosti mogu također tražiti strukovni ugovor. A Uredba o koeficijentima ima svoj niz od oko barem sto pozicija. I kada jedna djelatnost traži da za 45 posto preskoči mnoge druge, i to bez njihove suglasnosti, znači da se cijeli model plaća u javnim službama ruši.
- Liječnici su bili posebno revoltirani kada ste u izašli u javnost s njihovim primanjima
- Bio sam prisiljen to učiniti jer na sindikalnom plakatu za štrajk kojim su oblijepljene zdravstvene ustanove piše da je plaća liječnika 4300 kuna. Sindikat je najavio i mogućnost da će prestati pružati mrtvozorničke usluge, što je nezakonito i nemoralno. Kada je napad išao dalje na zaoštravanje odnosa prema pacijentima zatvaranjem poliklinika, što je također protuzakonito, odlučio sam na zasjedanju Sabora javno reći da plaća liječnika nije 4300 kuna, da je prosjek primanja liječnika specijalista oko 10.000 kuna. Nisam rekao da je to osnovna plaća i znam da je dežurstvo dodatni i težak rad. Upitao sam se smije li se prestati pružati zdravstvena zaštita građanima i govoriti neistinu da im je plaća 4300 kuna. Svjestan sam da sam koristio i teške riječi, ali prijetilo je stanje općeg kaosa.
- Postoji li barem neko kompromisno rješenje?
- U primarnoj zaštiti predložili smo da liječnicima s malo pacijenata osiguramo zaštitni dodatak kako im plaća ne bi bila ispod dostojanstva poziva, Slično rješenje ponudio sam sindikatu i za bolničke liječnike. Oko 700 specijalista primilo je u prosincu prošle godine plaću manju od 7500 kuna. A s 10-postotnim povećanjem rijetki bi imali plaću nižu od 8000 kuna. I onima koji imaju najmanje plaće jer nemaju dodatne zarade od dežurstava i pripravnosti ili nastave na fakultetu možemo osigurati veću plaću stimulacijama za dodatne i kvalitetnije usluge pacijentima, primjerice za smanjenje listi čekanja.
- Je li Liječnički sindikat prihvatio takav model?
- Ne! Držim da je štrajk iracionalan jer je pod krinkom strukovnog kolektivnog ugovora sindikat obećao liječnicima iluziju o 45-postotnom povećanju plaća. I tako se ruše svi odnosi među zaposlenicima javnih službi. No, u kolektivni ugovor unijeli smo sve njihove ostale zahtjeve i više nema zakonskog razloga za štrajk. Po zakonu se ne može štrajkati za veću plaću. No, sindikat je našao novu formulu. Traže da se granski koletivni ugovor preimenuje u strukovni. I građani nemaju zdravstvenu zaštitu u punom opsegu i sindikat može štrajk održavati mjesecima zbog jedne jedine riječi. Volio bih da liječnici imaju veće plaće, ali učinio sam sve što je bilo u mojoj moći. Srećom, svaki se dan sve više liječnika uključuje u normalan rad i mislim da će se štrajk sam ugasiti.
- Imate li uvid u stanje dječje kardiokirurgije na Rebru?
- Nakon vašeg teksta o visokoj smrtnosti beba tražio sam i dobio očitovanje šefova službi na Rebru, koji kažu da je članak neistinit i tendenciozan. No, tražit ću dodatno obrazloženje o stanju cijele dječje kardiokirurgije.
Problem je što ni danas nemamo jedinstven stav kardiologa i kardiokirurga u Hrvatskoj o modelu koji vodi američki dječji kardiokirurg prof. Novick i koji "cost-benefit" od tog modela ima Hrvatska. Nema jedinstvenog stava struke ni o tome koju djecu treba, a koju ne treba slati u inozemstvo.
Da bih dobio konačno mišljenje o tome koje se dijagnoze u djece s prirođenim srčanim pogreškama kada i kako moraju liječiti, vjerojatno ću tražiti međunarodnu ekspertizu.
Dva su rješenja: trajni ugovor s jednim centrom u inozemstvu za djecu koja se ne mogu pouzdano operirati kod nas, ili trajni angažam sposobnog dječjeg kardiokirurga na Rebru. Djecu moramo zaštititi.
Razgovarala Diana Glavina