Ako se zanemare šale na društvenim mrežama da će novi hrvatski predsjednik Zoran Milanović prisegnuti s “Tako vam Bog pomogao”, umjesto “Tako mi Bog pomogao”, u nekim vjerničkim krugovima kritički se gleda na taj protokolarni čin, tj. da se radi o svojevrsnom svetogrđu, jer će predsjednik (bio to sad Milanović ili prije ili poslije netko drugi), koji nije vjernik, prisegnuti na nešto u što ne vjeruje, a što je vjernicima sveto.
Naime, nije za vjernike uopće problem je li Milanović agnostik ili ateist ili bilo što drugo, nego je problem u tome da ne žele da njihove svetinje postanu dio nekog pukog protokola ili običaja, jer se na taj način omalovažavaju i obezvređuju.
Boga je, kao što se sjećamo, prvi u prisezi zazvao i to samoinicijativno, mimo ondašnjeg protokola, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, ponavljajući riječi prisege za predsjednikom Ustavnog suda Jadrankom Crnićem, da bi na kraju sam dodao riječi – tako mi Bog pomogao!
Zacijelo po uzoru na američke predsjednike, koji su uz te riječi ruku držali i na Bibliji, premda Boga nema u američkom Ustavu. Tuđmanu to tada nitko nije zamjerio. Štoviše, doimalo se simpatično, premda se znalo da ni Tuđman nije bio osobito praktičan vjernik, ali je cijenio ulogu Katoličke crkve u društvu.
No nije se to samo Tuđmanu svidjelo, nego je i Georg Washington tu formulaciju samoinicijativno dodao 30. travnja 1789. godine na kraj svoje prisege i pritom poljubio Bibliju. Listom su ga slijedili ostali američki predsjednici, pa se ta tradicija brzo ustalila.
No, Theodore Roosevelt svoju je prisegu položio bez Biblije, dok je Franklin Pierce 1853. godine bio prvi predsjednik koji je položio lijevu ruku na Sveto pismo. Predsjednik Dwight D. Eisenhower nije poljubio Bibliju nego je izgovorio neku svoju spontanu molitvu, premda je došao na inauguraciju s Biblijom koja je osobno pripadala prvom američkom predsjedniku Georgu Washingtonu i danas je stara oko 250 godina. Rabio ju je i Bush stariji, dok je njegov sin upotrijebio obiteljski primjerak Svetog pisma.
John F. Kennedy je pak bio prvi s katoličkom verzijom Biblije, a Richard Nixon je na prisegu došao čak s dvije, stare obiteljske.
Bilo je američkih predsjednika koji su, poput Franklina Delana Roosevelta simboliku čina pojačavali time što su otvorili Bibliju na posebnoj stranici. On, konkretno, na Prvoj poslanici sv. Pavla Korinćanima i Hvalospjevu ljubavi, dok je, navodno, Abraham Lincoln ima otvoreno Evanđelje po Mateju i držao ruku na retku koji kaže “ne sudite da ne budete suđeni”.
Barack Obama 2013. godine koristio je dvije Biblije – jednu koja je bila upravo Lincolnova i drugu koja je pripadala Martinu Lutheru Kingu.
Biblije na prisezi hrvatskih predsjednika nema, no s prisezanjem na svete knjige ima komičnih, ali i problematičnih primjera u svijetu. Naime, nakon dva skandala na izboru za Miss Zimbabvea, organizatori su odlučili kako će sve natjecateljice ubuduće morati prisegnuti na Bibliju da se nisu fotografirale obnažene, što su očito činile njihove nestašne prethodnice. A problem je pak nastao i u samom SAD-u, kolijevci prisege, kada jedan kongresmen, koji je bio konvertit na islam, nije htio prisegnuti na Bibliju nego na Kur’an.
Taj posljednji primjer, zapravo, odgovara logici s početka teksta u kojoj se neki vjernici pitaju ima li smisla da predsjednik koji ne vjeruje u Boga (premda je kršten i vjenčan u Crkvi, kako je svojedobno izjavio, ali ne prakticira vjeru) priseže svečano i obvezuje se njegovim autoritetom. Doista zvuči apsurdno i nepotrebno. Možda bi trebalo postati opcionalno, pa da svatko čini po svome uvjerenju i izboru. Jer, ovako, ako bi Zoran Milanović samoinicijativno preskočio riječi “tako mi Bog pomogao”, navukao bi na sebe zacijelo ljutnju drugoga dijela vjernika, koji bi mu zamjerio ignoriranje tradicije i većinskog vjerskog osjećaja hrvatskog naroda. Osim ako, kao u zafrkanciji na internetu ne kaže “tako vam Bog pomogao”.
Bilo bi to u njegovom stilu. A i ulazak u povijest odmah mu je zajamčen.
Koga nema bez njega se može 😆😆😆😆