Akademkinja Alica Wertheimer-Baletić, doajen hrvatske demografije, neupitnog autoriteta, i predstojnik Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta prof. Anđelko Akrap za Večernji list analizirali su odgovore HDZ-a, SDP-a i Mosta o populacijskoj politici. Stranke smo pitali u čijoj će nadležnosti biti populacijska politika, koje mjere će provoditi, kako će riješiti problem iseljavanja mladih, što će im ponuditi u ruralnim sredinama te srednjim i malim gradovima.
Sve tri stranke planiraju populacijsku politiku ostaviti u resoru socijale iako je to za struku promašaj. Useljenička politika HDZ-a usmjerena je na povratak hrvatskog iseljeništva, Most bi vratio građane koji su se iseljavali proteklih godina, a SDP je za useljavanje u skladu s potrebama tržišta rada.
Gdje su nezaposlene majke
– Demografska, odnosno populacijska politika je politika strateškog razvoja zemlje jer je radna snaga pokretač proizvodnje i ne može biti u nadležnosti Ministarstva socijalne politike, nego posebnog ministarstva ili ureda pri Vladi. Most joj daje veće značenje predlažući koordinaciju za provedbu populacijske politike pri Vladi, no u pogledu mjera je prilično konfuzan – kaže Wertheimer-Baletić. I Akrapu stavljanje populacijske politike u resor socijale pokazuje da stranke demografsku problematiku ne smatraju teškom kao što jest. Wertheimer-Baletić ističe da demografska politika mora biti dugoročna, stabilna i nadstranačka.
Nije točno da novčane naknade ne potiču obitelji na više djece. To se vidi iz primjera zapadne Europe
akademinja
Jasno je, kaže, i da bez ekonomskog razvoja nema uspjeha populacijske politike. Nije joj promakla rečenica SDP-a da “direktne novčane naknade obiteljima neće polučiti rađanjem većeg broja djece...”
– To nije točno jer sve zemlje koje imaju populacijsku politiku imaju i izravne novčane naknade obiteljima. Francuska, koja ima dugoročnu pronatalitetnu politiku, tko god bio na vlasti, ima uz ostalo silne novčane poticaje za obitelji s djecom te mjere iz radnog zakonodavstva koje zaposlenim majkama omogućuju fleksibilno i skraćeno radno vrijeme. Sve ankete pokazuju da žene u zapadnoeuropskim zemljama žele više djece nego što ih imaju, a potiče ih se na rađanje i novčanim naknadama i mjerama u radnom zakonodavstvu koje im olakšavaju usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života – kaže akademkinja.
Upozorava i da su programi stranaka parcijalni jer nisu jasno definirani specifični ciljevi populacijske politike, niti je povezana natalitetna i migracijska politika. Iako nijedan program stranaka nije cjelovit, pozitivnim ocjenjuje prijedloge za subvencioniranje i snižene kamate na stambene kredite mladim obiteljima, omogućavanje skraćenog i fleksibilnog radnog vremena (predlažu Most i HDZ, op.a), delimitiranje naknada na roditeljskom dopustu, te mjere za usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života koje predlažu svi.
Dopust od pet radnih dana radi prilagodbe djeteta u vrtić i školu koji predlaže SDP akademkinja smatra perifernom mjerom, koja bitno neće pomoći. Mana je za sve tri stranke, ističe, što im odgovori ne pokazuju da će inzistirati na zapošljavanju mladih na neodređeno. I odgovori o regionalnom razvoju su im škrti, iako je tu, kaže Wertheimer-Baletić, HDZ nešto bolji s mjerama za mlade u ruralnim sredinama.
– Politika regionalnog razvoja je neučinkovita. Problem neće riješiti sredstva iz fondova EU, na što se pozivaju SDP i Most, ako nema jasne i dugoročne strategije gospodarskog i općeg razvoja u prostoru. Velika većina županija desetljećima ima jak odljev stanovništva dominantno prema Zagrebu, Splitu ili inozemstvu – kaže Akrap. Ističe i u odgovorima HDZ-a manjkavost. – Da bi Hrvatska preokrenula demografske trendove u ruralnim prostorima, treba izraditi strategiju sustava gradova koji će razvojem u svom okruženju zadržati stanovništvo. Nisu dovoljna samo radna mjesta nego ih treba pratiti infrastruktura koja će zadržati stanovništvo – kaže Akrap.
Stranke ne spominju rad vikendom, koji ne prate jaslice i vrtići, ni problem rada na određeno za mlade
demograf
Wertheimer-Baletić navodi da nijedna stranaka ne spominje nezaposlene majke koje ne smiju biti diskriminirane. HDZ predviđa status plaćenog odgojitelja u obiteljima s četvero i više djece, ali...
Koje bismo radnike uvozili?
– Trebali bismo stimulirati rađanje do troje djece i ići na progresivni dječji dodatak do trećeg djeteta, a poslije trećeg u većini zemalja on ostaje isti. Žene danas neće ići na četvero djece, no ne mogu biti protiv te mjere zbog majki koje se brinu o četvero djece, ali ta mjera neće bitno utjecati na povećanje nataliteta. Sa stopom fertiliteta od 1,44 daleko smo od nulte razine “dvoje roditelja, dvoje djece” odnosno stope od 2,1 koja osigurava zamjenu generacija. Politika nije svjesna posljedica nepostojanja dugoročne populacijske politike jer već sada pada radni kontingent i jako se povećava staračko stanovništvo. Neće biti postojećeg sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja ne bude li više onih koji ulaze u radnu dob i zapošljavaju se – ističe akademkinja.
Iako se govori o uvozu radnika, pitanje je, kaže, za koja bismo ih zanimanja uvozili i iz koje kulture, ističući da su puno manji troškovi ako se inzistira na vlastitoj autohtonoj populacijskoj politici. Akrap ističe da su sve nove članice EU imale iseljavanje, ali ih je većina to zaustavila. Napominje i da stranke ne govore u kojim je zanimanjima fleksibilno radno vrijeme ostvarivo, ne spominju rad vikendom koji ne prate vrtići, rad na određeno.
Opasno je o demografiji govoriti u okviru socijale. Socijala je briga o sirotinji. Rad i poduzetništvo je područje unutar kojega se trebaju kreirati politike za povećanje prirodnog prirasta stanovništva.