Različite interpretacije aktualnih političkih okolnosti oko konstituiranja Sabora i imenovanja mandatara za sastavljanje Vlade te ovlasti predsjednice države u vođenju političkih konzultacija i posljedično imenovanja privremene nestranačke vlade i raspisivanja izbora, govore nam da su nam nužne ustavne promjene kako bi se otklonile sve nepreciznosti, praznine i nedorečenosti koje omogućuju političkim akterima da nas vode u ustavnu krizu.
Nemoguća i obična većina
Trenutačno je problem postići političku većinu, a da ne govorimo o dvotrećinskoj većini bez koje je nemoguće izmijeniti Ustav, i ponovimo to, imenovati sedmero ustavnih sudaca kojima 7. prosinca istječe mandat, a 7. lipnja i krajnji rok do kojeg još mogu biti u Ustavnom sudu ako se u međuvremenu ne imenuju novi ustavni suci. I neke od reformi na kojima inzistira Most otežano je ili nemoguće provesti bez izmjena Ustava, odnosno ako one nisu potrebne, onda je za njihovu realizaciju potreban kakav-takav konsenzus u zemlji.
Stoga aktualni sporovi oko toga tko, kada, kako i što može učiniti u aktualnim političkim događanjima vodu tjeraju na mlin zastupnika Mosta i njihova inzistiranja na tripartitnoj reformskoj vladi, u svakom slučaju velikoj koaliciji. Bez obzira koliko se činilo iluzijom da HDZ i SDP mogu išta zajedno napraviti, premda je pristupanje EU i s tim povezane ustavne promjene, koliko god su bili ucijenjeni tim ciljem, ili izlazak iz arbitražnog procesa sa Slovenijom, pokazalo se da je i nemoguće ipak moguće. Takva velika koalicijska vlada imala bi smisla i ako bi trajala samo nekoliko mjeseci ako bi i to kratko vrijeme bilo iskorišteno za nužne izmjene Ustava, barem one za koje postoje praktični razlozi u interesu sprečavanja budućih ustavnih kriza. Čak i ako sada politički akteri uspiju izbjeći ustavnopravne sudare na brvnu, i novi izbori, bez obzira kakvi budu rezultati, mogu nam donijeti opet iste strahove i strepnje.
Naš je Ustav pisan za odgovorne i zrele političare, koji su uistinu nošeni općedruštvenim interesom, a ne sitnim stranačkim i osobnim interesima. Primjerice, i predsjednica države i privremeni predsjedatelj prekinute konstituirajuće sjednice, Ustav mogu tumačiti i inzistiranjem na konfliktu, što oni zasad ne čine. Ipak, vrlo je lako zamisliti i takvu situaciju pa je stoga nužno te potencijalne sukobe unaprijed jasno razriješiti u Ustavu preciziranjem tko, kada i kako saziva novu ili nastavak neuspjele konstituirajuće sjednice. I do kada pokušaj konstituiranja Sabora treba trajati i kakve su posljedice neuspjela izbora predsjednika. Treba li ipak konstituirati Sabor ili ići na nove izbore? A kakva smisla ima konstituirati Sabor, osim da bi zastupnici ostvarili sva zastupnička prava (?), ako nitko ne uspije formirati Vladu. I tko tada raspušta Sabor ako se on koji slučajem konstituira.
Nadalje, čak i ustavnopravni stručnjaci kao mantru ponavljaju da se u pogledu dokazivanja uživanja većine zastupnika ustalilo pravilo da su to potpisi, premda to baš nije točno jer je Stjepan Mesić 2007. mandat dao Ivi Sanaderu na temelju iskazanog, a ne potpisanog povjerenja HSLS-a i HSS-a. Ali, ako su potpisi jedino dokazno sredstvo za “većinu”, ne bi li onda bilo bolje da se u Ustavu to i propiše, uz recimo obvezu da svaki od 151 zastupnika da svoj potpis mandataru pred predsjednicom. Ali, nije li prekruto takvo shvaćanje političkih procesa, koje i trenutačno dominira, pa je presudno utjecalo i na predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović da inzistira na potpisima.
HDSSB ne da potpise, ali...
HDSSB je zauzeo stav da nijednoj od vodećih opcija neće dati svoj potpis, već da će s njima razgovarati tek kad im predsjednica da mandat. To je legitiman stav o kojem bi predsjednica trebala voditi računa kad ocjenjuje mogućnosti potencijalnih mandatara bez obzira na to što je riječ o potencijalnom, a ne s potpisom ovjerenom povjerenju. Ne bi li onda trebalo Ustavom precizirati kriterije i korake u dodjeli mandata, primjerice prvo relativnom pobjedniku, pa drugom i trećem po broju mandata.
Očito je po trenutačnim najavama iz SDP-a da njihova tehnička vlada neće dopustiti eventualnoj predsjedničinoj privremenoj nestranačkoj vladi da uđe u Banske dvore, kao i iz njihova stava da predsjednica ni o čemu ne odlučuje, već Sabor (kojeg nema) i Vlada (koja je tehnička i ne može donositi političke odluke), da bismo mogli imati i ustavnu krizu zbog različitih tumačenja pa bi i te dvojbe trebalo otkloniti premda ih u tumačenju stručnjaka baš i nema. I na kraju, ne bi li trebalo izričito predvidjeti da sva eventualna pitanja s gledišta ustavnosti i zakonitosti i nakon izbora nadzire Ustavni sud sve do uspostave redovnog stanja, odnosno konstituiranja Sabora i formiranja Vlade. Jer, i oko toga bi i sada moglo biti prijepora može li i kako Ustavni sud intervenirati svojim autoritetom. Pojedini ustavnopravni stručnjaci savjetuju predsjednici države da i sada traži mišljenje Ustavnog suda, a neki drže da su se ustavni suci već morali očitovati.
>> Hrvatska se našla u zavrzlami jer Ustav nije predvidio rokove
Ništa od vaših želja! Domoljubna sigurno ne će sa Zokom! Razlog? Recimo 16 mlrd kuna, ...pogodovanja Rusima, DINA, INA, HPB, CO, ... Ceste, HŠ, ... ili 'curenje' povjerljivih podataka, ... i još svačeg!