Nakon objave nalaza Državne revizije o radu Hrvatskog audiovizualnog centra pod vodstvom bivšeg šefa Hrvoja Hribara, redatelj Dalibor Matanić je na svom profilu na Facebooku napisao doista sramotnu objavu: “Jasno je od početka da ovo nema veze ni s Hribarom ni s pogreškama u radu HAVC-a. Poruka za sve interesne grupe koje hoće uništiti slobodu najbolje organiziranog filmskog centra u ovom dijelu Europe i vratiti hrvatski film i kulturu u kameno doba: ovaj put će nas još više čekati tramvaj...“.
Možda Matanić i ekipa nisu shvatili ili nisu svjesni razmjera tih Hribarovih “pogrešaka“ pa evo za podsjetnik što je o tome za Večernji list iznio glavni državni revizor Ivan Klešić:
“Revizijom smo utvrdili da raspolaganje imovinom i sredstvima u HAVC-u nije bilo u skladu sa Zakonom o audiovizualnoj djelatnosti, prema kojem ravnatelj raspolaže imovinom i sredstvima do 50.000 kuna, od 50.000 kuna do 200.000 kuna Upravni odbor, a za iznose iznad 200.000 kuna Upravni odbor mora pribaviti suglasnost osnivača, dakle Ministarstva kulture. Revizijom HAVC-a za 2015. godinu utvrđene su nepravilnosti i propusti koji se odnose na unutarnje ustrojstvo, planiranje i računovodstveno poslovanje, financijske izvještaje, imovinu, rashode, javnu nabavu te projekte i programe. Utvrđeno je da financijski izvještaji u značajnim odrednicama ne iskazuju objektivno i istinito rezultate poslovanja te stanje imovine i obveza, a poslovanje u značajnom dijelu nije usklađeno sa zakonima i drugim propisima. Nepravilnosti su, između ostalog, i posljedica nedovoljno učinkovitog sustava unutarnjih kontrola.“
I to su onda za Matanića samo neke Hribarove “pogreške“? Ili za uzbunjene producente i redatelje političko uplitanje u njihov neovisan rad? Kako uopće nekome padne na pamet da kontrolira na što se troši novac iz državnog proračuna, novac poreznih obveznika? Taman posla da nekoga treba to zanimati. To je naša stvar kako ćemo ga dijeliti i na što trošiti jer inače nismo neovisni. Ma doista nakaradno i krajnje bezobrazno reagiranje na nalaz Državne revizije upravo upućuje na ono na što je bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović ukazivao, da se oko HAVC-a stvorila klijentelistička mreža koja je fino živjela od novca poreznih obveznika, gotovo bez ikakve kontrole. Kao što je nevjerojatna i reakcija sadašnje ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek koja se sad čudom čudi nalazu Državne revizije, jer da je HAVC ranije naručivao vanjske revizije i da je sve bilo čisto. Naravno da se čudi i da nastoji sve relativizirati jer se svakako postavlja pitanje i njezine odgovornosti kao bivše članice Upravnog odbora HAVC-a kad su se i događale te Hribarove “pogreške“!
No tko je u hrvatskoj politici čuo o preuzimanju nekakve odgovornosti? Takvi se političari kod nas ubrajaju u endemske, jako rijetke vrste! Pri čemu valja naglasiti da primjer HAVC-a nije jedini u pogledu klijentelističkih mreža koje izvlače novac iz državnog, proračuna, u ovom slučaju preko Ministarstva kulture.
Hasanbegovićev je jedini problem bio u svemu što nije na pravi način znao artikulirati probleme oko HAVC-a, što je išao preko koljena u obračun, gdje se oko njega preplela i ideologija, prišilo desničarenje, pa se na kraju i sve svelo na ideološko prepiranje i sukobljavanje, iako su činjenice bile i ostale dovoljne da se samo o njima zbori. Ista je stvar i s onim braniteljskim udrugama koje su također počele ganjati HAVC i Hribara, pri čemu su i one prešle prag činjenica te ušle u politička i ideološka prepucavanja, u čemu uvijek stradaju činjenice i istina, koje pak nisu ni lijeve ni desne. No Državnoj reviziji nametati etiketu političkog obračuna, da se ona sad nameće kao politički čimbenik, da uvodi politiku u odlučivanje o hrvatskom filmu, da bi ona bila politički arbitar, da prelazi svoje ovlasti, to je doista izvan svake pameti.
To što Hrvatski audiovizualni centar godinama nije radio po zakonu, nije problem revizije, nego problem onih koji su ga trebali kontrolirati, pa i sadašnje ministrice kulture.
I onda kad Državna revizija utvrdi takve nepravilnosti, i samo postupa po zakonu koji ona ne piše, tada je treba disciplinirati. Jer se samo usudila provoditi zakon. Pitanje je i koliko još takvih situacija ima na sve strane, a premalo je državnih revizora. Zamislite samo da se ovakvi propusti nađu u poslovanju privatnih firmi. Za kakve samo sitnice inspektori znaju naplaćivati debele kazne. A kad je riječ o novcu poreznih obveznika, tada je sve dozvoljeno? Ma dosta je takvog ponašanja!
>> Nikakve udruge ni pojedinci nisu kompetentni da hrvatski film prozivaju za korupciju i kriminal
>> Kako sam otkrio niz propusta u HAVC-u i Vladi Zorana Milanovića