Podjele u hrvatskom nacionalnom korpusu i hrvatskom društvu, između ostaloga, utemeljene su i na povijesnom nasljeđu. Hrvatska se dosad nije suočila sa svim dimenzijama vlastite i naslijeđene prošlosti. Jedna od njih posebno je bitna. Pitanje razrješenja političkih ubojstava nakon 1945. eminentno je pitanje nacionalne sigurnosti. Uime budućnosti, Hrvatska mora pokazati snagu i sposobnost suočavanja s najmračnijom stranom naslijeđene prošlosti. Ovo je zaključak iz najnovije analize prof. dr. sc. Mirka Bilandžića, vodećeg domaćeg stručnjaka za nacionalnu sigurnost i terorizam, koju je objavio u novom broju časopisa „Vojna povijest“. Bilandžić se u toj analizi osvrnuo na 25 godina međunarodnog subjektiviteta Republike Hrvatske te je pitanje razrješenja spomenutih političkih ubojstava stavio kao nacionalni prioritet rješavanja, uz bok sustavnoj političkoj korupciji koja je dominantan oblik upravljanja posljednjih 15-ak godina, dominantan oblik društvenih odnosa, osvajanja i održavanja na vlasti.
O ovim ubojstvima u organizaciji bivše totalitarističke države pišem već godinama, a Bilandžićev zaključak prenosim zbog najnovije inicijative Mosta, da javnosti bude što dostupnija arhivska građa nastala u vrijeme bivše Jugoslavije. Dan prije nego što je objavljen intervju s Božom Petrovom, u kojemu je on obrazložio ovu inicijativu, bio sam u razgovoru s kolegom povjesničarom koji godinama kopa po arhivima i koji je krenuo u novo istraživanje, temeljeno prvenstveno na dokumentaciji Ozne/Udbe, zloglasne tajne jugoslavenske policije. I priča on meni, ne prvi put, koje probleme ima u arhivu, jednom regionalnom, ne u zagrebačkom nacionalnom, koliko je već molbi napisao, ali mu građu odbijaju dati, stalno tražeći neke nove izgovore. A zna se da građa postoji, i to ne mala građa, i pretpostavlja se na temelju nekih drugih dokumenata što bi sve u toj građi, koju desetljećima gotovo nitko nije taknuo, moglo biti. Nije zgorega napomenuti da je u tom gradu SDP vedrio i oblačio godinama, namještao svoje kadrove, pa tako i u arhivu, i ti politički kadrovi dakako da brane građu koja je opasna za njihove političke sponzore, za tate i djedove partijskih političara. Ništa ne vrijedi pozivanje na znanstveno istraživanje, na arhivska pravila…
Uglavnom, Mostov prijedlog svatko normalan i neopterećen prihvatit će bez zadrške. Jer nema zdrave budućnosti bez cjelovitog suočavanja s prošlosti. To bi povjesničari prvi trebali znati. A političari samo trebaju skinuti lokote s arhiva, povijest maknuti iz dnevne politike i osloboditi mjesto struci, da se uhvati u koštac s arhivima. Zato je bilo degutantno slušati Tvrtka Jakovinu i Hrvoja Klasića, koji bi kao povjesničari trebali objeručke pohvaliti ovu inicijativu, a oni je ismijavaju samo zato što im u prvom redu ideologija određuje promišljanje. Bi li se Jakovina tako rugao Josipoviću? Taman posla! Ali je zato otvaranje arhiva potrebno i zbog ovakvih ideološki ostrašćenih povjesničara, i lijevih i desnih, kojima se drastično smanjuje prostor za manipulacije i izmišljanja, a otvara se nemjerljiv prostor da u povijesnu znanost uđu rasprave koje će se u prvom redu temeljiti na izvornoj arhivskoj građi, bez obzira na to koliko je još ostalo, a koliko je već bila uništena. No svejedno je još ima.
Koliko je nasušno potrebno otvoriti arhive, dovoljno nam govori činjenica kakve su probleme imali odvjetnici Gizele Đureković na suđenju bivšim udbašima u Njemačkoj za ubojstvo njezina muža, kada je SDP na sve moguće načine blokirao i uzurpirao pristup građi Saveza komunista Hrvatske, i kad se utvrdilo da u toj građi svašta nedostaje, a i da ima svakakvih krivotvorina. Zapravo je skandalozno i nečuveno da je do danas Partiji omogućeno da bdije nad tom građom, iako je predana u Hrvatski državni arhiv, i da ona daje suglasnost tko će je koristiti.
To je jedna od prvih stvari koje SDP-u treba oduzeti jer na to nema nikakvo pravo! Štoviše, kad bi SDP držao do istinske demokracije i morala, onda bi oni sami odustali od te nakaradne povlastice. Ali ne, nego upravo suprotno. Novi bezlični šef SDP-a Davor Bernardić grlato se protivi otvaranju arhiva, i traži bjesomučne protuargumente, kao i njegovi drugovi partijci poput Arsena Bauka koji prijeti dosjeima članova HDZ-a. Kad već lustracija nije provedena, otvaranje arhiva bivše države jedan je od ključnih načina kako se suočiti s prošlošću koja nam priječi bolju i zdraviju budućnost.
>> Govorili smo Mesiću: Pusti Jasenovac, sad je '92., a ne '45.
Podrška istini, jer istina oslobađa. Nijemci odmah isključuju iz društva one koji su bili dio zločinačkog sustava. Kod nas je to obratno. Primjerice kod nas se Puhovskog pita za sve (čak i pitanja vezana uz ekonomiju i sl.) iako jee bio potpuno amoralan čovjek koji je svojim gorljivim, prorežimskim svjedočenjima tjerao ljude u tamnice.