Žrtve”slovensko-hrvatskog graničnog spora bit će Srbija, Crna Gora i BiH, koje u EU neće ući prije no što riješe granične sporove s Hrvatskom, nedvojbeno je poruka predsjednika EK.
Iako se Hrvati i Slovenci ni oko toga ne mogu složiti, nema zapravo dvojbe da se Jean-Claude Juncker svojom izjavom da njihov granični spor nije samo bilateralno pitanje nevoljko ali ipak približio hrvatskom stavu.
Jer naglasak je i dalje na tome da to – jest prije svega bilateralno pitanje. A ono zbog čega to pitanje jest i nešto više od bilateralnog nije ono što Slovenci priželjkuju. Naime, premda Juncker vjerojatno neće posve odustati od pokušaja posredovanja između dvije članice EU, teško da će EK stvarno pojačati pritisak na Hrvatsku, on je prije svega ciljao na to kako će taj bilateralni spor utjecati na izglede – budućeg europskog proširenja.
“To je problem koji nikog drugog ne zanima. I to treba znati. To me vodi na zaključak da je buduće proširenje na Zapadni Balkan u rukama Hrvatske i Slovenije”, znakovito je poručio Juncker.
Sasvim jasno time je dao do znanja da se EK više neće dati navući u sličnu situaciju kad na dnevni red dođe ulazak Srbije, Crne Gore i BiH u EU. Dunavske ade, Prevlaka, Klek, granica na Drini, Juncker se time ne želi baviti, sve to morat će biti riješeno prije ulaska tih država u Uniju.
S jedne strane, dakle, posljedice nastavka slovensko-hrvatskog spora mogu biti izuzetno povoljne za Hrvatsku, iako se tu kriju i neke opasne zamke.
U Sarajevu su se bili ponadali da su ulovili trenutak u kojem će politički profitirati na račun Hrvatske i pokušali zaustaviti gradnju Pelješkog mosta, no već otprije jasno da sve to pada u vodu. Sad je jasno i da će Srbija morati odustati od nametanja granice na sredini Dunava i prisvajanja 90-ak km² nesporno hrvatskog teritorija.
Naravno, ako susjedi stvarno žele ući u EU, za što nitko ne bi dao ruku u vatru, jer ima tamo dovoljno snaga koje bi uživale u tome da zaustave put Srbije u EU, te da za to optuže Hrvatsku da ih blokira kao što je Slovenija blokirala Hrvatsku. No, to znači da se približava trenutak kad će hrvatska vlada morati odlučno to pitanje Srbiji gurnuti na stol.
Pri tome nisu nužne ucjene i iznude u slovenskom stilu: Hrvatska bi trebala Srbiji predložiti rješenje koje je u obostranom interesu. A to znači i međusobnu zamjenu pojedinih ada kako bi se granica pojednostavnila, razmrvljeni dijelovi teritorija okrupnili, a granica zatim doista u najvećem dijelu, kako Srbija traži, bila na sredini Dunava.
No, poklanjanja nacionalnog teritorija nikome ne smije biti. Hrvatska na čak 10 mjesta prelazi na istočnu stranu Dunava, na tri mjesta čak 6 km u dubinu onog što Srbija tretira svojim. Srpska okupacija tu traje više od četvrt stoljeća.
Šarengradska ada sa svojih 10 km² tu nipošto nije najveća, čak tri takva hrvatska teritorija dvostruko su veća. Prema Google Mapsu, ukupno je to više od 100 km² kopna, dok u Tršćanskom zaljevu govorimo o “samo” 46 km² mora. Kad se od toga oduzme manje od 10 km² koji pripadaju Srbiji na zapadnoj obali Dunava – i dalje je to površina veća od otoka Visa.
Zamislimo da su susedi nakon Domovinskog rata umjesto dunavskih ada zadržali otok Vis, a da su sosedi umjesto Sv. Gere prigrabili, recimo, Palagružu, kakva bi bila naša reakcija?
Ono što za Hrvatsku jest realna opasnost je da nikoga neće biti briga ni ako Slovenija doista istrese balvane na hrvatskom putu u Schengen i OECD.
Možda biti poručeno da ona sasvim objektivno ne bi bila u stanju braniti istočne granice Schengena kad ni sama nije u stanju kontrolirati svoje istočne granice.
Dakle, neugodna poruka mogla bi biti: Nema Schengena dok nema dogovora s istočnim susjedima! No, sve treba igrati smireno i bez busanja u hrvatska prsa. Ovaj rat se ne vodi onako kako ga je Tromblon bio prisiljen voditi 90-ih.
Možda bi mu bilo mudrije, da ne govorimo logistički neizmjerno lakše da je svoju “regatu” pokušao organizirati na Dunavu, umjesto u Savudrijskoj vali. To je sasvim sigurno pitanje koje bolje razumije i za koje bi našao širu podršku umjesto potpaljivanja nemira tamo gdje tomu nije mjesto.
U trenutku kad je jasno sa Slovenija pojačava pritisak kako bi pogurala Hrvatsku na neku neprimjereni žestoki protuodgovor, oni u Hrvatskoj koji nestrpljivo vrište na hrvatsku vladu zapravo rade u interesu slovenskih jastrebova.
Većina vjerojatno nesvjesno, ne uočavajući da je i iz Junckerove reakcije koja Hrvatskoj ide na ruku sasvim jasno da hrvatska vlada sa Slovenijom ne smije gubiti živce i ne smije se ničim dati izazvati barem do završetka izbora u Sloveniji i formiranja nove vlade, jer prije toga ionako nije moguć nikakav održiv dogovor.
Odličan osvrt na cijelokupnu graničnu problematiku. Premijer Plenković i Vlada u ovim okolnostima (za sada) se ponašaju kao ribe u vodi. Iz dana u dan sve je očititije čijim političarima ide "para iz ušiju" poradi nemogućnosti da bilo što učine, a pogreške učinjene tijekom samog arbitražnog postupka, obijaju im se o glavu.