Medije su preplavili napisi o odluci njemačkog suda da gradovi na svojim područjima mogu zabraniti automobile dizelaše, kao što bi ti automobili mogli preplaviti hrvatsko tržište. Očekuje se da će ta vozila pojeftiniti, no ne očekuje se da bi u Hrvatskoj također mogli biti zabranjeni, jer tko drži do zdravlja Hrvata!
U Njemačkoj količina ugljikova dioksida u zraku neće smjeti premašivati dopuštane granice, u Hrvatskoj za to nikoga nije briga. Važno je proći koju kunu jeftinije, pa zagađuj koliko te volja! Naravno, sličnog interesa za kupnju dizelaša zabranjenih u Njemačkoj zacijelo će biti i drugdje u siromašnoj istočnoj Europi. Hrvatska je među zemljama koje su grobnice rabljenih automobila a ništa se neće promijeniti dok se ne uvedu mjere protiv zagađivanja.
No nisu automobili jedini otpad koji iz Europe dolazi u Hrvatsku. Premda bi mogla prehraniti višestruko više stanovništva nego što ga sama ima, Hrvatska uvozi oko polovicu potrebne hrane. Ali kakve! “Činjenica je da mi uvozimo robu koju više nitko drugi ne želi na svojim policama i na svom tržištu”, rekao je u raspravi na HTV-u dr. Mladen Lebar. Prodaje se piletina za 16 kuna po kilogramu, a po tako niskoj cijeni ne može se proizvoditi želi li se prodati na vrijeme te se prodaje u nas nakon što je predugo bila u inozemnim skladištima.
Mnoge zemlje iz kojih Hrvatska uvozi imaju propisane rokove, pa kad smrznutoj hrani prođe rok, prodaju je po vrlo niskim cijenama. Osim toga, kako kaže naš ponajbolji stručnjak za hranu Stipan Bilić, proizvođači nastoje svoje proizvode prodati u bogatijim zemljama i bogatijim građanima i tim se potrošačima ne žele zamjeriti. Međutim, svaki proizvođač povećava zaradu ako nekome uspije prodati i svoje nekvalitetne proizvode, a kupci su i Hrvati.
Dakle, vozimo se u automobilima koji zagađuju okoliš i škode zdravlju i jedemo nezdravu hranu, a mogli bismo izbjeći i jedno i drugo da tko odlučan i sposoban u vlasti ograniči ispuštanje opasnih plinova iz automobila i da unaprijedi domaću poljoprivrednu proizvodnju kako bi se uvoz smanjio a s vremenom sveo na zanemarivi minimum. Mogli smo izbjeći i uvoz mnoge druge robe i povećati izvoz da političari nisu dopustili propadanje hrvatskih proizvodnji i da nismo širom otvorili vrata uvoznicima koji uništavaju hrvatsko gospodarstvo. Tako bismo izbjegli i odlazak stručnjaka i radništva u inozemstvo.
Ako je takvo stanje s hranom, automobilima i drugom robom posve je suprotno sa sportašima, ali opet na štetu Hrvatske. Nacija se zgraža nad posljednjim rezultatima košarkaške reprezentacije i istodobno danomice može čitati o sjajnim igrama Šarića, Bogdanovića, Hezonje i Bendera u američkim klubovima.
Žalosno je stanje i s nogometašima. Reprezentativac Marko Pjaca jedan je od najboljih igrača koje Hrvatska ima, s euforijom se danima i tjednima pisalo o njegovu prelasku u “Juventus”, o tome kako će taj klub na njegovoj igri “graditi budućnost”, no završio je na klupi za pričuve s koje je tek pokoju minutu ulazio u igru. Pa se s euforijom pisalo i o njegovoj posudbi njemačkom “Schalkeu”, očekivalo se da će redovito igrati i tako zadovoljiti kriterije izbornika Dalića, ali tamo mu je minutaža manja nego u “Juventusu”, gotovo i ne igra. I nije jedini hrvatski nogometni talent koji tako “trune”, sličnu sudbinu imaju Balić, Jedvaj, Rog... Standardni su prvotimci samo Modrić, Rakitić, Mandžukić, Kramarić...
Neveseli niz hrvatskih gubitaka u utakmici s Europom i svijetom dug je i katastrofalan. Ali ako smo na mnogim tržištima posve inferiorni i nekonkurentni, pa tako moramo biti odlagalište europskog i svjetskog otpada, ipak se možemo pohvaliti jednom vrstom “izvoza”. Riječ je o novcu, hrvatskom novcu, o milijardama profita koje strani vlasnici banaka i velikih tvrtki iz zemalja Europske unije svake godine iznose iz Hrvatske.
No jeste li ikad čuli raspravu o ijednoj od ovih tema u Hrvatskom saboru? Niste, naravno. Jer hrvatski političari, i vladajući i oporbeni, postoje i djeluju neovisno o svojoj zemlji i njezinim interesima, obuzeti su samo svojim vlastitim. Iz njihove su svijesti sudbinska pitanja ove zemlje izbrisana. Odgovore na ta pitanje da i ne spominjemo. Kako je vrijeme poslije Tuđmanove smrti odmicalo, politika se sve više otuđivala od Hrvatske i prepuštala je strancima. Nikad neću zaboraviti (i zato ga često ponavljam) jedan veliki naslov iz vremena Račanove vlasti – “Bez Europe smo nitko i ništa”. Nismo li to još više s Europom!?
Zaboravili ste Mentalitet Balkanaca-Hrvata: ukradi, namjesti, potplati, para vrti gdje burgija nece, ne mozes me tako malo platiti koliko ja malo mogu raditi, mito i korupcija po tom je HR sami vrh ljestvica. HR Polja zarastaju u korovu a bjeli i crveni luk se uvozi iz Kine, Smokve iz Italije (domace propadaju po vrtlovima i Vinogradima jer se - tipicna izreka Hrvata-ne isplati), Breskve isto, ... . HR je, gledano nakon mojih 39 Godina zivota u Njemackoj, sve dublje u bjedi i neimastini, vlada beznade, apatija i depresija a to stanje podupiru svakodnevno Politicari, ne razjasnjene s politikom umrezene Afere s Todoricem, Sanaderom, Vidosevicem, ... . Nije EU Kriva za stanje u HR. Uzroci su u HR samoj, u "Pseudo - Intelektualcima i Eliti" - nastali iz tipicnih balkanskih (gore navedenih mentalnih skopova) karijera vec djedova i oceva ove HR Garniture na Vlasti. Tko ima mozak- kofere u ruku i van te HR, bar da ne vracas dug tih Dekadenata iz Zagreba, te politicke Mafije. Tko tu vidi "poboljsanja" i sam je skucenog mozga. Amen.