Kolumna

Trump je ruski kandidat za predsjednika SAD-a

Foto: Reuters/PIXSELL
Trump
Foto: Reuters/PIXSELL
Trump
Foto: Reuters/PIXSELL
Trump
Foto: Reuters/PIXSELL
Trump
Foto: Reuters/PIXSELL
Trump
03.08.2016.
u 07:07
Predsjednički kandidat republikanaca Donald Trump najavljuje da Amerika pod njegovim vodstvom ne bi štitila saveznike iz NATO-a u slučaju napada. Ako to ne zvuči kao dovoljno otvoren poziv Rusiji, tu je još i Trumpovo ohrabrenje Rusima da počine špijunažu protiv Amerike. Trump ne predstavlja razum, nego bezumlje
Pogledaj originalni članak

Da nije toliki idiot, rekli bismo da je Donald Trump zapravo ruski kandidat za predsjednika Amerike. Ali korisni idiot svakako jest. Koristan, naime, za rusku neoimperijalističku politiku.

Kandidat Republikanske stranke za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država nedavno je izjavio da Amerika pod njegovim vodstvom ne bi automatski poštivala članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora koji napad na jednu članicu NATO-a tretira kao napad na čitav savez. Ne bi priskočio u pomoć napadnutim saveznicama, već bi prvo provjerio je li napadnuta zemlja dovoljno ulagala u troškove svoje i zajedničke obrane pa bi, ovisno o odgovoru na to pitanje, odlučio zaslužuje li ta zemlja da joj Amerikanci čuvaju leđa.

Ako vam to ne zvuči kao poziv Rusiji da, nakon ilegalne aneksije ukrajinskog Krima, pokuša na sličan način trgnuti i komadić teritorija neke od baltičkih članica NATO-a, pogledajte drugu Trumpovu izjavu.

Kandidat za američkog predsjednika javno poziva i ohrabruje Rusiju da počini kazneno djelo špijunaže protiv države čijim predsjednikom taj isti kandidat želi postati! Da nije smiješno, bilo bi tragično. Trump je, naime, nakon pojave javnih (ali još nedokazanih) optužbi da su Rusi imali ulogu u hakiranju e-mail poruka Demokratskog nacionalnog odbora (koje potvrđuju pristranost tog formalno nepristranog tijela u korist Hillary Clinton, a nauštrb Bernieja Sandersa), pozvao Rusiju da “pronađe 30.000 e-mailova koji nedostaju”.

Mislio je na e-mail poruke koje je Hillary Clinton izbrisala sa svog privatnog servera, na kojemu je nedozvoljeno i u suprotnosti sa svim relevantnim propisima pohranjivala državne podatke dok je bila državna tajnica SAD-a u prvom mandatu predsjednika Baracka Obame.

Hillary Clinton nije anđeo. Kao državna tajnica ostavila je za sobom nered milenijskih razmjera u Libiji, od kojega je jedini veći nered za sobom ostavila milenijska greška zvana Bushova (George W.) invazija na Irak. Koju je Hillary Clinton, usput, također podržala dok je bila senatorica.

Mnogi birači Demokratske stranke ne vole Hillary Clinton jer je, u smislu podrške američkim vojnim intervencijama bez kraja i konca diljem svijeta, veći “jastreb” nego itko drugi iz vrha Demokratske stranke. Ali Hillary Clinton je političarka koja je desetljećima izložena kampanji blaćenja i, prvo, nisu sve optužbe na njezin račun istinite i, drugo, ona je razumna političarka koja se bori svim demokratskim sredstvima.

Dok Trump, s druge strane, ne predstavlja razum, nego bezumlje. I ne bori se svim demokratskim sredstvima, nego izlazi debelo izvan demokratskih okvira pa katkad koketira s autokratskim metodama, katkad se služi uličnim trikovima prijevara, manipulacija i laži...

Ova kampanja za američke izbore 8. studenog divlja je i nepredvidljiva kao malo koja druga i moguće je da, nekim neobičnim spletom okolnosti, zaista pobijedi Trump, sa svojim vrlinama, manama i Melanijama.

Postane li Trump američki predsjednik, postane li ono što se ponekad zna nazivati i “liderom slobodnog svijeta”, nema sumnje da će to imati i posljedice na političkim scenama mnogih drugih zemalja, gdje će populisti i razni samostalni politički djelatnici pokušavati istisnuti srednjostrujaške političare. Neki kažu da je Donald Trump i naša budućnost. Meni se čini suprotno: da smo nešto poput Trumpa imali u nedavnoj političkoj prošlosti.

Zvao se Željko Kerum, u hrvatskim okvirima bio je slično toliko “uspješan” poduzetnik koliko i Donald Trump u američkim okvirima, ali vidjeli smo kako je to izgledalo kad je Kerum zastupao svoje birače u Saboru, gdje se pojavio dva ili tri puta u čitavom mandatu.

I u Hrvatskoj ima onih koji sa simpatijama gledaju na Trumpov pohod prema Bijeloj kući, jednako kao što su sa simpatijama gledali na Putinov pohod na Krim i istočnu Ukrajinu. Ali, u osnovi, prva logička prepreka u takvom razmišljanju u Hrvatskoj izvire iz jednostavnog seta pitanja.

Kako bi danas izgledala Hrvatska da je Slobodan Milošević, vrlo sličnim metodama kao Vladimir Putin u Ukrajini, uspio trajno oteti Hrvatskoj komad njezina teritorija?

I da je u Washingtonu sjedio predsjednik koji bi ohrabrivao Miloševića da čini to još više i koji ne bi ni prstom mrdnuo uoči Oluje 1995. da pomogne Hrvatima da oslobode svoju državu jer, u njegovoj glavi, ta država nikad nije ništa platila Amerikancima? Da je takva stvarnost, s kakvom danas koketiraju Trump i Putin, dominirala prije dva-tri desetljeća, Hrvatske danas ne bi bilo. 

>> Simpsoni će glasati za Hillary: Marge ucijenila Homera vođenjem ljubavi

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.