Izbor čelnika američke središnje banke, FED-a, zasigurno je jedan od događaja koji na hrvatsko gospodarstvo, pa i svakodnevni život hrvatskih građana, ima više utjecaja nego mnoge odluke koje se donose u Hrvatskoj. Predsjednik Trump je za to mjesto nominirao Jeromea Powella, člana Odbora guvernera FED-a s velikim iskustvom u javnom i privatnom sektoru.
Manjak reakcije tržišta na njegov prijedlog te saslušanje pred američkim Senatom pokazuje mišljenje tržišta o njemu – da je nastavak postojeće politike. To podrazumijeva vrlo postupnu normalizaciju monetarne politike, odnosno prevedeno na razumljiv jezik, postupno povećanje kamatnih stopi. Ratio za takvu politiku je da bez obzira na nisku stopu nezaposlenosti gospodarski rast još nije dosegao visoke razine i ne postoji velika opasnost od inflacije koja bi zahtijevala intenzivnije podizanje kamatnih stopi uzimajući u obzir i velik dio radno sposobnog stanovništva koji se nije vratio u radnu snagu. Ipak, treba imati na umu kako predsjednik Odbora guvernera ne vodi sam monetarnu politiku.
Nekadašnji Powellovi protukandidati poput Johna Taylora te Kevina Warsha kandidati su za ulazak u Odbor, a riječ je o osobama sklonima brzom prestanku sadašnje ekspanzivne monetarne politike. No izbor Powella sasvim je sigurno glavni pokazatelj budućeg smjera monetarne politike SAD-a.
Ono na čemu Powell odudara od postojeće politike jest njegov stav prema regulaciji banaka. Bankovna industrija nije se oporavila od krize, a profitabilnost joj je, kako u SAD-u, tako i u ostatku razvijenog svijeta, daleko ispod pretkrizne razine nakon postroženja regulacije. Nije riječ o poborniku drastične deregulacije financijskog sustava, već ponajprije o zagovorniku toga da se spusti regulatorni teret za male banke, koje se daleko teže nose s njim od velikih, što dovodi do nastavka trenda njihova propadanja, sa zabrinjavajućim posljedicama za okrupnjavanje bankovnog sustava, što je posebice izraženo i u Hrvatskoj.
Powell racionalno obrazlaže kako previsok regulatorni trošak za bankovni sustav ne pridonosi sigurnosti, nego se tek odražava u većim troškovima za klijente bankovnog sustava. Za zemlju poput Hrvatske to je donekle olakšanje, jer i dalje nije izgledno da će FED šokirati svijet naglim podizanjem kamatnih stopi koje bi moglo izazvati paniku na tržištu, aprecijaciju dolara i rast tereta duga u zemljama u razvoju, te u konačnici oslabiti stope gospodarskog rasta, pa možda i gurnuti svijet prema recesiji. Europska središnja banka obično uzima u obzir akcije FED-a u svojim potezima te se sada čini još manje izglednim da će pribjeći rigidnijim potezima u skorije vrijeme.
To su povoljni vjetrovi za nastavak oporavka hrvatskoga gospodarstva i smanjivanje troška javnog duga nastavkom jeftinog refinanciranja.
No povoljna globalna monetarna kretanja nisu i ne mogu biti zamjena za provođenje strukturnih reformi, kao i za fiskalnu politiku koja će u takvim okolnostima predano raditi na smanjenju tereta javnog duga.