Tržištu halal prehrane pridružili su se i hrvatski proizvođači

Bismillah i Allahu ekber”, riječi su koje svako jutro prije nego što pokrene strojeve za klanje desetaka tisuća kokoši i pilića izgovara Enver Pavica, zadužen za nadziranje halal proizvodnje u klaonici u Čakovcu. Pavica, musliman, vjernik i doktor veterine, svoju pažnju na radnome mjestu posvećuje proizvodnom lancu koji na dan proizvede oko 50 tona mesnih prerađevina, a sve to u skladu s najvišim “zakonodavnim tijelom” muslimanskog svijeta – Kur’anom.

Halal nije samo samo postupak pri klanju životinja, preradi njihova mesa, već određuje i stil života. Od bankarstva, ugostiteljstva, hotelijerstva, kozmetike, načina rada i života, sve je podređeno kuranskim odredbama.

28 tvrtki ima halal certifikat

Hrvatski proizvođači u halal biznis nisu ušli slijepi, već svjesni mogućnosti razvoja te branše. Tržište je to na kojemu se na godinu “okrene” više od 600 milijardi dolara i koje je lani, unatoč recesiji, ostvarilo rast od gotovo 40 posto. Pridruživši se u pravom trenutku, Lijepa naša uspjela se upisati među top-izvoznike svjetskog glasa. Naime, Hrvatske su peradarske tvrtke postale drugi izvoznik halal puretine u svijetu!

– Proizvodi s halal certifikatom proizvodi su koji se traže u Europi, ali i u arapskim zemljama, tržištima na koje želimo ući. Trenutačno smo u završnoj fazi pregovora s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a spremni smo pristupiti razgovorima i u drugim zemljama – rekao je Predrag Šegović, direktor Perutnine-Ptuj-Pipo u Čakovcu.

I dok si veterinar Pavica u vlažnoj klaonici u Čakovcu briše naočale te nožem skraćuje muke kokošima koje strojevi nisu uspjeli na prikladan način usmrtiti, Aziz Hasanović, ravnatelj centra za certificiranje halal proizvoda objašnjava prednosti života u skladu s odredbama Kur’ana.

– Islam isključuje svinjetinu, no i ono što nije svinja, a štetno je za zdravlje kao što su emulgatori. Vodi se računa o prehrani. Proizvodi ne smiju sadržavati ništa životinjskog podrijetla. Kravlje ludilo upravo je izazvalo to što su se u hranu dodavali sastojci uginulih životinja – objasnio je Hasanović. Dodaje kako je klanje u skladu s vjerskim “statutima” istočne hemisfere humanije od onog s ovdašnjih prostora.

– Ako bilo koji sustav hoće govoriti o humanom postupku klanja, onda se o tome može govoriti unutar muslimanskog učenja jer nalaže da se životinja mora nahraniti i napojiti prije klanja, da životinja ne smije biti iscrpljena. Sam čin podrazumijeva da se izvrši po strogim islamskim propisima. U peradarstvu, na primjer, životinju se može omamljivati i koristiti se mehaničkim nožem. Međutim, životinja ne smije biti omamljena toliko da ne preživi – rekao je Hasanović, koji je naglasio da je “halal” gospodarska niša koja će pojačati izvoznu ofenzivu, sačuvati, pa i povećati broj radnih mjesta. Jer svi sastojci moraju biti “izvorno hrvatski”.

Da smo na dobrom putu, dokazuje i brojka od 28 tvrtki koje su dobile prestižni predikat hrvatske muslimanske vjerske zajednice. Začudo, na “halal friendly” listi se našao i prepoznatljivi brend Gavrilović, specijaliziran za svinjsko meso, koji je lani dobio certifikat Mešihata.

– Odlučili smo pokazati da se okrećemo i drugim segmentima tržišta koja želimo i možemo zadovoljiti. To je velik izazov – objasnila je Daška Domljan, glasnogovornica petrinjskog diva za proizvodnju pašteta i hrenovki. Sveukupno su na 56 proizvoda od piletine, puretine i govedine dobili pravo korištenja znaka “halal kvaliteta”.

No, nije lako sačuvati stečena prava jer su kontrole rigorozne. Kontrolira se šest puta godišnje – tri puta najavljeno, a jednako toliko puta bez prethodnog poziva. Testira se na svinjske proteine, mast, alkohol i, naravno, GMO sadržaj.

Da su takve kontrole nužne, ilustrirao je Hasanović prošlogodišnjim incidentom u Celju kada se na svinjskom butu našao otisnut znak halal!

Prvi čovjek komisije kazao je kako se takve neugodnosti mogu izbjeći ako se tvrtke drže pravila igre. “Putovi” se mesa u proizvodnji ne smiju preklapati kako ne bi došlo do zabune, odnosno kontaminacije haram (zabranjenim) sastojcima i proizvodima.

Kazne za one koji prekrše propise su drakonske. Prema ugovoru, iznose 400.000 kuna, a uz to ide javna sramota koja, smatra Hasanović, u konačnici znači “ključ u bravu”.

Osim “islamske hrane”, u domaćim se dućanima može pronaći i košer hrana i piće, no jednako kao i kod halala, ti se proizvodi za domaće tržište često ne označavaju kao takvi – zbog straha od loših reakcija kupaca koja, pokazuju istraživanja Mešihata, nisu opravdana.

Židovi vjeruju da je hrana koja nije košer manje štetna za tijelo nego za dušu.

Postoje tri osnovne kategorije zabranjene hrane, a to su: meso životinja koje nisu košer te uginulih i bolesnih životinja.

Unatoč tome što su zakoni Tore vrlo strogi te sužavaju “asortiman” proizvoda na minimum, košer hrana, kao i ona halal, kvalitetna je alternativa uobičajenoj, pretežito nezdravoj hrani.

– Što je najvažnije kod košera znati jest da sve kreće od pet knjiga Mojsijevih koje određuje koje je životinje, ribe i ptice dopušteno jesti, a strogi su propisi i o klanju, koje se prepušta stručnjaku. On ne mora biti rabin, no mora znati barem trećinu onoga što mora znati rabin – kazao je rabin Kotel Da Don iz židovske zajednice Bet Israel u Zagrebu koja izdaje i nadzire certificiranje proizvoda.

Košer ne smije sadržavati krv

Kod košer prehrane proizvodi od mesa ne smiju sadržavati krv jer, kaže zagrebački rabin, krv se najprije pokvari.

Dodatne komplikacije stvara zabrana miješanja mesa i mliječnih proizvoda.

– Meso se ne smije miješati s mlijekom, sirom, maslacem ili vrhnjem jer u knjigama Mojsije kaže da se kozlić ne smije kuhati u mlijeku svoje majke – objasnio je Da Don.

Meso koje se priprema najprije se mora isprati od krvi, a kako bi se “iscijedila” i posljednja kap, meso mora odstajati u soli.

– Prednosti košer prehrane su prije svega zdravstvene. Postoje životinje koje su nezdrave, a pitanje je također što ulazi u našu hranu. Da bi proizvod izgledao dobro, moraš puno toga dodavati. Antioksidansi, boje, emulgatori, okusi koji dolaze od kosti, kože... – nastavio je čovjek koji svake godine nanovo “skenira” proizvođače s košer-liste.

Jednako kao i u islamu, Židovi prije klanja izgovaraju blagoslov. “Blagoslovljen si, vječni Bože naš, kralju svijeta koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam šehita (klanje)”, nakon čega se krv mora pokriti. Druga paralela između islamskog i židovskog način prehrane mogućnost je goleme zarade. Godišnje se na svjetskom tržištu proda košer robe u vrijednosti gotovo 600 milijardi dolara.

Evidentno je da proizvodnja zdrave prehrambene spaja svjetove, i to ne samo u poslovnom smislu. Kako tržište bude raslo, tako će se moguće predrasude smanjivati, a kako kvaliteta hrane bude padala, to je vjerojatnije da će i nemuslimani i nežidovi sve češće po policama trgovačkih centara prebirati u potrazi za proizvodima s halal i košer emblemima.