Da turizma kojim slučajem nema, čista katastrofa. Kad je turista puno, opća drama.
Od viška glava ne boli, a pogotovo ne smeta što će turizam u financijski krvotok zemlje godišnje upumpati još malo pa i deset milijardi eura. Ali nekima se svejedno čini da četveromilijunska Hrvatska ovih dana ima previše gostiju. Smetaju gužve na plažama, manjak parkirališnih mjesta, čekanja u prometu, a, razumljivo, pogotovo smetaju teškoće u opskrbi pitkom vodom. No, milijun turista dnevno u zemlji nije novost, u špici ih Hrvatska toliko broji već nekoliko posljednjih sezona. Razlika je jedino što se špica ove godine rastegnula; počela je osam dana prije nego lani, sredinom srpnja, i nije, tradicionalno, završila s Velikom Gospom. Štoviše, Hrvatska i dalje svakodnevno ugošćuje milijun i nekoliko desetaka tisuća turista, a intenzivno će posla za turističke domaćine biti još puna četiri tjedna. Je li gornja granica time dosegnuta? Je li (nam) turista zaista previše?
Prionuti rješavanju problema
Istina, Hrvatska u odnosu na broj stanovnika trpi pravu malu invaziju. Uz milijun gostiju dnevno, na godišnjoj razini po stanovniku brojimo 3,5 turista (Malta 3,7, Crna Gora 2,5, Grčka 2,8, Austrija 3,2, Španjolska 1,6 itd.) i nisu svuda ni domaćini ni komunalna infrastruktura dorasli zadatku. Ali, nakon sušnih ratnih i poslijeratnih godina, stotina milijuna eura investicija svake godine i stotina milijuna kuna uloženih u promociju svake sezone, jedno napregnuto ljeto i odmah nam je previše. (?!)
– Ma kakvi previše, naravno da gostiju nije previše. Pa to smo godinama priželjkivali... Ne znam je li to do mentaliteta, ali nije mi jasno odakle takve ocjene i zaključci. Kao da nismo spremni za uspjeh... – čudi se iskusni turistički radnik, čelnik Zajednice obiteljskog smještaja, Nedo Pinezić. – Istina, neke sredine imaju problema, komunalna im je infrastruktura preopterećena jer je nisu razvijali usklađeno s razvojem turizma. Dolazi na naplatu reforma lokalne uprave s početka devedesetih, kad su nastale brojne male općine koje nemaju ni ljudske ni materijalne resurse za veće projekte, s vizijom. Recimo, samo na Krku, koji je nekad bio jedna općina, imamo ih sedam. Na Krku su, srećom, stvari posložene, ali mnogi su ostali rascjepkani, razjedinjeni. No, još ne možemo govoriti o tome da naša infrastruktura ne može podnijeti toliko turista. U nekim mjestima možda i ne može, ali to su ipak sporadični slučajevi i ondje jednostavno moraju hitno prionuti rješavanju svojih lokalnih problema – smatra Pinezić.
Zabrinuti partneri
Daljnji turistički razvoj podrazumijeva poboljšanja i širenje infrastrukture, a jedna je od većih iluzija kako bi sve riješilo da imamo manje gostiju s bitno više novca. Cijene u odnosu na kvalitetu već jesu u plafonu, a uspješan turizam je, uostalom, uvijek slagalica raznih kategorija ljudi i praktički ne postoje destinacije – pogotovo ne cijele zemlje! – koje žive samo od elitnog turizma. U međuvremenu, slažu se mnogi turistički radnici, dramatiziranjem oko gužvi i stvaranjem fobije prema masovnom turizmu i turistima radimo si medvjeđu uslugu.
Pljujemo, kaže jedan onako narodski, u tanjur iz kojeg jedemo. To, pak, ne prolazi nezapaženo ni kod poslovnih partnera ni kod konkurenata.
– Povratne reakcije naših gostiju su odlične i s partnerima planiramo daljnji rast u 2018. godini i, dakako, u idućim sezonama. No, kako se kod nas počelo propitkivati je li turista previše i govoriti o preopterećenosti tolikim brojem gostiju, partneri nas pitaju što se događa, kakvi su daljnji planovi. Pribojavaju se restrikcija koje bi mogle utjecati na njihove planove – kaže direktorica marketinga u Atlasu Nikolina Frklić, koja ističe da svjedočimo rastu koji smo godinama priželjkivali i da ne smijemo sad odbijati turiste.
Gužve su, osim toga, u špici neizbježne praktički svuda, a hrvatski je turizam, po mišljenju Selimira Ognjenovića iz ID Riva Toursa, u 2017. samo napokon zauzeo mjesto kakvo zaslužuje.
– To možemo zahvaliti i problemima u kojima su neki konkurenti, a mi sada, umjesto da se bavimo produljenjem sezone i prelijevanjem potražnje na kontinent, gotovo da razmišljamo kako rastjerati dio gostiju jer ih je u špici za nečiji ukus malo previše.
Pa ovo je prilika upravo za suprotno; trebamo pokazati da smo dobri domaćini čak i kad nam je došlo malo više gostiju nego što smo očekivali.
Nisam još sreo ugostitelja koji se buni zato što se pred njegovim restoranom čeka u redu, a mi se sad pomalo baš tako ponašamo... – kaže Ognjenović.
Najveći problem je HEP,puni su novca,a nikako da izgrade kvalitetnu mrežu sa naponom 220 volti. Zimi je napon 190 volti,a ljeti to još drastično pada zbog višestrukog opterećenja, pa pregaraju kućni aparati,prestaju raditi vešmašine i klime zbog preniskog napona,a turisti bježe. Kad se to dešava u Istri,kakvo je tek stanje na otocima? Sramota! Ali znaju naplatiti punu cijenu struje,a prodaju nam invalidnu,varalice!