Ovdje nećete naići na velike gay tulume kao što ih organiziraju u Barceloni i Berlinu. Nemamo posebnih turističkih agencija koje se bave isključivo aranžmanima namijenjenima gay populaciji. Ne možemo se ni usporediti s Tajlandom i Argentinom, zemljama koje ugošćavaju najviše lezbijki, gayeva, biseksualnih i transrodnih osoba.
No unatoč tome što određena strategija po pitanju gay turizma na državnoj razini ne postoji, ovi su turisti pronašli svoj put do Hrvatske. Na godišnjoj razini našu zemlju prema neslužbenim izvorima godišnje posjeti oko dvjesto tisuća LGBT turista, no zbog nedostatka strateškog razvoja nema jasnog plana kako tu brojku povećati.
Zatvoren gay bar Sanda
Svi su gosti dobrodošli, poručuju iz Ministarstva turizma, a njihova je želja da dožive Hrvatsku na autentičan način te da se pri tome uvjere u očuvanost prirodne i kulturne baštine. Upravo zbog toga se gay turisti (kao i ostali tipovi turista) vraćaju u Hrvatsku, uglavnom na Jadran.
Kao razloge posjeta navode prekrasnu obalu, impresivne nacionalne parkove, očuvane povijesne gradove i dobru hranu. Uz jedan dodatak – toleranciju lokalnog stanovništva. Barem u onim gradovima koji su poznati kao gay friendly. To su Dubrovnik, Hvar, Krk, Rijeka, Rovinj, Zagreb i Rab. Uz to, Rab je 2011. od LGBT zajednice proglašen prvom ekskluzivnom gay friendly destinacijom u Hrvatskoj. Iako je još od osamdesetih godina prošlog stoljeća poznat kao omiljena destinacija gay parova. “Zlatno doba” gay turizma na tom je otoku prošlo, a na Rab danas dolazi, sudeći prema riječima stanovnika, manji broj pripadnika gay populacije.
Zatvorio se i jedan od poznatih gay friendly barova – Sanda, koji je svojedobno slovio i kao jedan od najpoznatijih gay klubova u Europi. Sandu su reklamirali po svim časopisima i novinama koje su se vezivale uz gay scenu, no u taj su kafić dolazili i domaći, stranci, muško-ženski parovi... Recept je bio jednostavan – tamo su jednostavno prihvaćali svakog čovjeka onakvim kakav on jest, a jednako su se “domaćima” gay turisti osjećali i na ulicama Raba, ali i u još jednom kafiću koji i danas radi. U Celestinu i danas zalaze uglavnom gay parovi u svojim pedesetima.
Činjenicu da su “gay friendly”, kažu u Celestini, nisu nikad dodatno potencirali. Pripadnici gay populacije jednostavno su ih sami takvima proglasili. U otok su se zaljubili prije trideset godina i otada dolaze gotovo svako ljeto – govore u Celestini dodajući da ima Nijemaca, Talijana, Austrijanaca... No na sve goste koji dođu na Rab gledaju jednako, dodaje gradonačelnik Nikola Grgurić, ne izdvajajući i ne dijeleći ih bez obzira na to odakle dolaze te čiju kulturu i način života sa sobom tijekom sezone donose na otok.
Nije im teško platiti više
– Iznimno smo tolerantna, uključiva i sigurna sredina te su svi koji žele uživati u našoj kulturi i prirodnim bogatstvima dobrodošli – kaže Grgurić. Upravo su tu toleranciju prepoznali pripadnici gay populacije koji dolaze na Rab. Izvrsni su to gosti, dodaje direktorica TZ-a Raba Ivana Matušan, koje svatko tko se bavi turizmom priželjkuje.
– Dobri su potrošači, izuzetno cijene kvalitetu i nije im problem platiti više za bolje piće ili ekstra doživljaj. Uglavnom su visokog obrazovanja i visoke platežne moći, prijateljski su nastrojeni i imaju razumijevanja. Zapamtit će kad će se netko dodatno potrudi oko njih, ali isto tako neće zaboraviti kada to izostane – kaže Matušan dodajući da je otok Rab konzervativna sredina, ali ipak s notom otvorenosti. Razlog tomu je što već gotovo 130 godina žive s turizmom, koji im je omogućio da bez predrasuda pristupe svakom gostu kao takvome.
– Gay turizam na Rabu postoji, ali više se to toliko ne ističe kao nekad. Vremena su se promijenila i sada je to postalo “mainstream”, toliko uvriježeno među lokalnim stanovništvom da je vidjeti gay par kako se šeće ulicom sasvim normalno – kaže Ivana Matušan. Na Rabu postoji i gay plaža smještena u uvali Kandarola, koja je poznata i kao prva naturistička plaža u Europi. Začetak nudizma na Rabu bilježi se 1936. godine, kada se britanski kralj Edward VIII. tamo okupao s kontroverznom “posvudušom” Wallis Simpson, koja je tada bila u drugom braku. Na putu brodom za Rijeku odlučili su tamo zastati i okupati se skinuvši sve sa sebe. Takvo slobodno ponašanje i to što se kasnije vjenčao s Wallis Simpson Edwarda VIII. stajali su krune. Sada se tamo i pripadnici gay populacije kupaju goli, a posebno im se sviđa skrovitost uvale, kažu u TZ-u Raba.
– Upravo taj tip odmora njima odgovara. Vole se sunčati i kupati gdje ih nitko ne vidi, prošetati se navečer do starog grada. Uživaju i u izlascima, ali ne do jutra – kaže Ivana Matušan. Tijekom godina, dodaje, bilo je pokušaja organiziranih tura i programa za gay turiste, no oni nisu zaživjeli. Razlog tomu je, kaže Ivana Matušan, što se gay parovi koji dođu na Rab vole pomiješati s lokalnim stanovništvom i ne žele da ih se ističe. S tom se tvrdnjom slaže Kruno Pekas, koji se kao gay turist i sam uvjerio u toplinu i srdačnost mještana, kaže, na jednom ljetovanju na Rabu. Toliko se tamo osjećao dobro da je 2011. godine odlučio organizirati i gay cruising oko otoka, napravio je i gay vodič po otoku koji prodaje za pet eura na svojoj internetskoj stranici “Friendly Croatia” (popisao je i niz gay friendly mjesta diljem Hrvatske), a čak je na popis stavio i neke apartmane.
– Kad sam iznajmljivače pitao slažu li se s tim da ih stavim u gay vodič, iznenadili su me njihovi odgovori. Rekli su da su oni ugošćuju gay turiste još otkako sam ja bio mali – kaže Kruno Pekas te Hrvatsku ističe kao “rudnik zlata” po pitanju gay turizma. No nedovoljno iskorišten.
– Za ulaganje u gay turizam potreban je novac. Mi smo organizirali ture brodom oko otoka, no više sadržaja od toga zahtijevalo bi dodatno ulaganje, za što nije bilo sredstava. Trajalo je to samo jednu sezonu – kaže Pekas. Njegove ture bile su, kaže, klasične ture oko otoka, samo što su plovili pod zastavom duginih boja.
To je, gotovo možemo reći, prvi put da se vijorila gay zastava, a da nije u pitanju povorka ponosa i da nema policijskog kordona. Zastava se vijorila vrlo ponosno i slobodno jer je Rab jedino mjesto gdje se možete slobodno prošetati rivom držeći se za ruke. Pod nazivom “Rab Gay Cruise” organizirani su devetosatni izleti s oko 20 do 50 ljudi. Brod je plovio svakog petka u srcu sezone. U cijenu od 30 eura po osobi bio je uključen ručak, piće dobrodošlice i voćna salata. Na brodu je kapetan osiguravao autentičan doživljaj svirajući par lijepih primorskih pjesama na gitari. Brod je bio otvoren za cure i za dečke – kaže Kruno Pekas. Brodom gay populacija i dalje obilazi jadransku obalu. No programe organizira agencija Gay Sail iz Amsterdama. Na jedrilici plove oko Hvara, Brača, Visa, Korčule, Lastova, a u proputovanjima obilaze i Dubrovnik, Trogir te Split.
Većina dečki ima između 30 i 55 godina, a 30 posto njih su Amerikanci, 30 posto Nizozemci, Belgijci i Britanci, a ostatak iz drugih zemalja svijeta. Njih 70 posto su samci, a dan košta od 40 do 50 eura – kažu u agenciji Gay Sail. Sve su to individualni pokušaji, no tolerancija turističkih radnika i stanovnika nije dovoljna da pokrene ozbiljnije “ružičaste” turističke tijekove. To nije dovoljno ni za hrvatski turizam sve dok je ta tema do daljnjeg stavljena na čekanje. U sljedećem razdoblju, navode u Ministarstvu turizma, pažnju će posvetiti nautičkom, poslovnom, eko, ciklo, gastro, sportskom, pustolovnom i zdravstvenom turizmu.
Ne mogu se turisti dijeliti po rasnim, sexualnim i politickim opredijeljenima. Sto cemo sada praviti plaze svima posebno, Arapima svoje, lgtb populaciji svoje, komunistima svoje, Zidovima svoje? To ne dolazi u obzir. Svi se moraju ponasati civilizirano i pristojno naa javnome mjestu, a tko sto radi u svoja cetiri zida to nikoga ne zanima.