Tenzije između Turske i Grčke ponovno su se podigle nakon što je Grčka najavila proširenje granica svojih teritorijalnih voda u Jonskom moru sa 6 na 12 morskih milja. Iz Turske je odmah došla oštra reakcija na najavu Grčke. Potpredsjednik Republike Turske Fuat Oktay poručio je Grčkoj kako će to biti povod za rat i da se ne može očekivati od Turske da prihvati nastojanja i želje Grčke da proširi svoje teritorijalne vode na 12 milja. Oktay je poručio da njegova zemlja od EU očekuje pravednost i da u tom smislu “nitko od Turske ne očekuje korak nazad”.
“Prijetite kao da smo u 19. stoljeću”
– Turska će pod svaku cijenu zaštititi svoja prava na svakom kvadratnom metru istočnog Sredozemlja – poručio je Oktay.
Oštra reakcija turskog potpredsjednika došla je nakon što je europski povjerenik za vanjske poslove i sigurnost Josep Borrell izjavio kako ne isključuje uvođenje sankcija Turskoj ako ne dođe do postizanja sporazumnog rješenja problema. S druge strane, grčki ministar energetike Kostis Hatzidakis kazao je da Turska koristi prijetnje ratom za vođenje politike primjerene 19. stoljeću.
Zbog velike napetosti turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan telefonom je razgovarao s glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom te je istaknuo da će Turska uvijek i na svakom mjestu nastaviti štititi svoja prava i interese. Naglasio je da se Turska zalaže za zdrav dijalog i pravedno rješenje u istočnom Sredozemlju kojim bi sve zemlje bile na dobitku.
Iako su obje zemlje, i Turska i Grčka, članice NATO-a, za njih kažu da su bratske zemlje, ali i vječiti neprijatelji. Sukobi im tinjaju u ugovorima starim gotovo 100 godina. Nakon Prvog svjetskog rata Sporazumom iz Lausannea definirano je područje današnje Turske.
Nasljednica Osmanskog Carstva izgubila je gotovo sve otoke u Egejskom moru koji su pripali Grčkoj. U kolovozu su ponovno eskalirali grčko-turski odnosi zbog sporova oko razgraničenja u istočnom dijelu Sredozemnog mora i tamošnjih nalazišta prirodnog plina, a taj spor tinja već mjesecima.
Neslaganja i porast tenzija 1996. gotovo su doveli do otvorenog ratnog sukoba kada su se turski specijalci iskrcali na jedan nenaseljeni grčki otok. Europska unija je 2000. još jednom definirala maksimalnu pomorsku granicu, i to u korist Grčke. No već nekoliko godina Erdoğan traži redefiniciju sporazuma.
Uključen cijeli niz zemalja
Situacija se dodatno zakomplicirala kada je Turska u studenom 2019. s Libijom potpisala Memorandum o razumijevanju koji Turskoj jamči gospodarsko korištenje praktički od Krete do Cipra. S druge strane, kao odgovor na sporazum Turske i Libije, Atena je s Egiptom potpisala sličan sporazum koji, naravno, proturječi onom između Turske i Libije. Grčka i Cipar su, osim toga, s Izraelom potpisali sporazum o gradnji plinovoda koji bi potpuno zaobišao Tursku i njezine interese.
Vjeruje se da u istočnom Mediteranu postoje velike zalihe prirodnog plina, a Turska istražuje tu mogućnost u područjima na koja pravo polažu Cipar i Grčka. S obzirom na to da i grčka i turska vojska održavaju svaka svoje vojne vježbe u spornom području, dovoljna je jedna iskra da zapali Mediteran.
Kome što pripada... Koliko se sjećam, Grci vladaju Egejskim otocima od pamtivijeka, a Turci su 90% sadanjeg teritorija dobili osvajačkim pohodima.