– Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker nije u telefonskom razgovoru s premijerom Zoranom Milanovićem ponudio da se iz Hrvatske u druge zemlje EU premjesti 54 tisuće izbjeglica nakon što je Mađarska odbila prijedlog Komisije da se ta brojka izbjeglica premjesti u 22 druge zemlje EU iz Mađarske – rekao je jučer Večernjem listu u Bruxellesu izvor blizak Junckeru, demantiravši tako pisanje njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung koji je tvrdio da je ovaj detalj bio predmet razgovora Junckera i Milanovića u petak. Ipak, drugi izvor iz redova diplomata koji izravno sudjeluju u pripremi današnjeg sastanka Vijeća ministara unutarnjih poslova EU otkrio nam je detalje o mogućnostima koje se razmatraju nakon što je postalo jasno da Mađarska ne želi sudjelovati u prijedlogu Komisije o solidarnom zbrinjavanju izbjeglica po sustavu kvota, čak ni u situaciji kad bi Mađari od toga imali koristi jer bi se 54.000 izbjeglica premjestilo s njihova teritorija.
"Hotspot" zemlje
– Ili će se ta brojka od 54.000 podijeliti na Italiju i Grčku, pa će se iz tih dviju zemalja, koje su pristale biti "hotspot" zemlje iz kojih se premještaju izbjeglice u ostale zemlje EU, premještati veći broj od dosad planiranog. Ili će se stvoriti poseban mehanizam s rezerviranom brojkom od 54.000, koji bi bio fleksibilniji i prilagodio se situaciji na terenu, tako da bilo koja zemlja članica EU koja se nađe pod pritiskom balkanske migrantske rute može u budućnosti premještati izbjeglice u druge države EU unutar tog mehanizma – rekao je taj diplomatski izvor iz EU, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti. Treća opcija je mješavina prve i druge: da se stvori fleksibilan mehanizam koji bi nekoj zemlji, primjerice Hrvatskoj ili Sloveniji, omogućio da postanu "hotspot" lokacije i premještaju izbjeglice dalje po EU, a ako to ne žele onda da, nakon maksimalno 18 mjeseci, Grčka ili Italija iskoriste brojku koju nitko drugi nije želio iskoristiti.
Iako se, dakle, Hrvatskoj otvara mogućnost da postane zemlja iz koje će se premještati izbjeglice u ostale zemlje EU, male su šanse da hrvatski predstavnici u Vijeću EU na to pristanu jer je premijer Zoran Milanović u petak izjavio da Hrvatska neće postati sabirni centar za izbjeglice, odnosno tzv. "hotspot" (vruća točka), kako to nazivaju u institucijama EU.
– Neće Hrvatska imati sto tisuća izbjeglica, a Europa će birati koga će uzeti k sebi, a koga ne – rekao je Milanović, a tu poruku planira ponoviti i na summitu u srijedu.
Rijetko kad je poziv na summit premijera i predsjednika EU zvučao tako dramatično kao poziv predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska na izvanredni summit sutra navečer u Bruxellesu: "Mi kao Europljani trenutačno nismo u stanju upravljati našim zajedničkim granicama". Od dva sastanka – današnjeg ministarskog i sutrašnjeg premijerskog – očekuje se da od tvrdnje "nismo u stanju" dođu do zaključka "u stanju smo ovo riješiti, evo kako".
Prebacuju odgovornost
No, mnogi će i na današnji ministarski sastanak i na sutrašnji summit doći sa spremnošću da optuže i upru prstom u druge, što bi moglo stvoriti veliku svađu.
Hrvatska upire prstom u Grčku, koja masovno propušta neregistrirane izbjeglice dalje. Upire prstom i u Mađarsku, koja je izgradnjom zida na granici sa Srbijom prebacila problem na Hrvatsku. Mađarska upire prstom na Hrvatsku zbog toga što Hrvati transferiraju izbjeglice sa srpske na mađarsku granicu, no i Austrijanci upiru prstom u Mađare zbog toga što Mađari transferiraju izbjeglice sa svoje granice s Hrvatskom na svoju granicu s Austrijom...
Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere pridružio se preksinoć igri upiranja prsta kad je za ZDF izjavio da se ne može "prebacivati teret" kao što to rade Hrvatska i Slovenija, već se "moraju primjenjivati tzv. dublinske procedure". Riječ je o proceduri registracije i uzimanja otiska svakog tražitelja azila u prvoj zemlje EU u koju uđe.
>> Val izbjeglica pokrenuo tweet
>> Orban: Ne samo da nam migranti lupaju na vrata, oni ih razbijaju po nama
Sve priče o izbjeglicama čitajte u našem specijalu Izbjeglička kriza
Ebli vas i Schengen i EU. Sad se vidi da je to potpuno promašeni projekt. Ne postoji EU narod, niti EU nacija, niti može ikad postojati EU država. A oni se ponašaju kao da je EU suverena država, a oni su nekakvi vlastodršci, a narod je stoka sitnog zuba koje se ništa nema pitati. Koncept nacije datira još od Francuske revolucije, ali je osjećaj nacionalne pripadnosti nešto urođeno u genima. Sad vidimo da njihovi pokušaji igranja globalnog monopolija ne možee držati vodu. Svatko treba voditi brigu o sebi i svome i sve će sjesti na svoje mjesto. Umjetno manipuliranje ljudima i migracijama ne može izaći na dobro.