Bivši Titov brod Galeb i osvijetljene dizalice riječke luke bit će kulisa najvećeg studentskog okupljanja u regiji, petog po redu Student Day Festivala koji se 30. i 31. svibnja održava na lokaciji bivšeg Export drva. Tisuće mladih, govorimo iz iskustva, zabavljat će vodeći hrvatski i regionalni glazbenici na dvije pozornice, a među njima i reper Edo Maajka, pravim imenom Edin Osmić, kojega je ljubav prema supruzi Lilah odvela u Izrael pa posljednjih godina živi u Tel Avivu.
Kada ste posljednji put i kojim povodom bili u Hrvatskoj, a naravno i u Rijeci u kojoj nastupate u subotu 31. svibnja?
– Često dolazim na Balkan. U Hrvatskoj konkretno nisam bio već nekoliko mjeseci, ali dođem svirati, snimati, vidjeti se s prijateljima i obitelji. U Rijeci pak nisam svirao jako dugo, iako sam posjetio taj grad prije par mjeseci. Jako je teško dogovoriti svirku u Rijeci, dosta je dobrih prostora propalo i mislim da su prošle otprilike tri godine otkako nisam ondje nastupio i baš jedva čekam to ponovno iskusiti pa pozivam sve da dođu u Rijeku i uživaju u studentskoj zabavi koju će dugo pamtiti.
Koliko dugo ostajete?
– Dolazim dva dana ranije jer prije imam i svirku u Osijeku, a vraćam se u Izrael odmah dan poslije Student Daya.
Imate li novi materijal za predstojeći nastup i općenito hoćemo li uskoro čuti novi album Ede Maajke?
– Dobro pitanje jer ovaj nastup je ujedno i promocija novih stvari. Pripremio sam dobar i energičan koktel svojih pjesama. A novi materijal u kompletu na kojem upravo radim trebao bi biti vani do zime ove godine. Bit će, bit će!
Ovdje je uvijek ratna prijetnja
Kakvo je trenutno društveno stanje u Tel Avivu… osjeti li se ratna prijetnja?
– U Izraelu i na Bliskom istoku generalno, mislim da je nemoguće živjeti i ne osjetiti ratnu prijetnju.Ovdje je krizna stanja nemoguće pohvatati. Ljudi su već navikli tako živjeti, iako mislim da se stanje u Tel Avivu ne može mjeriti s ostatkom Izraela. Ovdje je dosta opuštenije i normalnije. Hvala Bogu na tome.
Jedan rat potjerao vas je iz BiH u Hrvatsku, rat gluposti pretpostavljam iz Hrvatske u Izrael…Hoće li vas tamošnje stanje vratiti u Hrvatsku?
– Već sam pregrmio dva rata ovdje i mogu reći da mi nije nimalo zabavno. Ja sam se isprepadao od sirena i detonacija, to kod nas koji smo to jednom prošli opet u jednoj sekundi izbaci van sve strahove vezane uz te ratne godine. Uglavnom, planiramo živjeti u Hrvatskoj kada mi cure malo porastu, i to neovisno o ratovima i stanju u zemlji, iako sam iz iskustva naučio da je u životu nemoguće bilo što planirati. Što bude, bit će... Nadam se da je to najpravedniji odgovor.
Da prvi put dođem u Tel Aviv, kamo biste me odveli, što bismo jeli i vidjeli i kako bismo se zabavili?
– Uf, ovdje ima puno toga, ali odveo bih vas na plažu jer je to ovdje nešto što se mora vidjeti. Potom bismo skočili na humus u jednu od starinskih humusara, pa na pivo u mali Prag, pa kod Bosketa na najbolji sendvič u gradu, pa malo u Jaffu. Morali biste vidjeti i gradsku tržnicu Shuka Karmel-ima koja prodaje jako dobre točene pivice, park Yarkon ima super mjesto na koje se može doći s obitelji i prijateljima, a centar je krcat malim dućanima sa starim fotoaparatima, satovima i starinama koje vrijedi provjeriti. Ma u ovom gradu ima puno toga što se može vidjeti i probati.
Imate dvostruko, BiH i hrvatsko državljanstvo. Kako je u Izraelu s papirima, imate li sada i njihovo?
– Nemam, tu sam stranac s dozvolom za rad.
Države regije su nemoćne
Pratite li zbivanja na Balkanu ili ste sretni što ne znate što se ovdje događa?
– Popratim nekada, nije teško pratiti događanja na Balkanu jer se stvari jako sporo mijenjaju. Kao sapunice, ako preskočiš koji tjedan, i dalje si u toku. Jako sam tužan zbog poplava koje su pogodile Hrvatsku, BiH i Srbiju. Zadnji tjedan sam stalno na skypeu s obitelji i prijateljima, situacija je teška, države su nemoćne, službe neorganizirane i bez ikakve opreme s kojom bi se moglo pomoći ljudima. Nedostaje svega osim neodgovornih političara.
Jeste li i dalje, kako ste zadnji put rekli, dadilja trogodišnjoj kćeri Yasmin, , ili ste u Izraelu počeli raditi još neki posao?
– Dadiljac sam! Imam sreću da sam s malom po cijeli dan, ne znam što ću kada krene u vrtić za koji mjesec. Teško nam padaju moje svirke vikendom, ali nadoknadimo sve ostatkom tjedna.
>>Edo Maajka: Pacifist sam pa me Tel Aviv u sekundi isfrustrira
Taj neimenovani "naš", "njihov", "vaš" jezik... dobro Edo, a kojim ti to jezikom govoriš? zar ti ga je tako teško imenovati?