Tužit ćemo Srbiju zbog logora i u Strasbourgu

Polaganjem vijenaca danas će u Nemetinu biti obilježena 28. obljetnica najveće razmjene ratnih zarobljenika kada je iz logora u Srbiji oslobođeno 714 branitelja, žena i civila. Toga dana ratni zarobljenici razmijenjeni su po načelu „svi za sve“, a i danas, 28 godina poslije, mnogi od tada razmijenjenih ne kriju kako im je 14. kolovoza zapravo drugi rođendan. – Rat je zlo, ali logori su nešto još strašnije i nešto što čovjek ne može ni zamisliti. Branili smo svoje kuće i svoj grad, a nakon zatočenja morali smo prolaziti najstrašnija maltretiranja i iživljavanja u logorima – kaže Dragutin Guzovski, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora. 

Tukli ih i u autobusu

On je nakon zatočenja bio 126 dana u samici u Srijemskoj Mitrovici, a prvi put ga je Međunarodni Crveni križ evidentirao kao ratnog zarobljenika sredinom travnja 1992. godine. Tih 126 dana proveo je u samici 2,5x1,5 metara, s WC-školjkom i umivaonikom. Imao je i drvenu dasku koja je služila kao krevet i spuštala se navečer kada su se gasila svjetla i dizala ujutro, tako da bi dan proveo stojeći ili sjedeći na betonu. Kada je zatočen imao je 114 kilograma, a iz logora izišao je s 56 kilograma. U logoru su mu slomili osam rebara, prsnu kost i rame.

Razmijenjen je bos jer na tabanima uopće nije imao kože. Kaže i da su logoraši tijekom zatočeništva svjedočili premlaćivanju drugih zatočenika, lažnim strijeljanjima, prijetnjama, ali i svakodnevno slušali krikove silovanih žena. Bivši logoraši prisjećaju se i samoga dana razmjene kada su satima sjedili u autobusima te su im i tada prijetili i govorili da ih Hrvatska ne želi. U tim autobusima su ih još jednom sve premlatili. Guzovski i skupina logoraša su radi svega toga pokrenuli tužbe protiv Srbije na sudu u Beogradu gdje bivši logoraši traže naknadu za sve pretrpljene boli tijekom zatočeništva i za zatočeništvo. – Srbija ne priznaje logore i sve to odbacuje, ali to smo i očekivali. Međutim, moramo proći sve sudske instance kako bismo mogli pravdu zatražiti na Međunarodnom sudu u Strasbourgu gdje ćemo sigurno pobijediti. Posjedujemo sve činjenice pa i dokumente. Imam dokument koji je potpisao i pečatirao zapovjednik logora major Zoran Ranđelović, kojim potvrđuje da sam bio u logoru i da su mi oduzete osobne stvari. Ranđelović je danas general Vojske Srbije – rekao je Guzovski.

Dvije trećine logoraša umrlo

Inače, Hrvatska priznaje da je kroz logore prošlo oko 7800 logoraša, a HDLSKL ima popis od oko 30.000 ljudi koji su prošli kroz razne oblike logora, ali većina njih, zato što su civili, nije nakon toga ostvarila nikakva prava. – Mnogi od bivših logoraša danas imaju velikih teškoća sa zdravljem. Prema evidenciji hrvatskih branitelja, status logoraša ostvarile se 7802 osobe, a od njih su danas živa još 3052 bivša logoraša. Drugim riječima, gotovo dvije trećine bivših logoraša je umrlo. Najčešći uzroci smrti su karcinom, kardiovaskularne bolesti i moždani udar. I to govori o tome što smo sve proživljavali tijekom svih tih mjeseci agonije – rekao je Guzovski. Predsjednik HDLSKL-a Danijel Rehak kaže kako bi svaki od logoraša mogao napisati knjigu o svojoj kalvariji, ali i o tome što su poslije proživljavali. – Kada je riječ o pravima logoraša, najveći je problem što civili logoraši, koji su proživljavali sve što i mi branitelji, nisu ostvarili nikakva prava – zaključuje Rehak