Tvrdnja o udruženom zločinačkom pothvatu negiranje je istine

Pomno sam pratio suđenje hrvatskim generalima, bio sam akter i svjedok svih bitnih događaja u procesu stvaranja moderne države, posebno diplomatske pripreme za operaciju Oluja, ali i stvaranja Haaškog tribunala pa me prvostupanjska presuda duboko razočarala. Bio sam i svjedok obrane hrvatskim generalima. Svjedočio sam gotovo 20 sati na 13 sjednica Haaškog tribunala. To mi je bilo veliko, ali teško životno iskustvo. Bez razmišljanja sam prihvatio poziv tadašnjih odvjetnika generala Mladena Markača, Miroslava Šeparovića i Gorana Mikuličića da budem svjedok obrane u procesu hrvatskim generalima. Pročitao sam više od 10.000 stranica raznih dokumenata, transkripata, diplomatskih bilješki, zapisnika Vlade RH i obavještajnih bilješki.

Negiranje istine i pravde

Kao svjedok vremena i sudionik u procesu donošenja svih bitnih odluka oko operacije Oluja te pregovora o uspostavi mira u BiH, ali i kao glavni pregovarač Hrvatske s međunarodnom zajednicom, odgovorno tvrdim da nikakva udruženog zločinačkog pothvata nije bilo.

Cilj Oluje bio je uspostava pravnog poretka Republike Hrvatske na okupiranom području nakon neuspjelog procesa pregovora s lokalnim, pobunjenim Srbima koji su bili pod potpunom kontrolom Slobodana Miloševića, a na temelju rezolucija Vijeća sigurnosti (posebno 871 te 921) i Glavne skupštine UN-a (49/43 iz prosinca 1994.). Nikad nitko iz državnog vrha, a posebno predsjednik Franjo Tuđman nije naredio zločine nad civilima, protjerivanje Srba ili sprečavanje njihova povratka. O svemu tome svjedočio sam na Haaškom tribunalu i pisao u svojoj memoarskoj knjizi: Vanjski poslovi iza kulisa politika.

Osobno sam prvi osudio zločine na našoj strani (paljenje kuća, pljačku imovine i pojedinačna ubojstva civila, Srba). Te je zločine Hrvatska procesuirala. Sve su brojke dobro poznate hrvatskoj i svjetskoj javnosti. Za taj dio presude hrvatskim generalima vjerujem da će njihovi odvjetnici znati u svojoj žalbi argumentirano odgovoriti. Ali samo spominjanje udruženog zločinačkog pothvata u presudi hrvatskim generalima negiranje je povijesne istine i pravde, mijenjanje povijesti te rušenje svakog kredibiliteta Haaškog tribunala.

Haaški tribunal nije procesuirao notorne ratne zločince, vrh bivše JNA, činio je brojne kompromise oko selektivnog traženja dokumenata iz Beograda u procesu protiv Slobodana Miloševića, a presudio je da je riječ o udruženom zločinačkom pothvatu hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču bez ijednog ozbiljnog dokaza.

Pomoć odvjetnicima

Vlada Republike Hrvatske i hrvatski predsjednik te svi bivši državni dužnosnici iz tog vremena, međunarodni pravnici i povjesničari trebaju učiniti sve da pomognu odvjetnicima hrvatskih generala kako bi u žalbenom postupku ovu presudu odbacili. Bez toga pravda neće biti zadovoljena, a Haaški tribunal, u čijem je stvaranju sudjelovala i Hrvatska, izgubit će puno ili sve od svog kredibiliteta u Hrvatskoj.

Oslobađajuća presuda za generala Ivana Čermaka pravedna je i nju pozdravljam. A presude 24 godine zatvora za generala Antu Gotovinu i 18 godina za generala Mladena Markača najveća su sramota Haaškog tribunala.