Uz to što je Gordana Jandrokovića zbog njegovih “nevinih hrvatskih vojnika” u Bleiburgu opravdano podučavao o tomu što u Ustavu piše o NDH i ZAVNOH-u, povjesničar Ivo Goldstein, koristeći dvostruke kriterije i promašenu logiku u Jutarnjem listu pisao je o nepremostivom moralnom jazu zbog kojeg ne može biti zajedničke komemoracije u Jasenovcu.
Začudo, Goldsteina to tako pogađa premda recimo Tita nikad službeno nije bilo u Jasenovcu. Goldstein još koješta piše u svom osvrtu.
Izruguje se presumpciji nevinosti “kako to učeno zvuči” u kontekstu Bleiburga pa presumira krivnju masovno likvidiranih!? Onda ističe kako Jasenovac i Bleiburg treba komemorirati u kontekstu Drugog svjetskog rata, a na Tita gleda izvan konteksta poslijeratnih i komunističkih likvidacija i kršenja ljudskih prava i sloboda pa u micanju njegove biste s Pantovčaka, vidi problem, a ne civilizacijsku gestu.
Pobrojao je više povijesnih ličnosti koje su smaknute ili su umrle, a koje smatramo zločincima, iako nisu osuđeni (Mussolini, Hitler ili Milošević) pa je s tom analogijom pravdao masovna smaknuća bez suđenja!? Strašno je kud bi nas ta logika “prava odmazde” odvela kad bi je primijenili i na sudionike zločinačke agresije i petogodišnje okupacije dijelova Hrvatske.
Doduše, to jest bila zločinačka logika i Titova režima u obračunu s “neprijateljima naroda” kad su proganjani, pljačkani i ubijani, čak i žene i djeca samo zbog toga što su nosili “zlu krv” jer im je član obitelji bio u ustašama. Goldstein tumači kako je zajednička komemoracija u Jasenovcu civilizacijska nužnost, pa se pita kakva je to država i društvo koje se ne može dogovoriti oko osnovnih činjenica iz nedavne prošlosti. U pluralističkom društvu i to je moguće.
Eto, u Ustavu piše o “pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. - 1995.)”, pa je Milorad Pupovac lani za proslave najveće oslobodilačke akcije bio na skupu “Oluja je pogrom”.
Ali, koliko god je to, što bi Goldstein rekao, moralno nepodnošljivo i politički nakazno, i nakon toga ostao je dio vladajuće većine jer je čak i HDZ to prihvatio kao civilizacijsku nužnost pitajući se, nasuprot Goldsteinu, kakva je to država i društvo koje unutar sebe ne može imati posve oprečna stajališta oko osnovnih činjenica iz nedavne prošlosti. Uostalom, tko se više od Pupovca zaklinjao na Ustav pa i onaj dio o Domovinskom ratu, pa ako pojedinac može biti tako oprečan u sebi, zašto ne i društvo! Goldstein griješi kad pretpostavlja različit odnos spram žrtava zbog odvojenih komemoracija u Jasenovcu.
Pa niti Srbi i antifašisti nisu sa židovskim organizacijama postigli “civilizacijsko suglasje”, a i predsjednica države solira u tišini. I u čemu je problem?! Ako ne ide drukčije, bitno da svi imaju potrebu zbog budućih generacija pokloniti se žrtvama grozomornog zločina nad Srbima, Židovima, Romima...
Dijelimo se i u Vukovaru već 27 godina, iako to i tamo nije u redu prema žrtvama. Promašeni su i Goldsteinovi uvjeti za zajedničku komemoraciju: Vlada mora prestati financirati revizionistička društva, ukloniti ploče s “ustaškim sloganima i simbolima”, te bi prije svega morala reći “danas ili sutra, a onda ubuduće i zauvijek” tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani. O tomu zauvijek nešto piše u Ustavu, a niti jedna Vlada to nije ni pokušala osporiti.
I, sve što Goldstein nabraja, nije prepreka da aktualna Vlada ima podršku istih predstavnika Srba koji protestiraju u Jasenovcu. Očito je i to stvar političke volje. Simboli HOS-a ozakonjeni su za bivših vlada SDP-a i HDZ-a, i tada nisu bili smetnja za zajedničke komemoracije u Jasenovcu, a o njihovoj uporabi multidisciplinarno, a ne jednostrano kako to čini Goldstein, svoje je reklo Vijeće za prošlost.
Perfidna smicalica je i kad govoreći o potrebi izjašnjavanja tko je bio na kojoj strani, konstatira: “Znamo da takva promjena političkog kursa nije laka, da zahtijeva vremena, ali je antifašistička strana spremna čekati, samo kad bi postojala jasna volja Vlade da promijeni politiku i da na njoj ustraje”. Ta misao kao da je izašla iz komunističke radionice koja je 45 godina Hrvatima i kroz udesetostručavanje broja žrtava u Jasenovcu nametala osjećaj kolektivne krivnje i potrebu da i pokoljenja iznova dokazuju kako nisu zločinački narod.
HDZ nema snage artikulirati pozitivan stav prema antifašizmu i dosljedno ga prakticirati, jednako kao što SDP nema snage distancirati se od Titova totalitarizma, pa istaknuti pojedinci upadaju u verbalni ekshibicionizam, sada Jandroković, prije Nenad Stazić s “nedovršenim poslom 1945.”, pa svojedobno Stjepan Mesić... Dobro je Goldstein primijetio da je moralni jaz nepremostiv, samo što nije svjestan da je i njegov osvrt pisani dokaz te nepremostivosti.
Isječak iz dokumentarnog filma Križni put - Zločin bez kazne
Jurasiću, sve si krivo shvatio. Polaziš od premise da su antifašisti logična i moralna bića, a ništa nije dalje od istine. Evo jedan od zornijih primjera: u Jasenovcu su 1945. ubijeni četnici na čelu s četničkim vojvodom Pavlom Đurišićem, zarobljeni nakon bitke na Lijevča polju. On i još 6-7 vodećih četnika su bili desetljećima navođeni kao žrtve Jasenovca, što su uistinu i bili. Međutim, navedeno nije odgovaralo antifašističko-goldštajnovskom obrascu da su u Jasenovcu stradali samo nevini (kako četničkog vojvodu svrstati u nevine?), a na Bleiburgu (u određenom dijelu) zločinci i da je to ključna razlika između Bleiburga i Jasenovca. I što se napravilo? Četnički vojvoda Đurišić i braća četnici su jednostavno izbrisani s liste žrtava Jasenvca, dakle popis je činjenično falsificiran kako bi se zadovoljio antifašistički obrazac o moralnoj superiornosti antifašista i održao temeljni navod o Jasenovcu kao mjestu na kojem su stradali isključivo nevini, za razliku od Bleiburga. Eto, to je sukus mentalnog antifašizma.