U četiri godine uselilo je više stranih radnika nego što Hrvatska ima nacionalnih manjina

Po pitanju useljavanja iz trećih zemalja Hrvatska se nalazi u vrlo konfuznoj situaciji. Naime, u razdoblju od 2020. do 2024. izdano je više od 400 tisuća dozvola za rad stranim radnicima, ali ih je prema službenoj evidenciji u Hrvatskoj danas svega 80.000 tisuća. Istovremeno, samo je do rujna 2024. izdano preko 145.000 radnih dozvola. Osnovni problem u ovom raskoraku između službenih pokazatelja i realnosti leži u činjenici da službena statistika prikazuje samo strane radnike koji su prijavili prebivalište, dok oni s boravištem nisu uključeni u službene pokazatelje. To pak znači da je broj stranih radnika u Hrvatskoj znatno veći od službenog pokazatelja. Ovakvi propusti u sustavu bilježenja migracija sa sobom nose brojne izazove, primjerice nije poznato koliko točno tih radnika doista radi u Hrvatskoj, jesu li ih poslodavci proslijedili (ilegalno) negdje na rad u EU ili pak rade na crno.

Naša studija izdana od strane HAZU (Jurić, 2023, Immigration to Croatia …) pokazuje da pet službenih izvora podataka pokazuje pet potpuno oprečnih pokazatelja o opsegu imigracije u Hrvatsku. Tako je broj stranih radnika u Hrvatskoj prema HZMO pet puta viši od onih iz Ankete o radnoj snazi. HZZ pak pokazuje broj koji je znatno viši od onih HZMO-a. HNB pak pokazuje znatno nižu brojku, dok MUP ima svoju brojku. Kada usporedimo podatke DZS s podacima MUP-a o ostvarenim godišnjim kvotama za strane radnike, dobivamo ponovno potpuno suprotnu sliku o imigraciji u Hrvatsku. Naša analiza pokazuje da su primjerice odstupanja u brojkama MUP-a i DZS iznosila za 2022. godinu ( +47,11 %), za 2020. (+36,64%) te za 2019. (+43,54%). Odnosno MUP je u pravilu pokazivao od 30 do 50 tisuća više useljenika nego li je to pokazivala službena statistika koja je izlazila u javnost.

Ovdje dolazimo i do pitanja zlouporabe javnih socijalnih sustava. Naime, prema HZMO broj osiguranika, stranih državljana iz trećih zemalja na 31. prosinca 2023. godine iznosio je ukupno 87.604 osiguranika. Međutim Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je za 2023. godinu pokazalo da je izdano ukupno 172.499 dozvola za boravak i rad (112.981 za novo zapošljavanje, 40.660 za produljenje postojećih dozvola te 18.858 dozvola za sezonski rad). Stoga se postavlja pitanje zašto svega 53 % stranih radnika plaća mirovinsko osiguranje, ako je samo tijekom 2023. godine izdano ili produljeno više od 152 tisuća dozvola za zapošljavanje. Dio nerazmjera se može objasniti da je dio dozvola za sezonski rad, međutim one ne prelaze ukupno 10 % svih dozvola.

VEZANI ČLANCI:

Sve navedeno potvrđuje da treba posumnjati u vjerodostojnost imigracijskih podataka. To dakako nije ništa novo u Hrvatskoj, jer ako službeni pokazatelji nisu uspjeli ispravno zabilježiti niti broj iseljenih hrvatskih građana (odstupanja prema eksternim bazama su iznosila čak do 80 %), zašto bi ista metodologija u slučaju imigracije bila uspješnija? Treba međutim reći da se ne radi ni o kakvoj svjesnoj namjeri prikrivanja. Riječ je o tome da je migracijska komponenta u demografiji najproblematičniji dio bilježenja, s čim se suočavaju gotovo sve zemlje svijeta. Odnosno, činjenica smrti i rođenja je lako provjerljiva, dok je migraciju znatno teže ustanoviti. No, u Hrvatskoj se čini da je konfuzija u vezi migracijskih podataka znatno zamršenija, odnosno uočena nerazmjernost i nepouzdanost podataka su još više izraženi nego u drugim članicama EU. Budući da Hrvatska od 2023. godine predstavlja vanjsku Schengensku granicu EU-a, ovaj fenomen trebao bi biti od povećanog interesa i za europsku javnost - posebno jer jednom kad strani radnici uđu u Hrvatsku, mogu slobodno putovati bilo gdje unutar Schengenskog područja.

Big Data pristup – nepoznati pokazatelji o useljavanju u Hrvatsku

U svrhu poboljšanja praćenja emigracijskih i imigracijskih kretanja razvili smo i testirali potpuno novu metodu praćenja migracija Big (Crisis) Data te pokazali da pruža valjano modeliranje budućih trendova useljavanja u Hrvatsku, omogućavajući istovremeno procjenu koliko je radnih i iregularnih migranata ušlo ili namjerava ući u Hrvatsku (vidi: Jurić 2023, Big (Crisis) Data, Hamburg).

Čemu ova metoda? Primjerice, hrvatska službena statistika ne razlikuje zemlje Azije i Afrike iz kojih dolaze strani radnici, pa nije poznato iz koje zemlje dolazi najveći broj stranih radnika i odakle se očekuje najveća imigracija. Istovremeno uvriježena je tvrdnja da je nemoguće predvidjeti trendove i procijeniti broj imigranata u Hrvatsku prema kontinentima. Naša testirana metoda ovo opovrgava. Big (Crisis) Data pristup pokazuje da većina stranih radnika u Hrvatsku imigrira i nastavit će imigrirati iz Nepala, Filipina i Indije, te afričkih zemalja poput Gane i Kenije. Od susjednih zemalja, najveći broj novih imigranata se očekuje iz Sjeverne Makedonije (u relativnom omjeru) te iz Srbije i Bosne i Hercegovine (u apsolutnom omjeru). Uspoređujući samo zadnje dvije godine, može se uočiti da se broj useljenika iz Azije utrostručio, a broj useljenika iz Afrike u Hrvatsku ušesterostručio. Istodobno je u stalnom porastu broj useljenika iz EU (prosječno raste za 1.000 svake godine iako i ove brojke ne odgovaraju realnom trendu), kao i iz susjednih zemalja jugoistočne Europe.

VEZANI ČLANCI:

Glavna prednost ovog pristupa je pravovremeno prepoznavanje migracijskih trendova godinu dana prije službenih podataka. Ovaj pristup također može biti koristan u sigurnosnim studijama jer pruža uvide o kretanju i geo-lokacijama iregularnih migranata. Pristup omogućuje i procjenu stupnja integracije i „volje za integracijom“ useljenika u Hrvatskoj.

Jedan od primjera kako funkcionira ova metoda je analiza Facebook grupa na kojima imigranti razmjenjuju informacijama o životu u Hrvatskoj, održavaju kontakt s sunarodnjacima itd. Primjerice, dok službena hrvatska statistika tvrdi da je u Hrvatskoj 23.161 radnika iz Filipina, Big Data metoda pokazuje da je gotovo tri puta više, odnosno 62.600. Dok se službeno tvrdi da je iz Bangladeša 4.628 radnika, naša metoda pokazuje 7.100. Riječ je o geolociranim korisnicima, a slična metodologija se koristi i u slučaju praćenja pojave afričkih i azijskih jezika tijekom korištenja Googleovih usluga na teritoriju Hrvatske. Ova metoda plastično i u realnom vremenu pokazuje kako raste broj useljenika, ali i da je službena brojka u vezi svih useljeničkih skupina iz Azije ili Afrike dva do tri puta viša nego li se prikazuje.

Dakako, svi navedeni izazovi nisu samo administrativne prirode, nego otvaraju i pitanje koliko stranih radnika radi u Hrvatskoj na crno (bez da plaća poreze i doprinose), što onda utječe na konkurentnost između njih i domaćih radnika – odnosno vodi ka gušenju cijene rada. Kada se stavi u širi okvir, metoda pokazuje da je tempo useljavanja iz trećih zemalja u Hrvatsku iznimno brz te da je u samo četiri godine uselilo više radnika iz trećih zemalja, nego li je ukupan broj nacionalnih manjina koje su ovdje već četiri stoljeća.

>>Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti

GALERIJA Očaravajuće fotografije čarobnog oka Dalmacije: Prema legendi voda vrela skriva neprocjenjivo blago