- Nakon Ličko-senjske, druga smo “najstarija” županija u Hrvatskoj. Stoga ne čudi da smještaj u Domu za stare i nemoćne sveti Antun u Karlovcu čeka 1600 ljudi – rekao je Josip Zaborski, predsjednik Županijske koordinacije za ljudska prava, na sjednici povodom Međunarodnog dana starijih osoba. Nada Murganić, ravnateljica karlovačkog doma, ukazala je da su nerijetko razlozi zbog kojih stariji žele u dom – nerealni.
– Puno ih se prijavi jer su sami, nema im tko kuhati ili glačati rublje. Zato već deset godina dom nudi baš te usluge za oko 200 starijih osoba koje žive u svojim domovima – objasnila je Nada Murganić.
O 50 starijih osoba brinu se u privatnom domu Viktorovski u Vivodini, a u Domu “Srećko Badurina” u Ogulinu zbrinuto je 35 korisnika.
– U županiji postoji 18 manjih obiteljskih domova te 63 udomiteljske obitelji koje su preuzele brigu o starijim sugrađanima. No, od velike su pomoći i programi “Pomoć u kući” koje provodi Crveni križ u Karlovcu, Vojniću, Krnjaku, Slunju i na ogulinskom području. Domaćice koje rade u programima na svakom području obilaze oko 200 starijih osoba – kuhaju im, pospremaju, donose lijekove i hranu, ali, što je najvažnije, razgovaraju s tim osobama koje uglavnom žive same i u udaljenim selima. To je jedna od najvećih vrijednosti programa – rekla je Mirjana Pogačić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb u Karlovcu.
Internet generacija
Dom sveti Antun, u suradnji sa Županijom i Karlovcem, planira proširiti smještajne kapacitete na susjednu zgradu nekadašnje vojne ambulante.
– Od 221 korisnika u domu, 100 ih je u stacionaru, dakle – riječ je o nepokretnim osobama koje trebaju cjelodnevnu skrb. U novom bismo prostoru smjestili 50 takvih korisnika – kazala je Nada Murganić, ravnateljica Doma sveti Antun.
Dio prostora uredio bi se za Karlovčane treće životne dobi koji će se tu moći družiti, ali dobiti pomoć ili savjet liječnika, pravnika, socijalnog radnika. Objekt se još ne uređuje jer Grad i Županija nemaju novca.
Javna je tajna,da neki tamo duuuugo ne čekaju.Nekad je bilo važno u komadu imati pet tisuća maraka,a sada... Pozdrav svima tamo...kuharicama,vešerajicama,i čistačicama koje si tamo lijepo operu ne svoju radnu robu,već i svima svojima bar do trećeg koljena,kompletni veš,posteljinu također.Osuše.Popeglaju pedantno.Sve za vrijeme svog RADNOG vremena.I lijepo te oooogromne torbetine iznose neometano svakog dana. Uz blagoslov... I zato se ne bune se na plaće od dvije tisuće osamsto kuna,jer ipak znaju da valjaju sebi i svojima...Sreća njihova da je dom DRŽAVNI,a državu svak krade...bez grižnje savjesti i posljedica.A da su kod privatnika i svoja radna odijela prale bi doma.Privatnik i u gaće zaviri kad se od njeg izlazi. A LISTE čekanja neka samo stoje,što duže to bolje...jer uvijek ima onih koji će imati prednost. I tu oko ovih pranja,sranja mi sve smrdi od glave...