U EU se dnevno zatvori tisuću farmi, u nas je u četiri godine izbrisano 20,5 tisuća OPG-ova

Hrvatska Vlada hitno mora pronaći kvalitetna rješenja kako bi se zaustavila depopulacija ruralnih područja i odlazak mladih. Mladim poljoprivrednicima treba osigurati vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem i povoljne kamate na kredite kako bi se odlučili na investicije i unapređenje poljoprivredne proizvodnje, a treba poticati i gradnju obiteljskih kuća na selu te osigurati primjerenu društvenu, komunalnu i socijalnu infrastrukturu kako bi mlade obitelji ostale ondje živjeti, komentar je eurozastupnice i članice Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta Marijane Petir na najnovije specijalno izvješće Europskog revizorskog suda o smanjenju broja europskih farmi.

U posljednjem desetljeću EU je izgubio čak 3,8 milijuna farmi, što znači da ih se čak 1000 zatvori svaki dan, a jedan od najalarmantnijih razloga za to nedostatne su potpore mladim poljoprivrednicima, usmjerene na učinkovitu obnovu generacije. Bez njih se u skoroj budućnosti neće očuvati ni ruralni prostori ni poljoprivredna proizvodnja. Brojke iz izvješća govore da su u EU samo dvije države članice uspješne u poticanju mladih poljoprivrednika, a to su Poljska i Austrija, gdje je postotak mladih u ukupnoj populaciji poljoprivrednika iznad 10%.

Novac nije dovoljan

No u hrvatskom Ministarstvu poljoprivrede kažu da se, zahvaljujući mjerama Programa ruralnog razvoja (PRR) RH do 2020., i Hrvatska po takvim statistikama može naći u vrhu ljestvice kao pozitivan primjer kad su u pitanju mladi. Specijalno izvješće poziva se, naime, na zadnje podatke Eurostata iz 2013. No krajem srpnja, prema njihovim informacijama, od ukupnog broja od 167.044 gospodarstva u Hrvatskoj, od kojih je 161.700 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG), njih oko 17.400 bilo je u vlasništvu mladih, odnosno mlađih od 41 godine – što je također više od 10%, no budući da je to u nas relativno nov pojam, nemoguće je taj broj usporediti sa stanjem prije pet godina.

Mladima se iz PRR-a za neka ulaganja nudilo i 70% bespovratnih potpora u odnosu na investiciju pa se, s jedne strane, dosta starih gospodarstava prepisivalo na nasljednike kako bi se povećala količina europskih subvencija, ali su neki zbog poticajnih mjera i samostalno kretali u poljoprivredni biznis. Jan Marinac, predsjednik Hrvatske udruge mladih poljoprivrednika, kaže da su mladi aktivni i inovativni, pokreću niz novih i atraktivnih poslova u poljoprivredi.

– Čak i ako su u pitanju pšenica ili kukuruz, rade puno kvalitetnije od starih, imaju više prinose i više zapošljavaju, paze na agrotehničke mjere, kvalitetu i isplativost onoga što rade, pa je prava šteta što EU, kao i Hrvatska, ne daje potpore po količini prinosa – šali se Marinac. No i njih, objašnjava, koče tri kronične hrvatske boljke – otežani pristup zemljištu, nepovoljna kreditiranja i birokracija.

Petir kaže da je u okviru mjera ruralnog razvoja za mlade poljoprivrednike, koji udovoljavaju uvjetima, u Hrvatskoj osigurano do 50.000 eura bespovratnih sredstava. Na razini EU u razdoblju od 2007. do 2020. predviđeno je 15,7 milijardi eura pomoći mladim poljoprivrednicima u okviru 2. stupa Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), dok je u okviru 1. stupa ZPP-a za njih u razdoblju od 2014. do 2020. namijenjeno 2,6 milijardi eura. No kao što se i u izvješću Europskog revizorskog suda tvrdi da taj novac ne postiže željene rezultate, tako ni u Hrvatskoj novac nije dovoljan ako ga ne prate i druge mjere kako bi poljoprivrednici mogli prodati i naplatiti svoj proizvod te živjeti od svog rada, objašnjava Petir.

– Niske cijene, nepridržavanje rokova plaćanja, nelojalna konkurencija te nepoštene trgovačke prakse dovele su do pada proizvodnje i gašenja brojnih OPG-ova, a time i volje mladih da se odluče za pokretanje posla u poljoprivrednom sektoru u takvom nesigurnom okruženju – kaže ona, ističući kako im na ruku nimalo nije išla ni hrvatska privatizacija poljoprivrednih i prehrambenih tvrtki, rascjepkanost poljoprivrednih površina i pogodovanje velikima pri dodjeli poljoprivrednog zemljišta.

– Lokalno stanovništvo i mala obiteljska gospodarstva ostajali su bez zemljišta, a dobivale su ga velike tvrtke, u nekim slučajevima čak i strane korporacije. Sve je to dovelo do katastrofalnoga stanja u poljoprivredi – naglašava Petir.

No Tolušićevo ministarstvo uvjereno je da je ono danas na putu da ispravi godine nerada i nereda u poljoprivrednom resoru Hrvatske pa je jedan od prioritetnih koraka Ministarstva i zakon o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG-ovima), za koji ne dvoje da je strateški važan za dugoročan razvoj poljoprivrede i budućnost Hrvatske. A očekuje se da će ga Sabor potvrditi ujesen.

Novi zakon

– Pojedine institucije, pogotovo banke, ne prepoznaju OPG ni kao organizacijski oblik, kamoli kao poduzetnički subjekt. OPG do sada nije mogao stjecati prava ni preuzimati obveze ili biti stranka u postupku već je to uvijek bio njegov nositelj – fizička osoba – kaže ministar Tomislav Tolušić te ističe kako zakon, među ostalim, što do sada nije bio slučaj, omogućava da proizvodni resursi OPG-ova koji su nužni za obavljanje djelatnosti poljoprivrede i koji su njihov glavni izvor sredstava za život danas budu zaštićeni i od ovrhe, kao i imovina nužna za obiteljski život i stanovanje.

Otvorena je i mogućnost samozapošljavanja članova obitelji te proširenja djelatnosti OPG-a, a radi boljeg korištenja kapaciteta, znanja i vještina članova gospodarstva potiče se i razvoj vlastitih proizvodnih kapaciteta te pružanja usluga u poljoprivredi i ruralnom turizmu. U radu na sezonskim i povremenim poslovima smiju pomagati i članovi najšire obitelji bez obveze zasnivanja radnog odnosa.

– Zakonom se želi pomladiti OPG-ove, povećati im produktivnost, konkurentnost i profitabilnost pa ciljana skupina zakona obuhvaća OPG-ove vlasnika mlađih od 56 godina koje je potrebno potaknuti i usmjeriti u poduzetničkim aktivnostima da nastave rad u poljoprivredi na područjima gdje žive i rade, te ih postupno privoditi profesionalizaciji i edukaciji – kažu u Ministarstvu te dodaju kako se tim zakonom želi dobnu strukturu OPG-a učiniti optimalnom, perspektivnijom, poduzetnijom, ambicioznijom, a time pomladiti i domaću poljoprivredu koja je dosad slovila za “staru djelatnost”, neatraktivnu za mlade.

Nepoštena trgovačka praksa

Potkraj 2016., u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava upisano je ukupno 165.139 poljoprivrednih gospodarstava, od čega 162.239 OPG-ova. Usporedbe radi, 1. siječnja 2013. bilo ih je 185.700 ili oko 20.500 više. Prema korištenju poljoprivrednog zemljišta, u ARKOD je upisano korištenje 1,112.733 ha poljoprivrednih površina, a po statističkim podacima DZS-a tih površina je 1,537.629 ha. Razlika upozorava da nisu upisane sve površine koje se koriste, odnosno da se korištenjem oko 425.000 ha proizvodi ono što stvara izvore za sivo tržište. A to onemogućava i praćenje stvarne sljedivosti hrane, upotrebe pesticida, stanja i zaštite zemljišta od onečišćenja, otežava kontrolu zapuštenog i neobrađenog zemljišta, ističu u Ministarstvu.

Od 165.139 poljoprivrednika njih 105.000 ostvaruje pravo na izravna plaćanja (poticaj) – jer je uvjet za potporu barem hektar zemljišta u ARKOD-u (nacionalnom sustavu identifikacije zemljišnih parcela). No čak 89.157 poljoprivrednih gospodarstava ima poljoprivredne površine manje od 3 ha, u prosjeku samo 1,22 ha.

Dakle, čak 60% koristi ih površine manje od 3 ha, a 21.074 gospodarstva, njih 12%, ni nema registriranih poljoprivrednih površina, pa u Ministarstvu procjenjuju da 110.231 gospodarstvo upisano u Upisnik ima indikativnu ekonomsku vrijednost manju od 3000 eura te da se poljoprivredom bave tek za osobne potrebe. Kada se zbroje veliki i mali, hrvatski OPG u prosjeku je 2013. obrađivao 10 ha zemlje.

U EU28 ukupno se 2013. obrađivalo 175 milijuna hektara (oko 40% ukupnih površina), od čega najviše imaju Francuska i Španjolska, 15,9, odnosno 13,3 posto udjela, dok najveći broj OPG-ova, 3,6 milijuna, odnosno 33,5% ukupnih poljoprivrednih gospodarstava ima Rumunjska, potom Poljska – 1,4 milijuna. OPG u Hrvatskoj u prosjeku obrađuje 10 ha, u Češkoj najviše, 133 ha, Velikoj Britaniji 93,6 ha. Prosjek EU 2013. iznosio je 16,1 ha, a od nas su gori još samo Mađari, Grci, Slovenci, Rumunji, Ciprani i Maltežani.

Što se tiče broja OPG-ova, činjenica jest i da je, kao i u EU, posljednjih godina i u nas drastično padao njihov broj. Seljačke udruge upozoravaju da su najalarmantnije brojke u mljekarstvu gdje se zbog niskih otkupnih cijena mlijeka i prevelikog uvoza smanjuje i broj farmi, mliječnih krava i mljekara. Sa 65.000 u 10-ak su godina došli na manje od 7000.

No Mato Brlošić, čelnik Hrvatske poljoprivredne komore, kaže kako ne može reći da je većina tih OPG-ova zauvijek zatvorila vrata nego ih se 90% preorijentiralo na proizvodnju sira, teladi i slično. To potvrđuju i u Ministarstvu ističući kako je glavni razlog za brisanje nekoliko desetaka tisuća OPG-ova iz evidencije Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, točnije 23,3 tisuće njih, smrt vlasnika, činjenica da nemaju zemlje ni ikakvih drugih poljoprivrednih resursa ili su pak imali dvostruke OPG-ove.

S druge strane, ove je godine, tvrde, više aktivnih poljoprivrednika (koji su predali oko 4200 zahtjeva za poticaj više nego lani) i veliki broj mladih poljoprivrednika. Prema tipu nositelja i članova OPG-a te pokazateljima dobne strukture i broja zaposlenih u poljoprivredi, od 165.139 OPG-ova, njih 103.877 ima nositelje starije od 56 godina, od čega ih je 59.899 starije od 65. Uz nositelje, u Upisnik je upisano 147.009 članova, od kojih je po dobnoj strukturi čak 312.176 ili 63% starije od 56 godina.

– Ovakva dobna struktura upozorava na potrebu definiranja propisa za OPG-ove koji se poljoprivredom bave u proizvodne, poduzetničke i tržišno orijentirane svrhe, različito od prava i obveza za poljoprivredna gospodarstva (PG) koji se poljoprivredom bave za vlastite potrebe. Zakonom se želi istaknuti društvena, socijalna i ekološka uloga OPG-a te motivirati poljoprivrednike da jedna obitelj ima jedan OPG koji omogućava održivo gospodarenje i samozapošljavanje njezinih članova, okrupnjavanje i udruživanje – ističu u Ministarstvu.

Petir, međutim, naglašava kako sve to nije dovoljno ako se na tržištu ne uvede red i suzbije nepoštena trgovačka praksa, propiše kvaliteta proizvoda i pojačaju kontrole kvalitete voća, povrća i mesa iz trećih zemalja.

– Već sam puno puta govorila, no vrijedi ponoviti, zemlja smo slobodna od GMO-a, proizvodimo kvalitetnu i domaću hranu. Zalažem se da se minimalno 50 posto naših domaćih proizvoda uvrsti na police trgovina jer bez jače intervencije države nema opstanka ni malih proizvođača. Potrebno je potaknuti hotelijerski i ugostiteljski sektor da u svojoj ponudi uvrste domaću hranu ili kroz dodatne zvjezdice i suncokrete ili kroz porezne olakšice. Zašto ustanove u vlasništvu države poput vojske, policije, bolnica i sl. ne otkupljuju proizvode od naših proizvođača? 

Druge države članice pobrinule su se za svoje proizvođače jer prepoznaju njihovu vrijednost i važnost lokalne proizvodnje i plasmana takvih proizvoda. Svakodnevno svjedočimo sve snažnijoj depopulaciji Hrvatske i smanjenju broja poljoprivrednika, brojnim autobusima koji iz naše žitnice Slavonije odlaze u Njemačku ili Irsku. Ne odlaze samo pojedinci, već cijele obitelji. Tko će čuvati hrvatski prostor i proizvoditi hranu ako oni odu?

Vlada mora utvrditi da joj je poljoprivreda strateška grana o kojoj ovisi pitanje nacionalne sigurnosti i da je opstanak hrvatskog sela prvi prioritet. Sve dok se to ne dogodi, OPG-ovi će se, nažalost, i dalje zatvarati. A kada se OPG jednom ugasi, svima je jasno da se neće više nikada ponovo otvoriti – istaknula je Petir.

Danska za primjer

Za razliku od Hrvatske, u većini država članica EU ne postoje posebni zakoni kojima se definira OPG, osim što ih je i Europski gospodarski i socijalni odbor apostrofirao kao izvor novog rasta i boljih radnih mjesta, kojega bi se u registar trgovačkih društava trebalo upisivati kao kategoriju obiteljskog poduzeća. Čak ni njemačko zakonodavstvo nema ni opis obiteljskog poduzetništva, dok je Danska jedan od najpozitivnijih primjera. Tamošnje vijeće za poljoprivredu i hranu ima poseban odjel koji se bavi obiteljskom poljoprivredom te individualnim obiteljskim poljoprivrednim politikama. Ciljevi su rast obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, pojednostavnjenje zakonodavstva, bolji uvjeti za mlade (smjena generacija)..., a obiteljska poljoprivreda sadržana je i u Zakonu o poljoprivrednom vlasništvu.

Kad su u pitanju izazovi s kojima se OPG-ovi susreću, jedan je od njih i nizozemski primjer prijenosa poslovanja. Ministarstvo gospodarstva ondje je uvelo tzv. paket smjernica za nasljeđivanje (Overdrachtspakket) koji dobiva poduzetnik koji je navršio 55 godina. U njemu ga se podsjeća na važnost planiranja prijenosa poslovanja na mlađe i savjetuje kako da to učini, dok Poljska ima i posebne savjetnike za nasljeđivanje OPG-a, besplatne alate za potporu tom procesu te besplatne praktične radionice.