Sudeći prema rezultatima prstenovanja mladih bjeloglavih supova, brojnost tih veličanstvenih ptica koje obitavaju na kvarnerskim otocima polako se povećava. Na otocima Cresu, Plavniku i Krku u gnijezdima je pronađeno i prstenovano 45 ptića.
– Uključivši i ovogodišnje ptice, tijekom 33 godine koliko ga provodimo prstenovali smo 1141 bjeloglavog supa. Prema nama dostupnim podacima, najefikasniji smo tim na svijetu po ukupnom broju prstenovanih supova – kaže dr. Goran Sušić iz Ornitološke postaje Rijeka HAZU, predsjednik Udruge Grifon, koji se već više od 40 godina bavi zaštitom supova i njihovim znanstvenim proučavanjem. Osim većeg broja malih ptica, ističe dr. Sušić, povećan je i broj ptica koje se gnijezde, vjeruje da je ove godine i više od 120 parova.
– Sve to rezultat je djelovanja dvaju hranilišta za bjeloglave supove. Jedno je otvoreno u Parku prirode Učka, a drugo, kojim upravlja JU Priroda iz Rijeke, na otoku Cresu. Očito je da se hranilišta dobro opskrbljuju, što je povod i za optimizam – ističe dr. Sušić i posebno naglašava dobru suradnju s JU Priroda, županijskom javnom ustanovom koja upravlja rezervatima u kojima gnijezde bjeloglavi supovi na Kvarneru. No, dodaje, kad je riječ o opstanku bjeloglavih supova, manje je optimistična činjenica da se na otocima uzgaja sve manje ovaca, što znači da su supovi ovisni o dohranjivanju, odnosno o čovjekovoj pomoći, što dovodi u pitanje smisao i svrhu njihove zaštite.
– Nekad su se ovce muvale po stijenama, bile su slobodne. Bilo ih je tisuće, a sada ih uspijemo vidjeti desetak. Ostale su ograđene električnim pastirima i pod kontrolom. Osim toga, smanjio se i broj ljudi koji uzgajaju ovce – kaže dr. Sušić. Sve to znači da supovi ne mogu pronaći hranu u prirodi.
– Nema smisla zauvijek ovako održavati broj supova. Hrana koja se stvalja na hranilišta nije ispravna za supove, riječ je o životinjama uzgajanim za prehranu ljudi, životinjama koje su tretirane hormonima rasta i antibioticima. Sve to deponira se, a s takvim mesom hrane se supovi. I u njima se te kemikalije nakupljaju, kako će se odraziti na supove i njihov reproduktivni razvoj nitko ne zna. No, jasno je da su hranilišta zaslužna za povećanje populacije i za to da preživljava više mladih supova. Tko zna, možda će se opet vratiti klasično stočarstvo – ističe dr. Goran Sušić. Nedavno je objavio i rad u kojem je sažeo rezultate 40 godina praćenja supova. Ima u njemu i znanstvenih iznenađenja, kao npr. da na Paklenici supovi nisu nestali zato jer su potrovani, a posebno je značajno "pomicanje" kolonija, odnosno finalna spoznaja da je čitav Kvarner jedna te ista kolonija, a ne zbir puno malih kolonija.
U prstenovanju su ove godine sudjelovali članovi udruge Grifon, među kojima i penjači Filip Brdovčak - File i Branko Jalžić, njihovi gosti te Nikola Kesten, kapetan broda "Andrej" udruge Klub podvodnih aktivnosti "3. maj" iz Rijeke.
Na grupnoj slici sjede s lijeva na desno: Irena Jurić, ravnateljica JU Priroda (županijska javna ustanova koja upravlja rezervatima u kojima gnijezde bjeloglavi supovi na Kvarneru), te članovi udruge Grifon i gosti (u majicama udruge Grifon): Nikola Kesten (kapetan broda), Damir Lovretić-Fritz, Jana Žufić, Branko Jalžić, Filip Brdovčak - File, Tomislav Milković, Natalija Sudar, Helena Bilandžija i Goran Sušić.
Ne razumijem drzavne institucije koje se brinu o prehranjivanju supova a na drugom mjestu im otimaju prirodnu hranu! Kada se nerazumni turist domaceg ili stranog drzavljanstva izgubi na vrletima Velebita, Biokova, Mosora u kratkim hlacama, majicama bez rukava i japankama onda se ne salje helikoptere, HGSS i trosi resurse na potragu prezivjelih ili nastradalih nego se obiteljima posalje zahvala za pomoc ugrozenim zivotinjskim vrstama i pusti prirodu da cini sto joj je svrha!