– Vidio sam oglas na internetu pa sam se javio. Već sam radio u Irskoj, tako da imam iskustva i znam što me čeka – kaže Azur Muhić (29) iz Gunje, jedan od kandidata koji su jučer došli na razgovor za posao u Irskoj.
Naime, irska agencija za zapošljavanje Noel Recruitment drugi put ove godine u Slavonskom Brodu traži radnike za poslove skladištara i profesionalnih vozača za jednu veliku irsku tvrtku. Muhić je devet mjeseci radio na poslovima pakiranja u skladištu u Dublinu. Radno vrijeme počinjalo mu je u četiri ujutro, a radio je osam do devet sati dnevno.
U Dublinu već dvije sestre
– Početna plaća je 11,50 eura po satu. U drugoj godini raste na 12,25, a u trećoj na 13 eura. Prva tri mjeseca radio sam na određeno vrijeme, a onda sam dobio ugovor za stalno. Međutim, morao sam ga raskinuti iz obiteljskih razloga. Sada se želim vratiti – kaže Muhić. Prema njegovim riječima, glavni problem u Irskoj je smještaj. Najam jednosobnog stana u Dublinu koštat će vas od 1000 do 1300 eura, što si samac ne može priuštiti, pa je živio u sobi s kupaonicom koju je plaćao 550 eura. Po zanimanju je profesor engleskog, ali nikada nije radio u struci. U svom selu i okolici ne može pronaći posao, a ako već mora napustiti rodni kraj, bolje mu je, kaže, otići u Irsku.
– Radije ću raditi u Irskoj u skladištu za minimalac od 1500 eura nego se preseliti u neki drugi grad gdje ću kao profesor imati početnu plaću od 4000 kuna, a također ću morati plaćati smještaj. Sve je bolje nego ostati u Hrvatskoj – ističe Muhić.
Mario Babić (24) iz Slavonskog Broda prije dva se mjeseca već javio za posao skladištara u Irskoj, ali zbog velike konkurencije nije ušao u drugi krug. Nada se da će ovaj put biti bolje sreće. Iako je završio za vozača, nije se mogao kandidirati za taj posao jer nema radnog iskustva niti traženu E kategoriju. U Hrvatskoj je već radio različite poslove, ali svi su bili privremeni. U Dublinu već rade njegove dvije sestre, a informacije koje je dobio od njih presudno su utjecale na to da i sam krene tim putem. U Hrvatskoj nikako nisam uspio pronaći stalan posao, a irski minimalac od 9,25 eura po satu je više nego solidan. Sestre kažu da im je dobro, zadovoljne su, samo im je posao malo stresan, a i nisu naviknute na život u velikom gradu. Ne razmišljaju o povratku, ali išle bi dalje. Imaju opciju da odu raditi u Nizozemsku – kaže Babić.
Vojni umirovljenik Ivan Barić (56) iz Ivankova umirovio se u prvom valu preustroja HV-a po članku 6a, što znači da može dodatno raditi uz mirovinu. Tijekom ljetne sezone radio je u Novalji kao vozač autobusa. Vratio se prije osam dana. Na internetu je vidio oglas za posao vozača u Irskoj i odlučio se prijaviti. Ako prođe, najprije ga očekuje obuka tijekom koje će morati svladati vožnju lijevom stranom. Nakon toga slijedi provjera je li sposoban za izlazak u gusti dublinski promet.
Zamrznut će mirovinu
– U Novalji sam zarađivao više nego solidno za naše uvjete, oko 8000 kuna, ali to je samo preko sezone. U Irskoj će mi satnica biti od 13 do 20 eura, ovisno o tome koje vozilo dobijem za vožnju. Kažu da je potražnja iznimno velika. Završili su godišnji odmori, tvrtke rade, proizvodnja i industrija su se pokrenule, samo nema vozača – kaže Ivan Barić. Zajedno s Barićem, put Irske sprema se i njegov kolega Ivica Gašparović (48) iz susjednih Andrijaševaca, također vozač.
I on je vojni umirovljenik, ali on će svoju mirovinu morati zamrznuti. Isplativost nije upitna, jer u Irskoj će zarađivati oko 2000 eura, a u Hrvatskoj on i supruga koja je prodavačica u jednom trgovačkom lancu zajedno ne mogu “natući” ni dvostruko manji iznos. – U Irskoj mi već radi jedna kći, zarađuje oko 2500 eura mjesečno i kaže da joj je odlično. Ona nije utjecala na moju odluku, štoviše, i ne zna da ću ja doći, ha-ha. Planiram da nakon nekog vremena za mnom dođu supruga i troje ostale djece – kaže Gašparović.
Odlazak u tudjinu nije nuzno nesto negativno. Ipak nesto ne razumijem. Prosjecna placa u Hrvatskoj. koju sigurno dobije i jedan profesor, je po DSZ 1100 eura. Govorim o brutto iznosu, jer se na zapadu podrazumijeva kako je placa uvijek brutto. To nije malo ukoliko uzmamo u obzir produktivnost rada i ogromne namete na gospodarstvo. Zasto pak netko vani hoce raditi tazak posao za koji je prekvalificiran za 2000 eura i placati sobicak 550 eura nije mi bas jasno. Zar je tih 300 ili 400 eura vrijedno tolikog odricanja? Ocito za te ljude jeste i to je ono zbog cega bi se trebali zamisliti.