U Karlovcu nezaposleni ne idu na Zavod za zapošljavanje, nego moraju ući u HDZ

Karlovac je, iako ga aktualne političke gradske i županijske strukture vole nazivati gradom susreta, što svakom razumnom čovjeku sugerira mjesto gdje se nesmetano susreću ljudi raznih svjetonazora, vjera, nacija, razmišljanja, ovih dana postao aktualan u Hrvatskoj po otkazivanju koncerta Bajage na Danima piva. Protiv koncerta koji je najavljen još u proljeće pobunile su se braniteljske udruge, a uz podršku gradske uprave.

Dogradonačelnica Andreja Navijalić kazala je da je Grad osluškivao mišljenje građana, posebno branitelja koji su zaslužni za slobodnu Hrvatsku. I tako je rođeni Bjelovarčanin proglašen nepoželjnim na temelju neprovjerenih podataka, s obzirom na to da je braniteljima najvažniji argument bio da je u Kninu pjevao protiv Hrvata. No, istina, zapravo, u ovom slučaju, nije nikada niti bila važna. Važna su vremena, kako je rekla i sama dogradonačelnica u komentaru na pitanje kako je Bajaga mogao dva puta nastupiti u Karlovcu 2011. godine, a sada ne. Tada su bila, kazala je A. Navijalić, jedna, a sada su neka druga vremena. Da je podilaženje zahtjevu čak i tek dijela braniteljskih udruga na temelju netočnih podataka, opasno, smatra Karlovčanin Danko Plevnik, novinar, publicist, politički i geopolitički analitičar. Kaže da je i prije 15-ak godina rekao da mi u Karlovcu valjda imamo najbedastiji HDZ u Hrvatskoj.

– Osobno imam jako dobra iskustva s gradonačelnikom Damirom Mandićem, koji je dokazao da je dobronamjeran čovjek, pa i sa zamjenicom Navijalić. O njima kao građanima mogu samo pozitivno govoriti, no kao politički analitičar naravno da imam zamjerke, jer ono što se događa u Karlovcu nije samo taj slučaj, već to izgleda postaje trend. Određene veteranske udruge u ovom se gradu postavljaju kao inkvizicijska komisija. Prvo smo imali reagiranje veteranskih udruga za promjenu imena Ulice maršala Tita na gradskoj tržnici. To je neodgovorno. Veterani su se i tada pozvali na populistički akt, a ne demokratski, jer demokracija je legitimno vladanje odabranih. A naša vlast prepušta odgovornost ljudima za koje građani nisu glasali, premda građani imaju braniteljske stranke. Po tome bi neke stranke, recimo Živi zid, mogle postaviti pitanje biračima; zašto biste glasali za HDZ koji očito nema svoju agendu, nego stalno osluškuje što će reći neka interesna neformalna skupina? Tuđman je u Karlovcu bio nekoliko puta i on bi kao povjesničar trebao predložiti da se mijenjaju ulice Titu, ali on to nije napravio jer njegova politika nije bila antititovska. No, nakon 27 godina, a sve nakon što je Milan Bandić to započeo u Zagrebu samo kako bi se dodvorio desnici i ostao na vlasti, i ostali gradovi mijenjaju ime trgova. Zato krivim Bernardića koji kao čelnik SDP-a nije shvatio širinu te situacije i pravi značaj i imperativ antifašizma. Morao je tada ići u koaliciju s Bandićem kako bi spriječio rušenje imena Trga maršala Tita. No, on nema tu političku širinu. S druge, strane, kada je Bandić u Zagrebu vratio spomenik Ivi Loli Ribaru, veteranske udruge to nisu napravile u Karlovcu. Tim više su trebale jer je Lola Ribar bio jedan od najvećih intelektualaca svoga doba i još porijeklom iz Karlovca – kaže nam Danko Plevnik.

Ovo je već treći slučaj

Podsjeća da je već taj slučaj otvorio svojevrsnu Pandorinu kutiju.

– Stoga je bez većih problema prije mjesec dana, po istom scenariju, u Karlovcu Plaketa grada prvo odobrena, pa onda i povučena Jelki Glumičić za humanitarni rad odmah nakon rata. Braniteljske udruge tada su protestirale jer je Glumičić svojedobno akciju Oluja nazvala sramotom za Hrvatsku. Odbor se tada pravdao da za to nije znao, iako se o tome pisalo. Taj mi se prijedlog i dopao jer sam mislio da u HDZ-u nisu jednodimenzionalni, da mogu shvatiti povijest i značaj civilnog društva u Karlovcu. No, opet na prigovor veteranskih udruga, donesena je odluka o povlačenju priznanja. Manja bi šteta bila da nagradu nisu isprva niti dali. Ovo s Bajagom je dakle, u kratkom vremenu već treći slučaj kada veteranska udruge odlučuju. Sada nalaze primjedbe za Bajagu, iako je već dva puta pjevao u Karlovcu. Budemo li imali te kriterije, gdje je onda kraj – pita se Plevnik.

Napominje da je, primjerice, Ivo Robić pjevao u vrijeme NDH, a onda je u socijalizmu postao jedan od najpopularnijih pjevača i nitko ga nije zabranjivao.

– Jednostavno, dio tih udruga nikako ne želi da završi Domovinski rat, već žele da bude vječan. S druge strane, pozivaju se na kršćanstvo koje je doktrina mira. Ne možete se u isto vrijeme pozivati da ste kršćanin, a stalno govoriti, pričati i slaviti rat. To je veliki paradoks – smatra Plevnik.

Nitko nije protiv slobode izražavanja svih sudionika društva, ali ako se jedna skupina želi nadići nad demokracijom na jedan parapolitički način, dodaje Plevnik, to nije dobro za razvoj Karlovca i Hrvatske. Posebno jer danas više ne postoji ništa izolirano i lokalno, već je sve globalno. Čim je informacija o slučaju u Karlovcu izišla na internetu, to je postala globalna vijest koju su prenijeli mediji u regiji i šire.

– Ljudi bi trebali biti svjesni odgovornosti koju nose njihovi pokušaji nametanja uvažavanja samo njihovih stavova jer to vodi u fašizam. Postistina je predfašizam. Dobio sam iz SAD-a knjigu čuvene ministrice Madeleine Albright u kojoj ona upozorava što je to fašizam i kako nam i danas prijeti. Dakle, ona kaže da je fašist onaj tko tvrdi da govori za čitavu naciju, ne vodi brigu o pravima drugih i voljan se poslužiti nasiljem i drugim sredstvima da postigne svoj cilj. Tako se ponašaju neke veteranske udruge. Ako namećemo samo svoje poglede u društvu, to vodi u tragediju. Vlast mora biti ta koja ima “širu sliku”, koja odlučuje za sve, koja mora biti sposobna podnijeti odgovornost za ono što se zbiva u društvu, a ne da svoju odgovornost preusmjerava na branitelje ili druge. Može i mora saslušati, ali političar je pozvan da razvija društvo i odgaja ga u svjetlu antifašističke, civilizacijske norme. Bez obzira na političku sudbinu, Sanader je pokazao da je politika prije svega učinkovitost i demokracija jer se nije dodvoravao Kaptolu i iz Karlovačke županije je maknuo spomenik Francetiću, dok će Plenkoviću trebati čitav mandat da raščisti je li “za dom spremni” prekršaj, a kao prekršaj su ga osudili i Ustavni i Vrhovni sud. Thompsona predstavljaju kao oličenje patriotizma, ali to je otvoreni neofašizam gdje on ne odustaje od takvih pokliča iako ima zabranu nastupa u mnogim europskim državama. Čak je i austrijskoj državi prekipjelo i počeli su kažnjavati pojave neoustaštva na Bleiburgu. No, mi ovdje, nažalost, živimo u sredini povijesno i politički nezrelih vođa koji nisu svjesni doba u kojem živimo – kaže Plevnik. Smatra da se time na neki način uklapamo u svjetske trendove. U SAD-u predsjednik Donald Trump demolira čitav svjetski poredak koji je postavila Amerika; od WTO, NATO-a, ruši dolar kao rezervnu valutu. U kodu Amerikanaca, kaže Plevnik, upisan je rasizam, a u kodu EU zapisan je nacionalizam. Zato europske nacionalne države nisu u stanju napraviti federaciju bez koje EU dugoročno neće značiti ništa, jer su to političari koji nemaju format.

– No, što smo napravili u vlastitoj državi od 1991. pa da imamo pravo nekome nešto braniti. Prema Maddison Historical Statistics Hrvatska je od 1989. do 2016. na začelju Europe jer je u tim godinama akumulativno napravila 6,5 posto razvoja, a Poljska 136 posto razvoja! Stravično smo zaostali zbog vođa koji nisu vođe. Uz to, plaće su nam danas čak 27 posto manje nego tada i to vodi u katastrofu. Hrvatska vlast nije sposobna dati “kruha i igara”, samo igre. A po kruh mladi, obrazovani ljudi odlaze iz ovakve Hrvatske – smatra Plevnik.

No, zašto većina, među kojima su obrazovani i intelektualci, ne potisne glas manjine koja nas vozi u fašizaciju.

– Intelektualci se u Hrvatskoj očito mogu kupiti za male pare. Uz to, hrvatska je masa uvijek slijedila vođe; Tita, Tuđmana. Nemamo tradiciju političke kulture i potrebe za politikom kao mijenjanjem stvari. Kod nas bi se mogao dogoditi slučaj Rumunjske. Tamošnji su ljudi otišli van, vidjeli kako svijet funkcionira, da se korupcijom ne može razvijati zemlja. Zato su se vratili i pobunili se, prosvjedovali. To je i problem Hrvatske, što te elite na vlasti koriste mandat za bogaćenje, nemaju ideja, potrebe, volje za razvojnim programom koji bi se odnosio na narod. Vođe misle da je rast BDP najvažniji, no ne rastu plaće. Dakle, problem je u raspodjeli. Primjerice, u Švedskoj su 20-ih godina poduzetnici, sindikati i političari sklopili dogovor oko razvoja po kojem plaće moraju biti proporcionalne, a ne kao kod nas u odnosima 1:100, pa nemaju pobuna i nezadovoljnih. Zato većina naših poduzetnika ne može uspjeti nigdje u svijetu i stalno im se daju nekakve koncesije, uvijek im je radnik preskup, a sindikati dopuštaju ulazak nove strane radne snage kojima još smanjujemo plaće. Pametan čovjek, kada sve to sagleda, odlazi iz Hrvatske jer se ni u koga ne može uzdati – smatra Plevnik.

Jesam li postupio krivo?

Možda je ovo trenutak u Hrvatskoj, pa i Karlovcu, kada se neke stvari moraju presjeći.

– Karlovac nema kritičnu masu za promjene. Zadnji izbori naznačili su da se to može dogoditi, no potrebna je veća masa. Moraju se javiti lideri koji imaju pojam o svjetskim trendovima, jer Karlovac se ne može spasiti mimo i bez Hrvatske. HDZ je postao dioničko društvo. Svi, od direktora do čistačice u tvrtkama, zapošljavaju se iz tog dioničkog društva. Već sam govorio da bi svatko tko je dobio posao preko stranke morao kazneno odgovarati. Onda će se u stranke ulaziti radi općeg dobra, a ne zaposlenja. Stranke su postale burze rada, ljudi ne idu na Zavod za zapošljavanje tražiti posao, već u stranku. Tako se trend kataklizme nastavlja pa mladi nemaju povjerenja u svoje obrazovanje, zapošljavanje, napredovanje. To je rak-rana, no mi kao da čekamo da nas feniks spasi tek kada sasvim propadnemo. Ljudi ne vide šumu od stabla i to je tragično – dodaje Plevnik.

Karlovac, slaže se, ima odličnih projekata, poput Aquatike, kulturnih događanja, ali, nažalost, u javnosti je poznatiji po poplavama i zabranama.

– Čak više nismo prva vijest zbog Dana piva kao nekada, već je daleko važniji Špancirfest. Teško mi je kada mi u Varaždinu govore da su nekada učili od nas, mi smo imali Jugoturbinu, oni tek zanatske radionice, a danas je obrnuto. Od 1991. mi smo u dekadenciji u kojoj se najviše razvilo groblje Jamadol. Karlovac ima pametnih ljudi i trebali bismo više uvažavati intelektualce i njihova mišljenja. Ne postoji kritična masa, nema jake oporbe. Mi intelektualci ne tražimo odlazak jednih ili dolazak drugih, mi želimo dobro svih u gradu, da budu sretni svi, sve nacionalne manjine, vjere – kazao je Danko Plevnik.

Iako je bilo pokušaja zabrana i u drugim sredinama, samo je u Karlovcu to uspjelo. Je li stoga odluka zamjenice nešto zbog čega bi trebala podnijeti ostavku?

– Čitao sam neki dan da je ministar u jednoj EU zemlji dao ostavku jer je na godišnji odmor otišao sa službenim mobitelom. Zamislite koja je to doza odgovornosti prema svojim građanima. To je odgovor na to pitanje. Naši političari na državnom i lokalnom nivou moraju iznaći snage za kvantni skok da se s tom jednodimenzionalnom prošlošću prekine – kaže Plevnik. Smatra da je samo regija Istra to uspjela.

– Ona je apsolutno svjesna važnosti antifašizma kao načina življenja i povijesnog dosega. Ako se nastavi trend oktroiranog neofašizma podržavanog odozgo, nama normalnim ljudima ne preostaje ništa drugo nego da se selimo u Istru i zagovaramo da bude neovisna država. Iako smo ušli u EU, neofašizam se pojačao, a ne smanjio. Angela Merkel dala je koncesije SPD-u kako ne bi razvili fašizam. I Trump je neonaciste na prosvjedu osudio za ono što rade. Razbuktavanje neonacizma, koji je pojačan nacionalnim egoizmom i dolaskom milijuna izbjeglica, ponovno se javljaju ksenofobije, a to vodi u tragedije, a kod nas i beznađe. Najbolji dokaz o perspektivi naše zemlje je slučaj jednog poznanika koji je za tri godine rada u Njemačkoj zaradio mirovinu od 260 eura, a do 65. godine u Hrvatskoj zaradio je mirovinu od 1900 kuna. Naime, ja osobno i moja supruga, koja je stručnjak u regiji za Kinu napravili smo svjetske karijere iz Karlovca. Imao sam prilike ostati živjeti i raditi u Americi, Zagrebu, ali sam htio dokazati da se karijera može graditi i u Karlovcu uz kojem me veže djetinjstvo, mladost, ali ispada da sam krivo postupio. Danas, u ovakvom Karlovcu i Hrvatskoj, mlada se osoba može razvijati samo u inozemstvu – zaključuje Danko Plevnik.