Karlovačka javnost nada se da će se Nogometni klub Karlovac dogovoriti s njemačkim poduzetnicima o pokroviteljstvu. Nevažno je, zapravo, hoće li zadržati prvoligaški status, važno je hoće li i čijim novcem podmiriti sve dugove koje razni vjerovnici potražuju od kluba.
I Jelić pregovara
Najveći su vjerovnici igrači kao što je Hrvoje Sunara koji potražuje osam plaća. Na pitanje, pomalo nepristojno, koliko je to novca, odgovara: “Ah, puno.”
– Ne znamo što se događa i što će se dogovoriti pa stoga ne vlada nikakva euforija. Bilo bi lijepo kada bi se nešto riješilo – rekao je Sunara u vrijeme dok je vođen treći krug pregovora uprave i Haag Sportmanagmenta. Najave da bi Nijemci od kluba napravili inkubator za mlade igrače, posebno za južnoameričke nogometaše, izazvala je zadovoljstvo u krugovima poklonika nogometa.
– Pružit ćemo svu podršku, na raspolaganju smo – kaže predsjednik Nogometnog saveza Karlovačke županije Neven Šprajcer u nadi da će razgovori biti uspješni.
Cijena nečije želje
Razgovorima prisustvuje i gradonačelnik Damir Jelić. Klub je do sada bio financijski teret Gradu premda je mnogima bilo drago na Korani gledati prvoligaške sastave. Dok je bio sportski direktor, Zdravko Marčetić jednom je priznao da je za poslovanje kluba mjesečno potrebno milijun kuna. Da bi osigurali taj novac, klubu su, u vidu donacija i pozajmica, izdašno pomagale i gradske tvrtke te brojni drugi. Nerealna želja za prvoligašem, kako je rekao i Jelić, ‘'progutala'’ je milijune, toliko je ostalo i nepodmirenih računa, neisplaćenih plaća.... Za ispunjavanje nečijeg hira, koji je trajao od izbora do izbora, potrošen je iznos za koji je Grad mogao napraviti još jedan vrtić za još stotinu karlovačkih mališana: onaj na Turnju, primjerice, stajao je 9,3 milijuna kuna.
Vjerojatno postoji troškovnik za 9,3 milijuna kuna potrošenih za Dječji vrtić Turanj, ali realna cijena nije veća od 5 miliona kuna ostalo je pokradeno i preliveno u \"plave fondove\". To je svima jasno.