U obranu katolika i Hrvata u BiH moraju stati i Hrvatska i Vatikan

Skandal koji se događa u Sarajevu, sa željom da se zabrani misa vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću, nije samo lokalni cirkus na razini uobičajene konfesionalno-nacionalne provokacije, nego i pokušaj potpunog zatiranja katoličanstva (pa tako i hrvatstva) u Bosni i Hercegovini. Trebale bi zbog toga reagirati sve međunarodne institucije, a ponajprije Vatikan i papa Franjo, koji je i sam pohodio Sarajevo i BiH, kao jednu od točaka na svijetu gdje su katolici životno ugroženi. A u BiH to doista jesu, jer je njihov broj prepolovljen, a u nekim su biskupijama, poput banjolučke, doslovce istrijebljeni i svedeni na endemsku vrstu.

Budući da se kardinalu Puljiću spočitava činjenica da misu služi za žrtve Bleiburga i križnoga puta, koje su u nečijim očima (ovoga puta sarajevskih “političkih elita”) isključivo poraženi krvnici, treba reći najvažniju istinu, a to je da se sveta misa može slaviti za svakoga. Kako za žrtvu, tako i za njezina krvnika. Jednako za Tita i za Antu Pavelića. Tu ne vrijedi onaj stih “druže Tito, kupit ću ti fiću, a Mercedes Anti Paveliću”. Misa je “Mercedes” i za Tita i za Pavelića, svidjelo se to nekome ili ne. Dakako, čaršija, ulica, to ne mora znati. Kao što to niti ne želi u ovom slučaju u Sarajevu. Ali mora to poštivati, jer su to i naravne i nadnaravne zakonitosti, s kojima se netko ne mora slagati, ali ih ne smije rušiti.

To je najbolje ovih dana artikulirao lider Islamske zajednice u BiH reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, koji je praktički jedini od značajnijih figura stao u obranu kardinala Puljića. Dok je kardinalu leđa okrenuo čak kršćanski brat mitropolit dabrobosanski Hrizostom i najavio prekid suradnje s njime. U sve je, dakako, uključena raja s ulice, pa je najavljena i prva jogurt-revolucija protiv svete mise i još jučer je ispred sarajevske katedrale postavljena policijska straža. Činjenica je da je kardinal Puljić 2005. godine u Bleiburgu predsjedao euharistijskim slavljem (na kojemu je bio i muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj Šefko ef. Omerbašić), gdje je rekao kako “na ovom polju želimo da se čuje krik za ljudskošću i pravdom: zaustavite manipuliranje sa žrtvama”.

“Nije moguće graditi povijest manipulirajući brojem žrtava jednih i nastojeći prikriti zločine učinjene drugima. Na ovom polju pozivamo da se prestane s dvostrukim mjerilima u poštivanju mrtvih. Neke žrtve bile su i ostale vrijedne poštovanja samo zato što su iza sebe imale političke moćnike i kreatore javnog mnijenja, dok su druge prešućivane ili im je o vrat prošlosti obješena krivica koju nisu počinili. Nepošteno je, nepravedno i za zajednički život vrlo štetno s jedne strane prozivati druge uveličavajući broj žrtava, a nijekati žrtve drugih. To je protiv savjesti, protiv Boga i protiv čovjeka i tako se ne gradi sretna budućnost. Na ovom polju tražimo da spomen na žrtve bude obilježen na svim mjestima gdje su stradale od nasilja i mržnje, kako bi postali mjesta molitve i opomena novim naraštajima da nikad ne krenu zlim putem. Iskrivljivanje povijesti, manipuliranje žrtvama, dvostruka mjerila i nijekanje Božjeg zakona izazvali su novo zlo kojeg smo većina bili svjedoci”, rekao je tada kardinal Puljić, a ove su ga godine zajednički biskupi iz Hrvatske i BiH izabrali za predsjedatelja euharistije na 75. obljetnicu Bleiburga, koje ondje neće biti zbog korone.

Ove citirane riječi danas u Sarajevu ne žele čuti. Ne zbog toga što je netko u međuvremenu oglušio ili nisu izgovorene. Svi čuju i svi vide. No, ono što cijeli svijet mora vidjeti je otvoreni atak na katolike u Bosni i Hercegovini i želja za njihovim potpunim nestankom. Dosad se taj proces odvijao u tišini, a dubinu boli znali su samo oni koji su ostajali. Danas se taj krik više ne smije zatomiti. I u obranu kardinala Puljića i katolika i Hrvata prvo mora stati Hrvatska, a onda Vatikan i cijeli svijet. U suprotnom, svjedočit ćemo začetku novoga pogroma, pred kojim savjest svijeta ponovno neće moći ostati čista. I kao u mnogo puta dosad, teško će se oprati pred budućim naraštajima.