U ovom gradiću u Međimurju rođena je koalicija HDZ - HNS

Mogu li HDZ i HNS, onako ruku pod ruku, zajedno voditi državu, pitanje je koje ovih dana trese Hrvatsku. Ono što su neki proteklih dana nazivali nakaradnom, “frankenštajnskom” kombinacijom, u jednom gradu na sjeveru Hrvatske odlično funkcionira, i to već četiri godine.

HDZ i HNS u Murskom Središću u Međimurskoj županiji upravo su započeli novu četverogodišnju sretnu vezu.

– Počeli smo surađivati 2013., kad sam počeo razmišljati o kandidaturi za gradonačelnika i stvarao si koalicijski potencijal s ljudima koje poznajem i s kojima bih mogao provoditi zajedničke projekte. Kad sam u prvom krugu dobio izbore, povezao sam se s HNS-om, koji je tada išao sa samostalnom listom. Protekle četiri godine dobro smo surađivali, što se i vidi po odrađenim i započetim projektima. Završava se Centar za kulturu, obavljena je sanacija odlagališta otpada Hrastinka, u Peklenici je nakon 20 godina obnovljena ulica, što smo zajedno riješili kolegica Ivana Maltarić iz HNS-a i mi iz HDZ-a. Ona je iz prigradskog naselja Peklenice u kojem je i predsjednica Mjesnog odbora, naravno uz podršku HDZ-a. Zbog svega što smo odradili i što još planiramo, na prošle smo izbore izašli sa zajedničkom listom na kojoj su još i HSLS i HDS, i osvojili preko 50 posto glasova – napominje HDZ-ov gradonačelnik Dražen Srpak (51).

Govorili su: Pa kaj ti je

Suradnju s HDZ-om prije četiri godine, uključuje se u razgovor HNS-ovka Ivana Maltarić (36), nisu svi prihvatili dobro. – Govorili su mi “pa kaj ti je?”, “kak možeš s HDZ-om”, da to nije normalno... Ali nakon nekoliko mjeseci, kad smo počeli provoditi zacrtane projekte, svi su utihnuli. Sad uoči posljednjih izbora rekli su mi da i ne pomišljam ići s nekim drugim – smije se ta odgojiteljica, koja je u prošlom mandatu bila potpredsjednica Gradskog vijeća, a to je mjesto čeka i sada.

Imala je, otkriva, ponudu iz SDP-a da bude zamjenica njihovu kandidatu za gradonačelnika Mariju Nereru, ali odbila je ponudu. Na izborima 2013. Srpak joj je ponudio da bude zamjenica njemu, no vrh HNS-a to joj je zabranio. – Vesna Pusić to je stopirala. Koaliciju još da, ali da se kandidiram za zamjenicu HDZ-ova gradonačelnika, to ne. Sad nam je pak Ivan Vrdoljak rekao da je to lokalna razina, pa da sami izaberemo ljude s kojima možemo surađivati i funkcionirati. Dok vam netko u Zagrebu kroji, a vi morate raditi tako, to je problem, a kad ti vele da si sam složiš kako misliš da je najbolje, to je onda prva liga! – kaže I. Maltarić, koja je i šefica gradskog ogranka HNS-a. Vidjeli su, dodaje, da Srpak ima dobre projekte koji grad mogu povući naprijed. Vagali su i odlučili se za suradnju s HDZ-om, iako su do tada uvijek išli sa SDP-om.

– Zadovoljni smo, vodi se briga o ravnomjernom razvoju svih naselja i zajedno donosimo sve odluke. Za ovaj mandat uopće nije bilo dvojbe što ćemo i s kime. Nisam gledala na fotelju, želimo dovršiti projekte koje smo započeli. Birali smo u biti čovjeka, nismo birali stranku. Nismo išli s HDZ-om jer želimo s HDZ-om, nego prvenstveno s Draženom Srpakom. Mi se ne miješamo u visoku politiku – ističe. Još dvoji kako će suradnja dviju stranaka na državnoj razini funkcionirati. Javnost je, vidi to, podijeljena.

– Trebat će ljudima vremena, dok projekti ne krenu i dok ne vide da se radi. Tada će biti mir. Ljudi su ovdje takvi da puno delaju i ne zanima ih previše visoka politika – veli. U protekle četiri godine proveli su u Gradu projekte teške 25 milijuna kuna. Ponosni su i što su u gradu otvorene ispostave HZZO-a i HZMO-a te šalter MUP-a za osobne i putovnice.

– Nismo razgovarali i raspravljali o svjetonazorima, nego o tome što gradu treba. Oni koji ispred svega stavljaju svjetonazorska pitanja, ne vuku kola u pravu stranu. Ima puno važnijih problema. I dragom Bogu i vrag idu već na živce partizani i ustaše. Ma dajte – najte više s tome, pa kaj vam je? – uzvraća Srpak onima koji potenciraju ideološke teme.

Nema više rudnika

- Dopada mi se jako to kak se pazi na red i čistoću. Vidim da se u posljednjih četiri, pet godina Mursko Središće jako lijepo razvija, a dvadeset godina prije toga nije se napravilo skoro ništ. A kad se samo sjetim kak je ovaj kraj izgledao prije 60, 70 godina! Siromaštvo i težak rudarski kruh – kaže Franjo Bogdan (80), najstariji živući rudar iz prigradskog naselja Hlapičine. Nekad je gotovo svaka druga obitelj imala nekog u oknima. Preživio je starina Franjo najtežu rudarsku nesreću koja je u noći s 8. na 9. studenog 1961. godina pogodila međimurski kraj. U jami “3. maj”, između 14. i 15. etaže, buknuo je požar, poginulo je deset njegovih kolega, a tijelo jednog od njih ostalo je zauvijek zatrpano. Desetak godina poslije državna kompanija Međimurski ugljenokopi, koja je u najboljim danima imala i do 1700 zaposlenih, zapečatila je i posljednje okno. Svijet se okrenuo nafti. Za “Serjančane” bio je to velik šok. Mnogi su kruh, pa i Franjo, potražili u susjednoj Sloveniji ili Austriji, a onda je početkom 90-ih uslijedila još veća kriza. Jugoslavija se raspala, nastale su nove države, a oko 700 radnika iz Murskog Središća i okolnih naselja Slovenci su jednostavno poslali kućama. Kao da to nije dovoljno, propale su i tvrtke Mural i Modeks s više od 1500 zaposlenih.

– Sve skupa, izgubili smo oko 2000 radnih mjesta. Neke bi to bacilo na koljena, no mi nismo propali. Naprotiv, napredovali smo. Ljudi su ovdje žilavi i snašli su se. Neki su s vizama otišli u inozemstvo, a neki su otvorili obrte. Danas imamo 2100 zaposlenih građana, a na području grada radi ih 1650. Kad gospodarska zona zaživi, pa ako se otvori barem 200 novih radnih mjesta, bit ćemo u velikim problemima s pronalaskom radne snage. Na burzi je trenutačno oko 200 građana, no mnogi su iz teško zapošljive skupine. Iako, i takvi se zapošljavaju, u HZZ-u su mi rekli da su posao pronašli neki za koje su mislili da nikad više neće raditi – kaže Srpak, koji je i sam 1993. ostao bez posla u slovenskoj tvrtki Nafta u Lendavi iako je imao ugovor na neodređeno. Mirjana Mošmondor, učiteljica razredne nastave u školi, kaže da joj plavo-narančasta koalicija nije ništa čudno.

– Ljudi su važni, a ne stranke. Kad bi se svuda u politici gledao interes grada i države, a ne svoj vlastiti, bilo bi nam svima bolje – smatra. Pred mirovinom je, ispratila je generacije učenika i teško joj je bilo gledati kako mladi odlaze.

– Radna mjesta su prioritet, kao i privlačenje mladih koji žele tu raditi i živjeti. Razgovarao sam neki dan s obrtnikom koji bi odmah zaposlio pet ljudi i nudi od 6000 do 7000 kuna plaću, no nema koga zaposliti. Prave slobodne radne snage više nema. Blizu su Austrija i Slovenija, pa su neki otišli. Kad riješimo da se mladi vrate ili dosele, onda ide dodatno podizanje kvalitete života. Evo, pripremamo poticaje za stare kuće. Ako, na primjer, netko naslijedi od bake staru kuću, Grad mu ponudi 20.000 kuna da tu kuću ili sruši i počisti teren ili da je obnovi – objašnjava gradonačelnik Srpak.

Imaju menadžera godine

U gradu djeluje nekoliko većih tvrtki, poput Sobočan interijera koja je u tri godine povećala broj zaposlenih sa 65 na 165. Direktor Franjo Sobočan je prije mjesec dana primio nagradu za najboljeg hrvatskog izvoznika, a prije tri godine strukovna udruga CROMA proglasila ga je menadžerom godine u kategoriji malih tvrtki. Tekstilna tvrtka Neores je udvostručila broj zaposlenih.

– Dostik je bilo toga da se stalno mora vun iti delat – komentiraju Središčanci na gradskom trgu na kojem je podignut i spomenik rudarima. HDZ i HNS, “hand in hand”, planiraju dovršetak uređenja društvenom doma u Peklenici i Centra za kulturu u Murskom Središću koji će se urediti u rudarskim bojama, s crnim podom i zelenim sjedalima, do kraja godine krenut će aglomeracija s pročistačem otpadnih voda, investicija od 20 milijuna eura, spomen-dom naftaštva u Peklenici kandidirali su zajedno s Mađarima za novac iz Interrega, čekaju je li prošao projekt izgradnje vrtića... I dalje će razvijati brend “grada rudara” i turizam uz rijeku Muru te promovirati naftno polje u Peklenici, nazvanoj po peklu, lokalnoj riječi za naftu, gdje je, tvrde, 1856. godine otvoreno prvo naftno polje na svijetu, prije onog u Pennsylvaniji. Žele titulu “Grad prijatelj djece” i koncesiju za gradski radio, kako bi se tridesetak udruga imalo gdje predstavljati. Razmišljaju čak i gradskim bazenima.

Očekuju rješenje problema s kamionskim prometom u središtu grada, uz koje je i granični prijelaz sa Slovenijom, kao i pomoć oko izgradnje cestovne obilaznice i novog mosta preko rijeke Mure. Rudarski posao u “gradu rudara”, u kojem se nikome nije teško prihvatiti posla. Na ulazu i izlazu iz grada dočekat će vas i ispratiti rudarskim pozdravom “Sretno!”