Središnji odbor Hrvatske narodne stranke na svojoj sjednici prošle srijede označio je i formalni početak jednog novog razdoblja u hrvatskom političkom prostoru. Više od 80% članova tog odbora srušilo je odluku vlastitog predsjedništva o nesuradnji s HDZ-om Andreja Plenkovića. Ne sjećam se tako uvjerljivog rezultata u bilo kojem glasovanju sličnog tipa.
“Narod” HNS-a izglasao je nepovjerenje političkom vodstvu gromoglasno i uvjerljivo. Toliko uvjerljivo da upravo groteskno zvuče optužbe o “izdajnicima”, političkoj korupciji, prijevarama birača i slične. Eh, kad bi svugdje bilo moguće “korumpirati” čitavih 80% populacije, odmah bih bio za takvu vrstu korupcije…
Takav ili sličan rasplet u toj kao i u drugim političkim strankama nije nimalo neočekivan. Naprotiv. Andrej Plenković, sada je to svima jasno, u manje od godine dana uspio je iz temelja uzdrmati kompletnu političku strukturu, od svoje stranke do svih ostalih. Procesi “rekonfiguracije” saborske većine nužno se prelijevaju i na rekonfiguracije samih političkih stranaka.
Od pojedinačnih odstupanja i pristupanja, do nestanaka i nastanaka cijelih stranaka. To je jako, jako koristan proces, konačno, kvalitativnog unapređenja kompletne političke scene. Bez kojega ništa nema od famoznih reformi i gospodarskog uzleta. Zdrava politika prva, ekonomija će slijediti. HNS-ovih 78 reklo je “ne” politici sukobljavanja s političkim suparnicima kao skoro pa jedinom smislu postojanja stranaka.
Apriorna isključivost zamotana u celofan nekakve besadržajne dosljednosti konačno je ustuknula pred najobičnijim pragmatizmom šanse rješavanja stotina “običnih” problema. Više radnih mjesta, bolje škole za što više djece i slične “dosadne” teme konačno će u velikoj mjeri zamijeniti besplodne ideološke rasprave i međusobna optuživanja o većem ili manjem broju lopova kod onog drugog. HNS-ovih 78 krenulo je s onima za koje vjeruju da će prije riješiti one “obične” probleme.
A ustaše i partizane ostavljaju prvenstveno struci, povjesničarima prije svega. HNS-ovih 78 ispravno je postupilo i tako dobilo priliku da i sami aktivno sudjeluju u rješavanju očiglednih problema, jedan po jedan. Odvojili su se od zagovornika kaosa, onih koji nikakvog stvarnog programa nemaju i koji egzistiraju isključivo na proizvodnji napetosti i sukobljavanja radi sukobljavanja, o čemu god se radilo.
Teško je svaki dan promatrati toliku količinu primitivizma, neodgovornosti, mržnje, isključivosti… Toliko neznanja, arogancije, demagogije, populizma… Toliko sterilnog prepucavanja tobožnje ljevice i tobožnje desnice koja počinju 1941. i završavaju 1945. Strašno. Dok se svijet oko nas mijenja na tisuću načina i dok nam prijete najraznovrsnije ugroze, kod nas se ponovo broje nevažeći (sic!) listići s dopisanim Spužva Bobom…
Dok se Vlada bori s potencijalno najvećim pojedinačnim ekonomskim poremećajem od nastanka države, zagovornici kaosa podrivaju joj pregovaračku poziciju prema moćnim međunarodnim čimbenicima. Izmišljaju nepostojeće motive i namjere, uveličavaju stvarne probleme, šire paniku s jednom jedinom svrhom – par sekundi na nekom od stotina različitih programa ili portala.
Nije im ni to dosta, nego još predlažu i nekakav ciljani bankrot države “samo na nekoliko godina”, tvrdeći da za to imaju podršku i glavne oporbene stranke!? Jesu li ti ljudi svjesni što govore? Radi li se tu samo o zapanjujućem neznanju ili ima još nešto? Da to priča neki pijanac na šanku, ajde de, ali kad to trijezan govori predsjednik jedne stare parlamentarne stranke na nacionalnoj televiziji, a prozvani predsjednik glavne oporbene stranke šuti… što je tim ljudima? Što možete očekivati od takvih u budućnosti… samo kaos. Rezultati nedavno održanih lokalnih izbora ipak bude nadu. Snage kaosa i nesposobnosti doživjele su brojne poraze.
Politička oporba u totalnom je rasulu. Najveća oporbena politička stranka ujedno je, i ne samo po definiciji, i najveći problem. Tamo je hitno potrebno naći nekoliko ozbiljnih i odgovornih ljudi koji će povesti proces fundamentalnog restrukturiranja stranke. Iskreno vjerujem u presudnu važnost zdrave političke utakmice.
Nje nema u sadašnjoj situaciji gdje jedan natjecatelj na teren šalje hrpu bezidejnih prostaka koji jedino znaju izazivati verbalne kavge najprizemnijeg tipa. Doista, SDP je na potezu. Umjesto rušenja svega i svačega, od kvoruma na odborima i plenumima, preko Vladinih prijedloga do parlamentarne većine, SDP mora progovoriti jezikom moderne socijaldemokracije, jezikom snošljivosti i odgovornosti.
To će pak pomoći da se i u HDZ-u dovrše upravo započeti procesi transformacije u modernu stranku sposobnu uhvatiti se u koštac s problemima suvremenog svijeta. Zdrava politička konkurencija sigurno će dovesti do rješavanja barem dijela ekonomskih problema.
Da korupcije nema ne bi trebalo ni tvrditi da je nema a ako Škegro tvrdi da korupcije nema onda sigurno znam da se radi o korupciji zbog koje će građani Hrvatske pretrpjeti ogromnu štetu.