'U Pakračkoj Poljani bio je zatvor i u njemu nisu ubijani samo Srbi'

– Znam za postojanje zatvora u Pakračkoj Poljani, znam da su ljudi tamo bili uhićeni, konačno i ubijani, i to ne samo Srbi. Sva sam svoja saznanja pretočio u izvješće koje sam podnio ministru policije – kazao je danas, među ostalim, Slavko Degoricija u nastavku suđenja Tomislavu Merčepu na zagrebačkom Županijskom sudu. Merčepa se tereti za ratni zločin nad civilima, a Degoricija, koji je 1990. bio predsjednik izvršnog odbora HDZ-a, zatim je ušao u Sabor kao predsjednik tadašnjeg Općinskog vijeća, da bi na koncu bio i zamjenik ministra policije, Merčepa je upoznao još u Vukovaru.

Govoreći o tom vremenu, Degoricija je kazao kako je tada već postojalo 11 općina na čijem je teritoriju bilo pretežito srpsko stanovništvo koje nije prihvaćalo Republiku Hrvatsku, zbog čega se s njima pregovaralo oko mirnog rješenja.

– No jedan dio ljudi, u politici i izvan nje, nije bio za mirno rješenje tih problema, a među njima je bio Tomislav Merčep. Dok je još bio u Vukovaru, tadašnji zapovjednici tamošnjih policijskih postaja žalili su se na njega i njegove ljude. Govorili su da imaju problema s njegovom grupom, a ja sam im odgovarao da postupe prema zakonskim ovlastima. Mislim da je Merčep uhićen, a da ga je iz zatvora izvukao Josip Manolić – kazao je Degoricija. Pojašnjavao je zatim da je Merčepova postrojba brojala između 30 i 50 ljudi, da je djelovala nezavisno i samostalno.

– Uvjeren sam da je iza Merčepa netko stajao. Ljudi su me izvješćivali o tome što se radi na području Pakračke Poljane, da su neki ljudi uhićivani, da ih tuku. Odgovarao sam da u Kutini postoji policijska postaja koja treba raditi svoj posao i provoditi zakon – pojašnjavao je Degoricija. Kazao je i kako mu je poznato da se ta postrojba nazivala “merčepovcima”, a za razliku od nekih drugih svjedoka, koji su iskazivali tijekom postupka, Degoricija nije imao dvojbe tko im je bio zapovjednik.

– Bio je to Tomislav Merčep – kazao je Degoricija. Pojasnio je potom kako je funkcionirao pričuvni sastav policije, kojem je Merčep u to vrijeme kao savjetnik ministra bio na čelu.

– S obzirom na situaciju u kojoj je Hrvatska bila 1990. i 1991., nismo smjeli imati više od 16.000 policajca. Zato smo se snašli s pričuvnim policajcima, pa se svatko tko je htio postati pričuvni policajac mogao javiti u svoj mjesni ili općinski ured i tako praktički to i postati. Oni nisu dobivali automatsko oružje, ali su imali ovlasti nositi oružje ako su ga sami kupili ili nabavili – kazao je Degoricija. Još je dodao da Merčep kao savjetnik ministra nije mogao postrojbu opremiti ni odjećom ni oružjem niti je mogao izdavati iskaznice pričuvanog sastava policije, o čemu su ranije iskazivali neki svjedoci.

– Međutim, kao vođa neformalne grupe imao je sve ovlasti i ako je imao novac, mogli su si kupiti oružje – zaključio je Degoricija. Osim njega, svjedočio je Vlado Delač koji se osvrnuo i na situaciju oko uhićenja Đorđa Gunjevića, povjerenika Vlade za Pakrac, o čemu je iskazivalo više svjedoka. Delač je bio osoba koja je intervenirala za Gunjevića i došla po njega, a kako je to bilo, opisao je sam Delač.

– Gunjevića sam zatekao kod Tomislava Merčepa i odveo sam ga u Kutinu. Iz priče sam shvatio da je netko bez Merčepova znanja uhitio Gunjevića. Konačno, Merčep je bio savjetnik ministra, morao je znati kakav status Gunjević ima na tom području i sumnjam da bi si dozvolio takav gaf – iskazivao je Delač. Svjedočio je i Nikola Rukavina, jedan od zapovjednika postrojbi na tom području s početka rata. Ne baš biranim riječima govorio je o nekim od najeksponiranijih pripadnika Merčepove postrojbe. Za Muniba Suljića rekao je da je bio nediscipliniran te se na par dana izgubio bez traga, zbog čega ga je Rukavina potjerao. Za Sinišu Rimca rekao je da je bio u jako lošem psihičkom stanju jer mu je obitelj pobijena u Vukovaru, zbog čega je bio lak na okidaču. Zanimljivo mišljenje Rukavina je iznio govoreći i o Merčepovu ranjavanju. On je, naime, uvjeren da Merčepa nisu ranili pripadnici paravojnih srpskih postrojbi nego – hrvatski vojnici. Što se pak tiče logora u Pakračkoj Poljani, Rukavina je kazao kako on za njegovo postojanje nije znao, no opisao je zato svoja iskustva sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima.

– Imao sam iskustva iz Gospića kada smo uhićene neprijatelje predavali Vojnoj policiji ili pak na Plitvicama, kada je uhićen pa pušten Goran Hadžić (trenutačno mu se sudi u Haagu, op.a.). Kada smo oslobađali Bujevicu, zatekao sam neke ljude u gaćama. Zaključio sam da su se presvukli te da nisu civili nego vojnici. Na brzinu sam ih ispitao i u sumrak poslao natrag njihovima. Po onome što je uslijedilo, zaključio sam ili da su njihovi pucali u njih ili da su ušli u minsko polje – kazao je Rukavina.