Prijeti li Plitvičkim jezerima da ostanu bez sedre i postanu močvara? Na takav scenarij, nakon branitelja koji mjesecima upozoravaju da se ovom Nacionalnom parku nanosi nepopravljiva šteta prekomjernom gradnjom i ispuštanjem septičkih jama u prirodu, u Saboru je prije nekoliko dana upozorio i zastupnik Živog zida i Snage Branimir Bunjac.
Javnosti je predočio nalaze Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koje je na zahtjev DORH-a 19. srpnja uzelo uzorke na trima ispustima u Plitvica Selu, na izvoru Velikog slapa i u potoku Plitvice.
– Tražio sam pomoć jednog doktora kemije i još nekih stručnjaka, koji iz tih nalaza iščitavaju da se plitvičko podzemlje i, dakako, tamošnje vode naveliko zagađuju fekalijama i drugim otpadnim vodama, umjetnim gnojivima, raznim deterdžentima i pesticidima. U vodi Velikog slapa, recimo, ne bi smio biti ni miligram kanalizacije u jednoj litri, a zabilježen je čak 131 mg/l. I nije za piće, kao ni voda u potoku Plitvica gdje je u litri nađeno čak 380 miligrama kanalizacijskih voda te 10 miligrama bakterije E coli. Na samim ispustima koncentracije su daleko veće pa je, recimo, količina deterdženata 840 puta veća od dozvoljene. Otpadnih voda na tim mjestima ne bi smjelo biti više od 35 mg/l, a ima ih 780 mg/l, itd. Na Plitvicama, očito, prevladavaju privatni interes i pohlepa s izglednim krajem. Ako se ovo nastavi, uništit ćemo prirodu koja je svjetska baština – kaže B. Bunjac, koji je među rijetkima jučer htio govoriti o nalazima HZJZ-a.
Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, čiji su zaposlenici iz ličke ispostave u srpnju izišli na teren tek nakon što su branitelji pozvali policiju, nisu imali komentara. Kao, uostalom, ni u Javnoj ustanovi NP Plitvička jezera, Ministarstvu okoliša ili Ministarstva turizma, koje također ima interesa da se prirodni dragulj i turistička atrakcija sačuva.
– Pisali smo mi i predsjednici države, i u Sabor, premijeru..., ali bez uspjeha, Plitvice se i dalje eksploatira bez mjere – kaže Ivica Jandrić uime koordinacije četiri plitvičke udruge branitelja koje su prosvjedom pokušale skrenuti pažnju na probleme.
– Ovaj izvještaj HZJZ-a nastao je našom, nazovi, zaslugom. Tijekom prosvjeda smo otkrili više lokacija na kojima se septičke jame ispuštaju u prirodu. Tog 19. srpnja pozvali smo inspekciju i policiju. Sanitarni inspektor odbio je izići na teren, a na koncu je nalog da uzme uzorke dobio Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije. Kad su njihovi djelatnici izišli na teren u kasno poslijepodne, voda se u vrtačama već spustila, što samo pokazuje koliko je tlo propusno i koliko brzo zagađenje prodire u podzemlje. Rezultati analize bili su gotovi još 25. srpnja, ali mi ih nikada nismo dobili jer su predmet istrage. No doznali smo da, nažalost, nisu dobri. Iduća adresa na koju ćemo se obratiti je UNESCO – odlučan je naš sugovornik.
Da paradoks bude veći, jedan od investitora u Plitvica Selu i “vlasnik” dvaju spornih kanalizacijskih ispusta, nakon svega je navodno dobio i vodopravnu dozvolu. Bez koje, pri tom, nije ni smio početi graditi! Smijenjenom ravnatelju NP-a Anđelku Novoselu malo je od toga novina. – Nadjačali su interesi profita. Na ovakav razvoj događaja upozoravao sam i prije nego što sam postao ravnatelj i zbog toga ne osjećam osobnu odgovornost, ali teško mi je gledati što se događa – kaže Novosel.
Odavno tvrdim da nema ništa bez odgovornosti i robije. Jučer mi spočitavaju da nisam u pravu kada sam istaknuo da veliki kamion ne smije gaziti ploče po Trgu Bana Josipa Jelačića skupljajući otpad. Podloga nije za teške kamione i taj koji je to omogućio treba na robiju. Npr. svjedoci smo da se asfaltira ulica ili neka druga podloga. Savršeno. Ali za dva tjedna treba netko priključak struje i dolazi cirkular za asfalt i reže najmanje pola metra asfalta. Poslije ga zakrpe lopatama i ostaje ruglo od asfalta. To se radi zato jer nitko nije završio na robiji, jer da se za to završi na robiji onda bi razmišljali barem 10 godina unaprije što ide pod asfalt. Toga u Švicarskoj nema. U nacionalnom parku pronađu otrov i smeće. Pa zar nije prilika da se ustanovi tko je odgovoran i da završi na robiji. Jer da završi na robiji mogli bi pitu vodu iz jezera. Zato što nema robije za počinitelje, zato počinitelji niti ne razmišljaju o posljedicama. A u Švicarskoj i drugim uređenim državama to se jednostavno ne može dogoditi ne zato što tamo razmišljaju o posljedicama, već zato što je tamo sasvim normalno takvo ponašanje i svijest i jednostavno nitko niti ne pomišlja učiniti prirodi i okolišu ruglo ili drugu štetu. Samo drakonskim kaznama i robijama se može Hrvatsku učiniti funkcionalnijom i još ljepšom za život. Gdje je u Hrvatskoj odgovornost? Kako prema javnom dobru tako i prema pojedincima.