U političkom će kaosu izbori biti kraj demokracije

U kalendar svjetske politike travanj 2018. upisan je kao mjesec održavanja predsjedničkih izbora u Venezueli. Vlada je, naime, objavila termin kada će Nicolás Maduro ići u osvajanje drugog mandata. Zbog kaosa na političkoj sceni, to je ujedno i datum kada će, prema mišljenju mnogih analitičara, biti zabijen i posljednji čavao u lijes demokracije u toj južnoameričkoj zemlji koja se već godinama bori s jednom od najvećih socioekonomskih i političkih kriza u svijetu.

Izbori neće biti pošteni

Očekivalo se da će Venezuelci na izbore tek potkraj 2018., o čemu se govorilo i na pregovorima koji se od prošle godine vode u Dominikanskoj Republici. Razgovore između socijalističke vlade i opozicije nadgledaju Bolivija, Čile, Meksiko i Nikaragva, a pokušava se doći do dogovora koji bi osigurali slobodne izbore.

– Borimo se za pravo glasa i demokraciju – rekao je Julio Borges, predsjednik venezuelske Narodne skupštine te predstavnik opozicije na pregovorima. Oni žele dogovoriti osnivanje vjerodostojnog nacionalnog izbornog vijeća jer smatraju da je postojeće korumpirano. Također, zahtijevaju neutralni međunarodni nadzor nad svim aspektima izbora, od kampanje i glasovanja do prebrojavanja glasova. Odluku režima da se održe prijevremeni izbori oporba smatra jasnom porukom da će biti provedeni na Madurov način kako ne bi riskirao poraz. Iako se razgovori i dalje vode, prve posljedice izostanka dogovora već su vidljive. Prošli je tjedan režim zabranio sudjelovanje na izborima brojnim strankama, između ostalog i MUD-u, najvećoj opozicijskoj koaliciji. Tako je iz utrke izbačen jedan od glavnih oporbenih lidera Leopoldo López, a drugom vođi opozicije Henriqueu Caprilesu, koji je Madura zamalo pobijedio na izborima 2013., još je lani izrečena zabrana obavljanja državničkih dužnosti idućih 15 godina tako da mu je izravno onemogućeno kandidiranje. Mnogi su političari zatvoreni ili protjerani, pa je oporba u Venezueli potpuno neorganizirana. Jedni žele bojkotirati izbore, drugi traže svoje kandidate, a treći zagovaraju ideju o pronalaženju jake ličnosti koja će se suprotstaviti Maduru i koju će svi zajednički podržati. Mnogi Venezuelci bi na tome mjestu željeli vidjeti milijardera Lorenza Mendozu, vlasnika najveće privatne kompanije u zemlji, ali on se o tome još nije izjasnio.

Upravo činjenicu da je oporba razjedinjena, pristaše Nicolása Madura koriste kao opravdanje za prijevremene izbore. Smatraju da je riječ o legitimnom političkom potezu te kažu kako je prirodno da Maduro želi iskoristiti situaciju u kojoj nema protivnika kako bi uvjerio javnost da ne postoji druga opcija. No ubrzo nakon najave izbora, stigla je i obavijest iz State Departmenta da rezultate neće priznati, i to uz objašnjenje da će “izbori potpuno potkopati demokratski poredak zemlje”, a isto su poručile i vlade Kanade, Kolumbije, država EU predvođenih Francuskom i Španjolskom... Većina tih država razmatra uvođenje ili postroženje sankcija Venezueli, a Donald Trump izjavio je da ne isključuje ni vojnu intervenciju. Ipak, svjetski su analitičari ocijenili da je Maduro te prijetnje iskoristio kako bi uplašio narod, kod kojeg je uvijek prisutan strah od SAD-a. Američki državni tajnik Rex Tillerson izjavio je pak prošli tjedan da SAD nije zagovarao promjenu režima, već povratak ustavnog poretka. Ipak, dodao je i da bi za Venezuelu bilo najbolje kada bi se Maduro povukao, a nije isključio ni mogućnost da se venezuelska vojska koja još podržava predsjednika ipak okrene protiv njega.

– U povijesti Venezuele i drugih država Južne i Srednje Amerike vojska je često na sebe preuzimala rješavanje problema – rekao je.

Najopasniji gradovi u svijetu

Oni koji kažu da su izbori korak prema autoritarnoj vladavini, svoje teorije potkrepljuju tvrdnjama da Nicolás Maduro sustavno, od kada je 2013. naslijedio Huga Cháveza, povlači poteze kojima daje do znanja da mu je krajnji cilj konsolidirati svoju moć te potpuno uništiti oporbu. Zbog toga su prošle godine venezuelski gradovi izgledali poput bojišta. Stotine tisuća ljudi ustale su protiv režima i sudjelovale u prosvjedu pod sloganom “Majka svih prosvjeda” (La madre de todas las marchas). U uznemirujućim snimkama koje stižu iz glavnog grada Caracasa vidi se kako vojska oklopnim vozilima gazi ljude i puca na njih, a prosvjednici koriste improvizirano oružje poput bacača plamena. U sukobima je samo u 2017. život izgubilo oko 150 ljudi, a tisuće su ranjene.

– Ovo je pokolj naroda, ali unatoč represiji, otpor je snažan – rekao je vođa oporbe Henrique Capriles koji je upozorio da su život izgubili i mnogi civili. Situacija je iz dana u dan sve lošija, a u trenutku kada su demokratske institucije na koljenima, ekonomija Venezuele doživljava kolaps za koji analitičari tvrde da je najgori u modernoj latinskoameričkoj povijesti. U državi u kojoj više od 80 posto stanovništva živi u siromaštvu, neimaština je neopisiva.

Venezuela je država s najvećom stopom inflacije u svijetu pa su hrana, lijekovi i ostale životne potrepštine većini nedostupne. S obzirom na to da je službena valuta bolivar potpuno izgubila vrijednost, zadnju šansu za zaustavljanje hiperinflacije predsjednik Maduro vidi u uvođenju virtualne valute petro koja bi mogla nadići financijske blokade. Najavljeno je da će ovaj mjesec biti izdano 100 milijuna petra, a kriptovaluta bit će vezana uz cijenu barela nafte. Venezuelci od ambicioznog plana ne očekuju čudo, samo da ih nahrani jer su police prazne, a ljudi s vrećama punim bezvrijednog novca stoje u redovima za hranu, pri čemu često dolazi i do ubojstava. Venezuelski gradovi našli su se na vrhu popisa najopasnijih na svijetu, a iz Caracasa dolaze priče da su ljudi čak krali životinje iz ZOO-a da bi se prehranili.

Život je nepodnošljiv pa je iz države pobjeglo više stotina tisuća ljudi, a još prije pet godina Venezuela se ubrajala u najbogatije države Južne Amerike s najvećim zalihama nafte na svijetu. No danas plaća cijenu pretjerane ovisnosti o crnom zlatu. Uzdizanje Venezuele počelo je 1999. kada se Chávezov dolazak na vlast poklopio sa skokom cijena nafte. On je to znao iskoristiti pa je pokrenuo socijalne programe kojima je smanjio siromaštvo, no u isto je vrijeme gotovo potpuno uništio privatni sektor. A kada 95 posto izvoza države čini nafta, onda padovi u njezinoj cijeni mogu uništiti cijelo gospodarstvo. Upravo se to dogodilo Venezueli 2014. godine. Tada je, nakon smrti karizmatičnog Cháveza, već vladao ne baš omiljeni Maduro koji je htio nastaviti njegovu politiku, no u novim uvjetima to nije bilo moguće. Stoga većina naroda ekonomski kolaps povezuje s njime. I dok iz Venezuele stižu slike kako se on fotografira s pristašama i priprema za kampanju, ankete pokazuju da 80 posto ljudi želi da ode. Zemlja je zato na rubu građanskog rata, pa iako kažu da su već umorni, na pitanje zašto su na ulicama, ljudi odgovaraju – zbog hrane, obitelji, slobode i borbe za bolju Venezuelu.    

Pogledajte i galeriju: Prazne police trgovina u Venezueli