U presudi šestorici ne sudi se Tuđmanu, Šušku i Bobetku

Iako je Haaški sud u nepravomoćnoj presudi šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata iz 2013. zaključio da su Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko i Mate Boban postigli međusobni dogovor, a da je HVO korišten radi ostvarivanja udruženog zločinačkog pothvata obnove Banovine Hrvatske i pripojenja dijela teritorija BiH Hrvatskoj, takva presuda, čak i da postane pravomoćna, ne može se odnositi na odgovornost hrvatske države. Proizlazi to iz odluke kojom je žalbeno vijeće u srpnju 2016. godine odbilo zahtjev Hrvatske da joj se dodijeli status prijatelja suda u predmetu protiv Jadranka Prlića i ostalih, u kojem se donošenje pravomoćne odluke očekuje 29. studenoga.

Šeksovo upozorenje

U odluci se, naime, navodi da se zaključci prvostupanjskog vijeća odnose isključivo na šestoricu okrivljenika, da presuda potpuno poštuje presumpciju nevinosti trojice hrvatskih dužnosnika te da je u nadležnosti sudskog vijeća samo procesuiranje individualnih osoba, ne i utvrđivanje odgovornosti države. Na takvo tumačenje žalbenoga vijeća upozorio je ovih dana Vladimir Šeks, koji je prilikom promocije svoje knjige “Državni udar” u izdanju Večernjeg lista ocijenio kako se, s obzirom na prvostupanjsku presudu, radi o “čudnovatoj dijalektici” žalbenog vijeća.

– Moglo bi se shvatiti da je to uputa drugostupanjskoj presudi da eskulpira i hrvatsku državu i predsjednika Tuđmana i ministra Šuška, Bobetka i sve hrvatske dužnosnike od toga da su bili dionici udruženoga zlotvornog pothvata – tumači Šeks, ali i upozorava da bi, u suprotnom, preživi li formulacija o udruženom zločinačkom pothvatu, to moglo imati nesagledive posljedice na odnose na jugoistoku Europe.

Obrazloženje žalbenog vijeća slično tumači i međunarodni tajnik HDZ-a Miro Kovač, koji kaže da je osobno upozorio Šeksa na to obrazloženje.

– Postupak je vodio ministar pravosuđa Ante Šprlje, a žalbeno vijeće zaključuje da je prvostupanjska presuda obvezujuća samo za optuženu šestoricu, da nije dovedena u pitanje presumpcija nevinosti trojice hrvatskih dužnosnika, da Haaški sud jedino ima ovlast utvrditi odgovornost fizičkih osoba, a ne država. Drugim riječima, u postupku protiv šestorice ne utvrđuje se odgovornost Hrvatske, ne sudi se Hrvatskoj ni trojici hrvatskih dužnosnika – kaže Kovač.

Napominje kako se nada da će pravomoćna presuda šestorici biti oslobađajuća, jer su, kaže, Hrvati prve žrtve agresije na BiH, kao i prvi koji su ustali protiv agresije. Šeksovo tumačenje da se radi o svojevrsnoj uputi za drugostupanjsku presudu, odnosno naznaci da bi u pravomoćnoj presudi mogla izostati formulacija o udruženom zločinačkom pothvatu, ne dijele odvjetnice optuženih Višnja Drenški-Lasan i Vesna Alaburić, koje ističu da bi tumačenje presumpcije nevinosti kakvu je donijelo žalbeno vijeće u pogledu Tuđmana, Šuška i Bobetka donio i bilo koji drugi kazneni sud.

Presuda individualna

– Presuda se odnosi isključivo na okrivljenike i ni na koga drugog. Udruženi zločinački pothvat je prvenstveno oblik kaznenopravne odgovornosti u smislu da djelo okrivljenik nije počinio sam, nego u većoj ili manjoj skupini da bi proveo zločinački cilj ili legitiman cilj zločinačkim sredstvima. Ostane li takav oblik i u pravomoćnoj presudi, to ne bi impliciralo kaznenopravnu odgovornost trojice najviših hrvatskih dužnosnika niti odgovornost države – tumači Alaburić.

Dodaje, ipak, kako je logično da interpretacije presude imaju i političku konotaciju, jer bi takvo sudsko utvrđenje impliciralo umiješanost Hrvatske u zločin. – Međutim, to ne znači da bi takva presuda bila temelj za bilo kakav postupak protiv Hrvatske pa ni za eventualni postupak za naknadu štete. Odgovornost države može se utvrditi samo u postupku u kojem bi sama država bila okrivljena – ističe Alaburić.