Traktor sam počeo voziti već sa sedam godina uz oca na njivi, a ovo u školi odlična mi je nadogradnja. Praksa je u prvom planu, stalno smo na otvorenom, a ja obožavam raditi u polju – kaže Luka Krijan, učenik četvrtog razreda inovativne i modernizirane Srednje škole Matije Antuna Reljkovića iz Slavonskog Broda.
U sklopu 465 tisuća kuna vrijednog projekta “Golica – uljna kraljica”, ova je škola svoje gospodarstvo opremila dostavnim vozilom, perilicom, sušilicom, presom, pa čak i kombajnom, koji sada Luka i ostali učenici priključuju na traktor i prikupljaju bundeve od kojih onda proizvode bučino ulje za tržište. Nakon završetka škole Luka planira upisati agronomiju u Osijeku, a zatim od svojih roditelja preuzeti vođenje obiteljskoga poljoprivrednoga gospodarstva u obližnjem Zbjegu.
Ovo je škola za život
S njegovim kolegama iz četvrtog razreda, budućim agrotehničarima, zatekli smo ga u uobičajenim jesenskim radovima u školskom vrtu. Većina tih učenika naučila je s traktorom raditi gotovo sve, od osnovne i dopunske obrade tla preko gnojidbe i zaštite bilja do transporta. Neki od njih toliko su se usavršili da su već počeli podučavati i profesore.
– Bio sam učitelj učitelju (smijeh). Profesor iz grada požalio mi se da nikada nije vozio traktor pa sam mu pokazao kako se to radi. Toliko se oduševio da mi je rekao da će prodati golf i kupiti traktor – kaže smijući se Branimir Kočijašević iz Starog Petrova Sela.
Branimir se u tu školu upisao zato što ga zanima poljoprivreda. Naučio je kako uzgojiti kukuruz i žito, obraditi i zagnojiti tlo, zaštititi bilje... U njegovoj obitelji bave se stočarstvom, svinjogojstvom i ratarstvom. Sve što nauči u školi, Branimir svakodnevno primjenjuje na obiteljskom gospodarstvu, a znanje koje je prenio na svojeg profesora mali je izraz zahvalnosti za sve što mu je škola dala u protekle tri i pol godine.
Za razliku od djece sa sela kojima je poljoprivreda u krvi, učenicima iz grada ona je nerijetko potpuna nepoznanica. Jedna od takvih je i Antonela Šprajc, koja priznaje da Poljoprivredna škola nije bila njezin prvi izbor. Htjela je upisati nešto drugo, ali nije uspjela, pa je završila tu. Danas je zadovoljna što je tako ispalo jer se obogatila novim iskustvom.
– Mi djeca iz grada do dolaska u školu nismo znali ništa o poljoprivredi. Ovdje smo naučili da to nije bauk, ali da u nekim stvarima nije baš ni lako te da treba puno raditi da bi se nešto postiglo – kaže Antonela.
Srednja škola Matije Antuna Reljkovića imala je svoj razvojni put i postigla vrhunske rezultate u strukovnom obrazovanju. U posljednjih desetak godina pod vodstvom bivšeg ravnatelja, a sada pomoćnika ministrice obrazovanja Vlade Prskala, prometnuli su se u ponajbolju poljoprivrednu školu u Hrvatskoj. Nedavno im je dodijeljeno i laskavo priznanje – postali su centar kompetentnosti i mentor svim ostalim poljoprivrednim školama.
Proveli su 56 europskih projekata, putem kojih su za opremanje i podizanje pedagoških standarda povukli više od 7 milijuna eura, najviše u Hrvatskoj, što nije uspjelo ni mnogim gradovima. Sve je to uloženo u školu. Otvoreni su novi programi, kurikuli, laboratoriji, provodi se edukacija nastavnika...
Otkako su početkom ove školske godine dobili status “škola za život”, reljkovićevci u sklopu svojeg uobičajenog svakodnevnog rada u školskom vrtu i praktikumu proizvode đumbirovo pivo, bučino ulje, čaj, slastice i šumeće kuglice. Oslikavaju bundeve, voze traktor, peku kestene, kokice i krumpire.
Na školskoj farmi možete uživati gledajući konje lipicanske pasmine. U ovoj se školi može vidjeti kako izgleda vegetativno razmnožavanje, kušati čips od organske batate. Upravo zbog toga ova se škola i ističe među drugima.
– Naš je cilj osposobiti učenika za život. Pri tome mislim na suvremeni svijet rada u kojem se doista moraju dokazivati, ali isto tako i na nastavak strukovnog obrazovanja. Mi već drugu godinu zaredom organiziramo jesenski agrofest, gdje svatko u svojem sektoru na radionicama pokazuje što je naučio tijekom nastavnog procesa.
Škola za život prilagođena je novoj generaciji učenika, ali sve to o čemu govorimo mi radimo već godinama i zato kažemo da škola za život kod nas zapravo već postoji – govori koordinatorica projekta “Škola za život” Zita Opačak i dodaje da je svih 140 učenika prvih razreda koji se školuju za četverogodišnje obrazovne programe dobilo tablete i besplatan internet.
U školi s jasnom vizijom i strategijom ponose se svojim dva milijuna eura vrijednim projektom regionalnog centra za biotehnološka istraživanja i razvoj “Biotech”, koji je s dvije trećine novca financirao EU. Nakon dugih priprema, centar je otvoren prije pet godina, a dobiveni novac utrošen je na zgradu, skladište i najsuvremeniju opremu za istraživanje i kloniranje.
Osnovna funkcija centra je proizvodnja sadnica i biljnog materijala bez virusa, a tu je i istraživanje genetike biljaka po narudžbi te edukativne i savjetodavne usluge u području poljoprivrede. Koristeći najsuvremenije laboratorije, plastenike i praktikume, učenici se već sada obrazuju za budućnost u poljodjelstvu.
Dok pripremaju proizvodnju bezvirusnog sadnog materijala, uzbuđeni su zbog zanimljivog procesa u kojem sudjeluju te istodobno oduševljeni što im je omogućeno da u radu koriste najkvalitetniju i najsuvremeniju opremu.
– Ideja o proizvodnji presadnica tehnologijom mikropropagacije potekla je iz našeg malog školskog laboratorija. Učenici ovdje rade u realnom radnom okruženju i imaju osjećaj da stvaraju nešto važno i korisno. Ovo je pravi praktikum teorijske nastave u kojem primjenjuju ono što su naučili iz biologije, kemije i agronomskih predmeta – kaže profesorica stručnih predmeta Ljiljana Eraković.
Nastavnici i učenici ne sjede prekriženih ruku, nego uče kako pisati projekte. Prvi u nizu bio je Cards 2004., 700 tisuća kuna vrijedan projekt realiziran 2006. godine. Njime je škola krenula sa svojom misijom gradnje regionalnog centra izvrsnosti koji će razvijati kompetencije učenika i profesora.
Opremljeni su kemijski i veterinarski laboratorij te je kupljena poljoprivredna mehanizacija. Ubrzo su uslijedili i mnogi drugi uspješni europski projekti – Eco Horty Lab, Green Oasis, Rosis Rosas Rosarum, Rosis4H, Sign2me... Jedan od posljednjih je već spomenuti “Golica – uljna kraljica”, kojim su učenici na školskom gospodarstvu pod stručnim nadzorom nastavnika zaokružili cjelokupan proces od uzgoja bundeve do prešanja sjemenki i proizvodnje prešanog bučina ulja.
Trenutačno je aktivno sedam projekata, među kojima se ističu osnivanje poduzeća u četiri države, terapijsko jahanje te projekt rada s darovitom djecom “Eureka”.
– Sudjelovanjem u projektima učenici ne stječu samo znanje o poljoprivredi, nego i putuju i upoznaju druge narode i kulture, a to je u njihovim godinama veoma bitno. Drago nam je što će profesori koji na projektima rade izvan radnog vremena u budućnosti za to dobivati i nekakvu naknadu. Mi smo se u tome već dobro uhodali, pa nas mnogi traže za partnerstvo – ističe ravnateljica Marija Tomić.
Iz škole gotovi radnici
Svi učenici brodske škole koji imaju interes sposobni su nakon završetka obrazovanja na svojem obiteljskom gospodarstvu pokrenuti bilo koji od poslova o kojima su učili u školi. Oni od svojih nastavnika dobivaju saznanja o cijelom proizvodnom procesu, od sjemena do gotovog proizvoda, primjerice kisele paprike.
Oni su tu papriku posijali, njegovali, zalijevali, gnojili, prihranjivali, ubrali, ukiselili i prodali. U učenike se usađuje svijest da poduzetništvo nije samo prodaja, nego i plasiranje proizvoda. Sudjeluju na brojnim domaćim i međunarodnim sajmovima, a neke poput stočarske izložbe i Poljoprivredno-poduzetničkih ideja i sami organiziraju. To je najbolji put, jer plasman proizvoda koji su sami uzgojili dokaz je da njihov rad netko cijeni i da se od tog rada može dobro zaraditi i živjeti.
– Kada neki agroturist danas ili sutra preuzme od svojeg oca vođenje OPG-a, dolazi do velikog sukoba starog načina vođenja i novih znanja, koje on ne može primijeniti ako ne zna kako. Dakle, naš je cilj isporučiti poslodavcu gotovog radnika koji će znati svoj posao. Kako bismo doista u tome uspjeli, moramo ga dobro podučiti. Zato kontinuirano radimo na edukaciji nastavnog kadra, jer onaj tko ne ide u korak s vremenom, ne može na odgovarajući način odgovoriti tom izazovu – dodaje ravnateljica.
>> Pogledajte razgovor s Blaženkom Divjak o eksperimentalnoj obrazovnoj reformi
na mladima svijet ostaje,na mladima je da isprave povijesnU greškU prema strateškoj važnoj poljoprivredi