U traženju modela za otkup Ine nećemo prodati kravu zbog šnicla

Plin za građane neće poskupjeti, no na takvo Vladino rješenje reagirali su distributeri koji tvrde da će smanjenje njihovih marži urušiti sustav. Nemali je i broj onih koji misle da je zamrzavanje cijene plina predizborni trik te da će sve doći na naplatu poslije lokalnih izbora i ljeta. Što će u idućoj ogrjevnoj sezoni biti s cijenom plina, pitali smo ministra zaštite okoliša i energetike iz kvote Mosta Slavena Dobrovića.

Je li ovo predizborna cijena plina i što će s njom biti u idućoj sezoni grijanja?

U Hrvatskoj moramo napokon prestati funkcionirati od izbora do izbora i početi stvarati jasne i za opće dobro korisne i potrebne strategije razvoja koje neće ovisiti o političarima na vlasti. To zahtijeva ozbiljan rad, ali drugog puta nema. Odluka o zadržavanju cijene plina nije predizborni trik, nego potreba, pa smo u Vladi i Ministarstvu pronašli način da ona ostane takva, a da ne šteti interesima, kako potrošača tako ni opskrbljivača, među kojima je državni HEP najveći. Odluka će ostati na snazi godinu dana, a u tom periodu zadatak nam je pronaći odgovarajući odgovor na liberalizaciju tržišta i moguća poskupljenja. Kakva će cijena biti za godinu dana, sad bi bilo neodgovorno govoriti, no, ponavljam, zadatak je Vlade i Ministarstva pronaći rješenja koja neće ugroziti standard građana i razvoj gospodarstva.

HEP je priopćio da je u pregovorima s Inom dodatno snizio cijenu plina i najavljuje da će osigurati pozitivan rezultat u poslovanju s plinom. Znači li to da smo plin do sada plaćali više nego što je bilo nužno?

Moguće je postaviti takvo pitanje. Sasvim je sigurno da je bilo neracionalnog poslovanja, komotnog, ugodnog... Račun se ispostavlja, prihodi se ostvaruju, a jesu li bili potrebni, možemo dalje analizirati. HEP-ovo priopćenje pokazuje da smo bili u pravu kad smo govorili da se može naći prostor unatoč dizanju cijena plina na burzi, da je moguće stisnuti sve elemente u strukturi cijene i izaći ususret građanima i industriji a da se ne stvaraju neki troškovi i da ne bude ugroze za HEP.

Tko je ostvario ekstraprofit?

Ne bih se upuštao u to, ali kako se radilo, pokazuje se sada kad se vidi da ima prostora za sniženja i uštede.

Distributeri i opskrbljivači nezadovoljni su zbog najave rezanja opskrbnih marži. Kažu da će sustav distribucije doći u pitanje. Može li se dogoditi da građani ostanu bez opskrbe?

Do toga neće doći. Distributeri i opskrbljivači imaju pravo braniti svoje interese pa bili oni i neracionalni, a uvjeren sam da će analiza to pokazati. Međutim, mi smo tu da štitimo interese svih građana i gospodarstva. Upravo su se kapitalom građana stvarale tvrtke poput HEP-a.

Je li izlaz u okrupnjavanju distributera?

To je jedan od putova koji ide za racionalizacijom njihova poslovanja jer oni su proistekli iz komunalnog sustava, gdje je bilo zajamčeno sve. Sada se to mijenja, plin je tržišna, burzovna roba, to su sasvim drugi uvjeti poslovanja i na to smo prisiljeni.

Hoće li biti interesa velikih da kupe male, ako mali stvaraju gubitke jer država presudno utječe na cijene?

Ne želimo stvarati takve uvjete da postoji velik interes za preuzimanje. To ne smije biti poslovna zona u kojoj se ostvaruju veliki profiti, cilj treba biti da se osigura servis građanima i gospodarstvu. To je strateško pitanje i mi se brinemo za to da te tvrtke mogu poslovati pozitivno, a ne da se zarađuju ekstraprofiti.

HERA je izišla s prijedlogom novih marži.

To je sada na njima. Opskrbljivači se bune što se to dira, no naše analize pokazuju da prostora ima. Vidjet ćemo kako će to završiti, ali ono što je bitno jest da cijena za građane ne smije ići gore. Spuštanje marži znači i velike uštede za industriju. Samo Petrokemija neopravdano je plaćala vrlo visoke mrežarine. Kao veliki kupac mogla je uživati puno bolje uvjete, a na temelju ovoga modela ona bi mogla već ove godine imati uštedu između 20 i 25 milijuna kuna.

Više je od dva mjeseca otkako je Vlada najavila da će otkupiti MOL-ove dionice u Ini. Osnovan je i Savjet koji bi to trebao pripremiti. Koliko se puta taj savjet sastao?

Savjet radi. To nisu sjednice kućnog savjeta, nego vrlo ozbiljna stvar od strateškog interesa za državu. Savjet će informacije izložiti javnosti kad budemo smatrali da je to nužno a da se ne ugrožava taj osjetljivi proces.

Kako Savjet funkcionira?

Tako da se traži model na temelju utvrđene metodologije. Nema se tu što puno reći, Savjet je poznat, a važno je naglasiti da predsjednik Vlade osobno njime rukovodi. Otkup Ine ozbiljan je posao i ne može se raditi preko noći. U traženju modela otkupa Ine treba uzeti u obzir sve moguće varijante razvoja situacije, ne samo za deset godina nego i za sto i više godina. Ne možemo prodati kravu zbog šnicla.

Most i dalje odbija model otkupa IPO-om HEP-a, a premijer govori da je to najbolji ponuđeni model. Jeste li imalo približili stajališta? Kad bismo mogli imati definiran model?

Sva rješenja razmatraju se na jednak način na temelju utvrđene metodologije. To se radi za stolom, argumentirano. To nije rasprava na ulici pa bih ostavio vremenu koje dolazi da pokaže rezultate i na temelju čega je odabran model po kojem će se postupati dalje. Kad će se to dogoditi, ne bih htio predviđati. Vidjet ćemo, nadam se jako brzo.

Pripremate niskougljičnu strategiju. Svaka je vlast do sada imala svoje ciljeve, kvote, tarife... U koje će se izvore ulagati idućih godina i je li hrvatsko tržište spremno za promjene?

Ljudi su najčešće nespremni za promjene. No, zar zato moramo odustati i pustiti da nas slučaj odvede u provaliju? Do sada nije bilo integralne politike i zato smo ujedinili energetiku i okoliš. Ako ratificiramo Pariški sporazum, kojim se obvezujemo da ćemo 40 posto smanjiti emisije stakleničkih plinova, to se ne da napraviti bez energetike. Zadani ciljevi vrlo su ozbiljni i mnoge su zemlje zabrinutu kako će ih ostvariti, posebno one koje su orijentirane na ugljen kao energent. Mi smo mediteranska zemlja koja je poprilično poradila na vjetru na ekonomski nezdrav način. Vjetar je važan izvor, i to što je integriran u sustav tako da imamo ekonomske dubioze ne smije stvoriti dojam da je neprihvatljiv. Treba ozdraviti način integracije vjetra koji je dobrodošao, ali isto tako i sunca, koje je također dobrodošlo, a sve radi smanjenja korištenja fosilnih goriva. Umjesto da se ravnomjerno ulagalo i poticalo obnovljive izvore, netko je poticao projekt gradnje elektrane na uvozni i skupi ugljen.

Dakle, Plomin C ne dolazi u obzir?

Ne, i to ne zato što ja ne volim naziv Plomin C, nego zato što se on jako teško može uklopiti u zadane ciljeve. Ako gradimo tako veliku termoelektranu na uvozni ugljen, onda smo se opredijelili za dugogodišnju emisiju stakleničkih plinova iz tog izvora. To je teško opravdati, posebno s aspekta odgovornosti za našu djecu jer ta elektrana mora raditi 30-40 godina.

Struja iz obnovljivih izvora je skupa. Tko će to platiti?

To se mijenja. Velike feed-in tarife bile su potrebne da privuku investitore. Međutim, danas cijena tehnologije pada i one postaju konkurentne. Sve je manje potrebe za feed-inom i u tom smjeru ide ozdravljenje sustava. Ono što treba poticati, treba poticati, a ono što ne treba – ne treba. Treba biti osjetljiv u pristupu različitim obnovljivim izvorima energije jer se tako izbjegavaju eksterni troškovi koji postoje kod fosilnih goriva. Zagađenje živom, teškim metalima ili prašinom iz termoelektrane nitko ne naplaćuje, ali narod ispašta jer mu je ugroženo zdravlje i zagađen okoliš.

Najavljujete trošarine, odnosno porez na obnovljive izvore?

Suočeni smo s velikom financijskom ugrozom od više od milijardu kuna godišnje. To je posljedica politike SDP-a i HNS-a koja je na nekritički i nestručan način potpisala silne ugovore koji stvaraju ovakvu situaciju. Suludo su se razbacivali novcem iz proračuna pa danas imamo situaciju da je u opasnosti poslovanje državne tvrtke. Tu grešku sad svi moramo plaćati ili ćemo ugroziti funkcioniranje sustava! Sada nalazimo rješenje za uravnoteženje sustava, a razmatra se i ta trošarina. No, nismo još završili taj posao.

Hoće li se trošarina odnositi samo na vjetar ili na sve obnovljive izvore?

Prerano je o tome govoriti s obzirom na to da se to još analizira. Postoji i model refinanciranja itd. Moramo naći rješenje a da nikoga ne ugrozimo, odnosno da eventualni teret ravnomjerno raspodijelimo na sve skupine.

Niskougljični smjer neće donijeti skuplju struju?

Neće. Drugog puta nema nego ići u niskougljičnom smjeru. To je politika EU i mi smo se za nju opredijelili. Nema natrag. Moramo se samo brinuti da se to uspostavi na drukčiji način, a ne na ovaj s kojim smo sada suočeni. Osim toga, tu je velika razvojna prilika za naše gospodarstvo. Mi nismo isključivo uvoznik strane tehnologije. I mi je možemo proizvoditi i moramo iskoristiti tu priliku.

Kao ministar znatno ste izloženiji predizbornoj kampanji od kolega. Puno je buke oko odlagališta Karepovac. Splitskim vlastima su, čini se, neprihvatljive vaše ideje?

Na Karepovcu je jedino pitanje hoćemo li ga financirati europskim novcem, Operativnim programom Konkurentnost i kohezija, gdje je na raspolaganju gotovo pola milijarde eura, ili nećemo. Ako hoćemo, onda postoje preduvjeti koje je propisala Europska komisija i s kojima smo se mi složili pristupnim ugovorom i prilagodili im vlastite zakone. Nije na meni da nešto nudim pa oni hoće-neće. Moraju se odlučiti za model i znati što će s otpadom dogodine. Odgovornost je na njima. Upoznati su sa svime, neka donesu odluku i iza nje stoje, odnosno neka snose posljedice svojih odluka! Jasni preduvjeti za sufinanciranje EU zahtijevaju mobilno postrojenje. Ako se ide na model bez mobilnog postrojenja, EU neće dati ni lipe i sav će se trošak prelomiti na građanima.

Zašto bi netko odbio novac iz fondova EU kojim bi riješio pitanje odlagališta koje svima smrdi?

To treba njih pitati.

Rekli ste da ondje više neće biti lova u mutnom. Je li ga bilo?

Očito jest kada se otpadom bave 15-20 godina i kad su došli pred zid. Odlagalište raste, a količine odvojeno prikupljenog otpada nisu se maknule s nule. Most je svojim Planom gospodarenja otpadom iznjedrio novi koncept, zaokret od svih dosadašnjih politika i zato smo bili suočeni s protivljenjem svih stranaka, ali oni u lokalnim sredinama koji su se upoznali s tim konceptom shvaćaju da je to opravdan i jedini mogući pristup. Splitski političari to, na žalost, ne shvaćaju, ali vjerujem da će se i to promijeniti.

Problem je i u građanima. Splićani iz nekog razloga ne žele odvajati otpad.

Ne, upravo suprotno. Nije problem u građanima Splita, nego u političkoj vlasti koja nije stvorila uvjete koji će građanima nuditi praktične mogućnosti da odvoje sve što je vrijedno i što donosi uštede, čak i dobit komunalnom sustavu. Uvjeren sam da i Splićani mogu i žele ostvariti ono što je već ostvareno u Čakovcu, Krku i drugim sredinama i u tome ćemo im pomoći svim raspoloživim sredstvima.

Imate brojnu obitelj. Kako kod kuće stojite s odvajanjem otpada?

Jednom tjedno iznosimo miješani komunalni otpad, to je jedna vrećica teška manje od kilogram-dva. Redovitog otpada nema puno ako odvojimo papir do zadnjeg papirića, plastiku, za sve to postoje prijamnici. Biorazgradiv otpad nosimo i sami kompostiramo u vikendici.

Uoči lokalnih izbora Most je izišao s nekoliko prijedloga koji ne idu naruku HDZ-u. Koliko ti prijedlozi opterećuju suradnju u Vladi? Je li moguće donositi odluke u takvoj situaciji?

Od različitih stavova ne treba bježati. Da mislimo o svemu isto, onda bismo bili članovi HDZ-a ili bi oni svi bili članovi Mosta. Najbitnije je da odluke budu u interesu Hrvatske. Nisam ušao u politiku da bih rješavao egzistencijalne probleme pa truli kompromisi nisu nešto čemu sam sklon. Sve probleme i nesuglasice argumentirano treba raspraviti za stolom i onda se mnogo toga rješava.

Da, ali niste argumentirano za stolom analizirali, recimo, otvaranje partijskih arhiva. Je li u Vladi ikad pokrenuta rasprava o toj temi?

Ne.

Ne bojite se da bi trvenje među partnerima moglo postati preteško za Vladu?

Ne. Na nekim ćemo stvarima inzistirati jer mislimo da su nužne. Most će biti nepopustljiv u svemu što smatramo krucijalnim.

Mostovi ministri u Vladi glasovali su protiv razrješenja ministra Barišića. U Saboru su zastupnici odlučili nešto drugo.

Ministri su radni tim i mi doista imamo povjerenje u kvalitetu rada svakoga posebno i, naravno, neprirodno je da se takvo povjerenje može dovesti u pitanje na temelju nedefiniranih i nejasnih situacija, poluinformacija i rasprava u javnosti. Kad dođe nekakva odluka ili se utvrde činjenice na institucionalnoj razini, onda ćemo moći mijenjati stav. Ne možete donositi odluke na temelju medijskih napada jer inače ne bismo mogli raditi u Vladi. Svaki od nas bavi se svojim vrlo ozbiljnim resorom u kojem se donose teške odluke. Čovjeka se napada, ali postoji i obrana iza koje mi stojimo sve dok ona ima smisla. Zasad držimo da ima.

Ispada da je Mostov klub uskratio podršku ministru na temelju poluinformacija?

Mostov klub samo se suzdržao od rasprave. Očito se nisu stekli uvjeti da se ministra može podržati i u Saboru.

U vrijeme sklapanja Vlade Most je objavio svoja jamstva. Malo ih je ostvareno. Što je s proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa?

Radi se na tome. Za neke procese ne možete precizno reći koliko će trajati i zato je tada bilo teško predlagati rokove za realizaciju važnih točaka. Mislim da je isključivi gospodarski pojas bitan i da ga je moguće proglasiti.

Unatoč neriješenom graničnom pitanju sa Slovenijom?

To su međunarodna pitanja i o njima vodi računa Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Što se tiče mog resora, mislim da treba ići u smjeru proglašenja gospodarskog pojasa.