Usred Zagreba i Hrvatske ponovno su se potvrdile toliko puta već ponavljane riječi “oca srpske nacije” Dobrice Ćosića iz njegova romana “Deobe” u kojemu je napisao: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.” Da, to vjekovno ponavljanje velikosrpskih laži koje su njima postale istine ponovilo se i za posjeta carigradskog patrijarha Bartolomeja Hrvatskoj.
A u toj tvornici velikosrpskih laži sve je tempirano. Prvo velikosrpska kanonada iz Beograda o ugroženosti Srba u Hrvatskoj i o hrvatskom narodu i vodstvu koje je sve redom ustaško. Zatim ustaški špijun u Beogradu. I onda dolazak Bartolomeja tik pred izbore gdje je u fokusu opet toliko puta izmanipulirani Jasenovac i njegove žrtve i toliko puta izrečena laž o stotinama tisuća srpskih žrtava, ovaj put iz Bartolomejevih usta. Ako je već htio poslati iskrene poruke pomirenja i ekumenizma, biti objektivan, a tako i vrh SPC-a kao njegov domaćin, zašto se onda ne govori o svim žrtvama, recimo četničkih pokolja i u Drugome svjetskom ratu i u Domovinskom ratu? Zašto se prešućuju Vukovar i Srebrenica, recimo? Na kraju, ako je riječ o istraživanju holokausta i ako je riječ o tome da pokušavamo tražiti istinu, zašto se prešućuje kako su Židovi revno odstranjeni za Nedićeve Srbije, i uz svesrdnu podršku SPC-a? Ili kad srpski patrijarh govori o zločinima i praštanju usred Pakraca, što to isto ne zamoli Hrvate za zločine koje su četnici učinili baš na pakračkom području uz blagoslov SPC-a?
Istina ne može biti samo moja ili tvoja, naša ili vaša. No SPC, a s njime i Bartolomej, očito drži samo do svoje jasenovačke istine koja korijen ima u jugototalitarističkim tvornicama laži koje je objeručke proširila i velikosrpska mašinerija i na njima jaše do danas, šopa svoj narod, čime samo dovodi do većeg raskola i nepovjerenja, a ne do razumijevanja i pomirenja. U tom velikosrpskom mahnitanju obol je opet dalo i Srpsko narodno vijeće Milorada Pupovca, pri čemu je jasno da je sve tempirano zbog Pupovčeve liste na izborima i podrške njemu. SNV tako i dalje vodi etnobiznis, a koliko su u tome opsjednuti, dovoljno govori činjenica kako su u programu znanstvenog skupa o holokaustu nabrojili zemlje iz kojih dolaze znanstvenici, a među njih stavili i Republiku Srpsku kao da je samostalna država, a ne dio BiH. Koji krajnji bezobrazluk, koja besprizornost, koje vrijeđanje zdrave pameti.
I onda kao šlag na tortu, europski povjerenik za susjedstvo i pregovore o proširenju, Austrijanac Johannes Hahn, u Beogradu daje podršku Srbiji na europskom putu i premijeru Vučiću osobno, nazvavši ga državnikom, a ne običnim političarom. Sve u Vučićevoj režiji, koji ispada regionalni mirotvorac iako je običan luđak, a svoje ministre predstavlja kao samostalne osobe koje se čak s njime ne slažu o pristupu Hrvatskoj, a poznato je da se prema njima odnosi gore nego prema životinjama. Koji luđački cirkus!
No jedno je ipak dobro znati, da te velikosrpske laži više ne prolaze u svijetu i da su samo u funkciji srpskih unutarnjih interesa i potreba. Sve relevantne institucije u svijetu dobro znaju da je priča o stotinama tisuća ubijenih laž. A ovi tako sada lažu samo za vlastitu publiku. Jadno. I bez nade u neko zbližavanje. Međutim, trebamo se pitati gdje su sada grlati antifašisti da se ograde od tih laži, da kažu da su to laži i da takvo laganje stvara zlu krv, potencira nacionalnu nesnošljivost, pogotovo nesnošljivost Srba prema Hrvatima?! I da se sve to događa usred Hrvatske. No kako se ograditi kad je njihov ljubljeni vođa Tito izvor te laži! Ovo je bila prilika za čitavu političku scenu da pokaže kako zna zauzeti stav prema takvim situacijama, onako kako je to odlično učinila predsjednica. Ali eto, Orešković se ponio kao pravi Dudek, kao i mnogi drugi, pa tako i naši crkveni oci. Dudeki na svim razinama!
Što sa Srbijom? Prvo nam treba vlast sa stavom i integritetom. Srbiju podržati prema EU, kao i BiH, ali zna se što to znači. To je prihvaćanje svih normi EU, pa i europske pravne stečevine. U nju ulaze i sve presude Haaškoga suda. Dok ih god Srbija ne priznaje i ne uvrsti u svoj pravni poredak, takva Srbija nema što tražiti u EU. Mi smo članica EU i tako trebamo nastupati!
>> Pobij, okupiraj, dovedi UN, čekaj 5 godina i eto nove, treće Jugoslavije