Hong Seung-ki je Korejac koji već 18 godina živi u Hrvatskoj. U Lijepu Našu došao je kao vrhunski trener te-kvon-doa, i to, kako kaže, na dvije-tri godine, no život je odlučio drukčije. Kći mu je u Hrvatskoj krenula u školu i nije htio prekidati njezino školovanje povratkom u domovinu. Ona je sad studentica. U međuvremenu je dobio još dva sina i obojica su krenula ovdje u školu, govore hrvatski bolje nego korejski pa Hong Seung-ki s obitelji i danas živi na zagrebačkom Trnju i ne planira povratak u Koreju.
Čudo u jednom mandatu
Živeći sve ove godine u Karlovcu i Zagrebu saživio se s Hrvatskom, govori jako dobro naš jezik, usvojio je lokalni dijalekt i može se reći da nas je odlično “prokužio”. U rubrici na tportalu “Lijepa Naša vaša”, u kojoj stranci koji žive u Hrvatskoj govore o svojim iskustvima i doživljajima nas Hrvata, Hong Seung-ki je nedavno između ostalog poručio: “Dajte mi da postanem gradonačelnik i napravit ću čudo u jednom mandatu”. To nam je bio povod da se nađemo s njime i ponudimo mu priliku da ispriča kako bi napravio čudo da je gradonačelnik Zagreba, grada u kojem živi i koji najbolje poznaje. Hong Seung-ki dok nam priča o svojim gradonačelničkim planovima psuje, čudi se, smije se....
Kako kao trener radi s djecom i mladima, u fokusu mu je upravo ta dobna skupina, pa kaže da bi kao gradonačelnik prvo uveo da se u osnovnim i srednjim školama nastava odvija samo ujutro.
Tako bi djeca imala cijeli dan za razne aktivnosti, za treninge, glazbenu školu, učenje...
– Kad dijete ide popodne u školu, tko zna kad ustane. Kad mu završi škola, večera i ide spavati, nema vremena ni za što – objašnjava Hong završavajući s purgerskim “Kaj ne!”. Kapacitet škola za nastavu samo ujutro proširio bi, kaže, dogradnjom katova. Smatra da su zidovi naših škola dovoljno debeli i čvrsti da bi mogli to podnijeti. To bi se moglo učiniti za nekoliko mjeseci, a onda bi se išlo u gradnju novih škola. No za sve to potreban je novac. I za to Hong ima rješenje i – uzda se u svoje porijeklo.
– Kad bih postao gradonačelnik Zagreba, bio bih prvi Korejac gradonačelnik nekoga grada izvan Koreje. Odmah bi ovdje došli korejski mediji, bio bih na naslovnicama novina i na svim televizijama. A onda bih plakao, naravno glumio bih, da nemamo novca. I onda bi oni skupili novac i dali nam milijarde – napola u šali priča Korejac s Trnja.
Gradske prihode povećao bi i većom zaradom od turizma, i to prvenstveno turista iz njegove Koreje te Japana i Kine. Čudi se kako je puno turista u gradu, a nemaju gdje trošiti novac.
– Turist provede u Zagrebu sat i pol do dva sata. Obiđe katedralu, Kamenita vrata, crkvu svetog Marka, grički top i ode dalje, na Plitivice, na more... Ne spava u Zagrebu. Zato treba zadržati turiste u gradu tako da imaju najmanje šest sati aktivnosti i da ovdje prenoće – primjećuje Hong. A recept za to mu je da dućani, kafići i restorani u gradu rade 24 sata dnevno. Pri tome bi oni koji rade poslije 23 sata plaćali veći PDV. Čudi se i tome da su nedjeljom zatvoreni dućani u centru, a grad je pun turista. Nije mu jasno i zašto se Dolac zatvara u 13 sati i ne radi barem do 17 sati, jer ga turisti obožavaju.
Na tornju na Sljemenu bi pak otvorio restoran koji bi se rotirao i s kojeg bi pucao pogled na Zagreb. U gradu bi organizirao koncerte, otvorio bi kasina...
– Korejci, Japanci i Kinezi jako vole kasina i treba im omogućiti da se u njima zabavljaju. Ali ne smije ih se varati – upozorava Hong očito dobro upućen u hrvatski mentalitet. Na to dodaje da bi policajci u civilu trebali u gradu hvatiti lopove koji kradu torbice i novčanike jer turisti moraju znati da je Zagreb siguran grad.
No, svjestan je da se ne može vječno živjeti samo od turizma pa bi se zalagao i da se grade tvornice. I tu računa na svoje Korejce čije bi investicije privukao povoljnim uvjetima poput davanja zemlje besplatno u najam, nižim PDV-om...
– Treba graditi tvornice, a ne trgovačke centre. Zašto mi ne bismo imali tvornicu Hyundaija ili Kije, zašto su oni otišli u Češku i Slovačku? A glavni dijelovi im iz Koreje stižu preko Rijeke ili Kopra – kaže Hong uz primjedbu da to nije gradski nego državni problem. Onda se vraća na gradske probleme pa se čudi kako to kod nas na kraju godine ljudi moraju plaćati vodu koja je iscurila iz vodovoda. Odmah bi krenuo u njihov popravak.
– Zašto bi taj gubitak plaćali građani koju tu vodu nisu ni potrošili. Pa gdje toga ima?! – čudom se čudi Hong.
On je kao trener te-kvon-do reprezentacije za Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Pekingu osvojio dvije bronce, a da je imao dvoranu za treninge, kaže da bi možda osvojio i treću. Već osam godina radi na tom projektu, pokušava od grada dobiti dvoranu za treninge. I zato bi kao prvi čovjek grada, u kojem ima puno prostora, klubovima dao besplatno na korištenje te prostore kako bi djeca besplatno ili uz cijenu od 100 kuna mjesečno mogla trenirati. Čudi se kako smo sagradili skupe dvorane za Svjetsko rukometno prvenstvo, a sad su prazne i u minusu. Njegov je prijedlog da se ulaže u male sportove koji zahtijevaju malo novca, a donose veliku zaradu.
Tramvaj do Jankomira
Imali smo turnir u te-kvon-dou na kojem je bilo više od 1000 sudionika iz Hrvatske i inozemstva. Došla nam je bila i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, bila je tu i korejska televizija... nabraja svoje argumente Hong.
Ima on ideje i o proširenju tramvajskih linija do Sesvete, Jankomira, Buzina..., o proširenju uskih nogostupa, ukrašavanju fasada u centru grada cvijećem...
No, nešto vrlo bitno nema da bi postao gradonačelnik bilo kojeg grada Lijepe Naše – hrvatsko državljanstvo. Da bi ga dobio, na što ima pravo jer više od pet godina živi ovdje, morao bi se odreći korejskoga, a to ne želi.
Dok sjedimo ispred kavane Lisinski s pogledom na zgradu Gradskog poglavarstva i na gradilište novih fontana, pitamo “našega gradonačelnika” Honga, koji očito to neće nikad postati, bi li i on gradio fontane.
– Prvo bih pitao građane trebaju li nam ili ne. Ali ni ove nisu loše – pomalo je diplomatski odgovorio. Na to nam se nadovezalo i pitanje što misli o svom “konkurentu” Milanu Bandiću.
– Dobar je on, dobar, nemojte tako – opet će diplomatski o Bandiću, s kojim ima barem jednu zajedničku poveznicu, obojica podjednako uvjerljivo zvuče kao pravi Zagrepčanci kad kažu kaj.•
>> Putnici Ryanaira: Udarac je bio jak. Stigli smo i sad se želimo odmoriti u Hrvatskoj
Dobre prijedloge Hrvatska ne prihvaća to je valjda svima već jasno....