‘Ubili ste mi tatu. Nemojte i mamu’

Bio je 7. prosinca 1991. godine. Noć i kiša. Pred kućom na zagrebačkoj Trešnjevci, u blatu, nepomično je ležao Mihajlo Zec, odjeven u kućni ogrtač.

Slika je to koju i dandanas pamti Branko Lazarević, u vrijeme kad se ubojstvo Zec dogodilo vođa ekipe za očevide zagrebačke policije. Očevidom na Trešnjevci rukovodio je, prisjeća se Lazarević, Dragutin Habljak, a on je kao njegov nadređeni došao na teren.

Potrčao za lopovima

– Opisali smo tijelo, ušli u kuću i vidjeli ispremetane ladice. Unutra nije bilo tragova krvi – kaže Lazarević.

Kasnijom rekonstrukcijom utvrđeno da je Mihajlo Zec, mesar i ljubitelj lova, niz stubište potrčao za lopovima koji su mu provalili u kuću i ukrali pušku. Lazarević kaže da je pokušao otvoriti vrata kombija u koji su ušli i da su ga tu pokosili rafalom.

Mihajlova supruga Marija i kći Aleksandra potrčale su za njim...

Nekoliko dana kasnije uhićeni su Siniša Rimac, Munib Suljić, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Suzana Živanović – pripadnici “Merčepove jedinice”. Priznali su da su ubili i Aleksandru i Mariju i Mihajla Zeca. Kazali su im gdje se nalaze tijela Aleksandre i Marije Zec.

– Jedan od kolega koji je radio kriminalističku obradu rekao nam je da su kazali kako je Aleksandra molila za milost: “Ubili ste mi tatu, nemojte mi ubiti i mamu”. Na kraju su ubili i nju – kaže Lazarević.

Tijela majke i kćeri pronađena su nakon nekoliko dana, na Sljemenu, kod planinarskog doma Adolfovac. Svi osumnjičeni za zločin bili su dovedeni na to mjesto.

Čuvali ih specijalci

– Čuvali su ih specijalci, da ne pobjegnu. Do samog brdašca gdje su se nalazila tijela išao je s nama samo jedan od uhićenih. Rekao nam je da su obje zakopane. Počeli smo kopati po gomili smeća i lišća. U prvi sam tren pomislio da tu ničeg nema. A onda smo ih našli. Marija je bila u kućnoj haljini, Aleksandra u trenirci. Na njima je bilo pola metra smeća. Svaka je dobila po dva metka u glavu – prisjetio se Branko Lazarević.

Policija je pronašla čahure, a na tavanu planinarskog doma i oružje iz kojeg su likvidirane.

Jedna je žena stajala nedaleko od mjesta gdje je bila policija. Lazarević pamti da je izgovorila da su ubojice dobro napravili, da sve Srbe treba pobiti. Čak i djecu. Malo kasnije ista je ta žena pitala može li uhićene ponuditi ručkom.

– Pitala je to specijalce, a oni su se okrenuli prema meni rekavši da im može dati jesti ako ja dozvolim. Dopustio sam zatraživši od specijalaca koji su ih čuvali da dobro paze da ne pobjegnu – kazao je Branko Lazarević.