Ubio ih ilegalnom vojničkom puškom

Rošker mi je ubio muža, Rošker mi je ubio muža, vikala je susjeda Snježana kad ju je moja žena prek prozora pitala kaj je bilo, zakaj trči. Odjurila je prema prvim susjedima na njihovoj strani ulice i bacila se na cestu. Ja sam gledao televiziju kad je počela silna lupa.

Provirio sam kroz prozor i vidio Snježanu da se preko balkona spušta na krov i skače na tlo”, prepričava Stjepan iz križevačke Ulice Ivana Lepušića, u kojoj je u subotu oko 21 sat 50-godišnji Stjepan Rošker Štef ubio svog sedam godina mlađeg bratića Sinišu, njegovu 14-godišnju kćer Jasminu i njezinu baku, 63-godišnju Đurđu Rošker.

Došao po CD i poginuo
Tu večer ranjena Roškerova četvrta žrtva, 19-godišnji Tihomir Matoić zvani Tišo, umro je u danas u koprivničkoj bolnici. A mladić je u dom Roškerovih došao sasvim slučajno – djevojka Sanela, Jasminina starija sestra, zamolila ga je da joj donese glazbene CD-e i s njima se vrati k njoj u klub u kojem je vikendom radila... Pred kućom je ostala parkirana njegova corsa, na suprotnoj strani ulice ubojičin escort.

– Kroz stakla na kući vidjela se silueta kako se penje na kat. To je, valjda, Štefek išao tražiti Snježanu – komentira susjed Stjepan pokazujući nam krov na koji je Snježana Rošker skočila kad se spašavala: – Taj krov, koji ju je spasio, Štefek im je delal. Radio im je i vikendicu na Viru. A sad ovo... – u nevjerici će, onako više za sebe. Nekoć dobre odonose bratića pokvarili su međa i vinograd u Križevcima:

– Evo, tu je Štefekova klijet, a odmah iza nje je Sinišina. Sporan je bio taj put, oko kojeg su se sudili. Štefek je izgubio, a Siniša je za sebe htio i dio vinograda. Štefek je stavio žicu i prepriječio mu put – priča Đuro Vlahinja kojemu je Stjepan Roškar dao da obrađuje zemlju ispod svoje klijeti: – Posadio sam tu kuruzu. Negdje sat prije ubojstva došla mi je doma Štefekova mati Marija. Bila je sva zbunjena i zastrašena. Inače ne dolazi k nama, ali te večeri je rekla da moram s njive maknut svu kukurozvinu, da Štefek bude ujutro, u nedjelju, oral.

Nije mi to onda baš bilo bistro, ali sad mi se čini da joj je možda nekaj rekal kaj bu napravil. Zato sad pregledavam njivu, da mi nije neku poteznu tu podmetnul – zabrinuto će susjed Đuro kazavši još i kako je “Štef bil u ratu kuhar”. Prisjetit će se on, kao i mnogi u Križevcima, da je “Štefek imao i volio oružje”. Neki će reći da su “to znali i oni koji su trebali znati, ali nisu ništa napravili”.

Je li to točno, teško je nagađati. Uglavnom, policija je danas iza podneva došla pretražiti klijet Stjepana Roškera. Vrata im je otključala njegova supruga Đurđa, a mještani kažu da je druga žena koja bila s njom njezina starija kći Kristina. Prepoznali su, kažu, i Kristinina nevjenčanog supruga Zorana.

Pretraživali su i dom Roškerove majke Marije koja je danas prije podne bila u policiji na razgovoru. Kad se vratila, dok su inspektori tražili, ona je sjela na stolac u dvorištu i uhvatila se za glavu. Nakon nekog vremena su otišli, a ona se vjerojatno uputila prema drugom sinu, Marijanu, koji živi u istoj ulici, čija obitelj nije bila voljna razgovarati o tragediji.

Kamo je nakon ubojstava naumio pobjeći Stjepan Rošker, koji je policiji bježao punih pet sati, u Križevcima tek nagađaju. Po jednima, krenuo je prema Bukovju skriti se u nedovršenu kuću kćeri Kristine. Josip Markuš, čija je kuća na izlazu blizu skretanja za to selo, kaže kako je poslije ponoći vidio nekog muškarca da trči cestom: – Dva bijela auta su ga obišla – priča.

Imao bombe?
Drugi kažu da ubojica nije imao jasno odredište i da ga je zapravo policijska potjera odvela do Đurđica, gdje je na stubama crkve nakon peterosatne potrage uhićen: – Kad sam pogledala kroz prozor, sve je bilo puno policije. On, duge kovrčave kose, obučen u zelenu jaknu, sjedio je na mojim štengama. Hitna mu je nešto zamatala. A puška je bila preko puta. Sad pričaju da je imao i bombe – kaže Zlata Lacković.