Ubojstvo švedskog premijera i dalje je obavijeno velom tajne: I Udbu se sumnjičilo za umiješanost

Ubojstvo švedskog premijera Olofa Palmea u noći 28. veljače 1986. nacionalna je trauma za Šveđane i danas, s obzirom na to da počinitelji nikada nisu pronađeni. Bio je socijaldemokratski premijer u dva mandata, zalagao se za razoružavanje svjetskih sila i razumijevanje među narodima, kritizirao američki rat u Vijetnamu i tražio uvođenje sankcija režimu aparthejda u Južnoafričkoj Republici. I danas uživa ugled kao arhitekt moderne švedske socijalne države. U trenutku smrti imao je 59 godina.

Gotovo četiri desetljeća kasnije, Palmeovo ubojstvo još je uvijek obavijeno velom tajne. Palmeovo ubojstvo bilo je prvo takvog tipa u novijoj povijesti Skandinavije te je, s obzirom na čitav niz teorija i mogućih naručitelja, na taj poluotok imalo utjecaj identičan onom ubojstva američkog predsjednika Johna F. Kennedyja na Sjedinjene Države. Njegova smrt i danas intrigira povjesničare, novinare i političke analitičare, inspirira umjetnike, pisce i filmaše, stoga se odnedavno na streaming servisu Pickbox Now emitira dokumentarna serija "Ubojstvo Olofa Palmea" o životu i smrti bivšeg švedskog premijera.

Iako na dužnosti predsjednika vlade, punim imenom Sven Olof Joachim Palme, koji je svoju dužnost prvotno obavljao od 1969. do 1976., i od 1982. do tragične smrti, živio je barem dijelom poput običnih ljudi. Često je izlazio bez tjelohranitelja, a tako je bilo i tog sudbonosnog dana. Njegova je supruga Lisbeth Palme odlučila da odu zajedno u kino s njihovim sinom Martenom i njegovom djevojkom. Kao i često prije do tada Olof Palme je krenuo u kino bez pratnje. Na blagajni kina u kojem su željeli pogledati komediju “Braća Mozart” nije više bilo karata, ali ih je prodavatelj prepoznao i ponudio im je karte u VIP loži, odnosno kartama koje su bile namijenjene redateljima i članovima njihovih obitelji.

Nakon filma i kratkog druženja dva su se para razišla oko 23 i 15. Olof je sa suprugom krenuo pješke u šetnju prema njihovom domu. Šetali su najprometnijom ulicom švedske prijestolnice, u trenutku kada im se s leđa prišuljao ubojica te je zapucao na njih. Premijera je upucao s leđa iz neposredne blizine da bi odmah potom drugi metak namijenio njegovoj ženi. Kada je stigla hitna pomoć Olof je bio u kritičnom stanju i preminuo je do ponoći dok je supruga prošla samo s manjim ozljedama jer ju je metak okrznuo. Forenzična analiza je pokazala da je atentat izvršen s pištoljem marke 357 Magnum.

Ubojstvo je šokiralo skandinavsku zemlju i pokrenulo potjeru golemih razmjera, ali istraga je nevjerojatno traljavo provedena što otvara, također, brojna pitanja o naručiteljima i organizatorima ovog atentata. Naime, mjesto zločina nije najvećim dijelom osigurano pa su tako mase ljudi vrlo brzo počele dolaziti noseći cvijeće ubijenom premijeru čime su uništeni ostaci koji su mogli povezati počinitelja zločina s konkretnijim dokazom poput otisaka cipela na snijegu. Također, dvije čahure na mjestu ubojstva nisu pronašli policajci već prolaznici, pritom, bile su u vrlo lošem stanju tako da je bilo teško povezati ih s točno određenim tipom oružja.

Istražitelji su svoje sumnje usmjerili na ekstremnog desničara Viktora Gunnarssona koji je u nekoliko navrata zadržan na ispitivanju zbog ovog ubojstva, ali je zbog nedostatka dokaza pušten te je kasnije emigrirao u SAD-e, gdje je u ljubavnom trokutu ubijen 1993. godine. Opsežnom istragom, koja je švedske porezne obveznike stajala ukupno 41 milijun dolara i za koju kažu da je 'najveća u globalnoj povijesti policije', došlo se do Christera Petterssona. Njega je kao počinitelja identificirala premijerova supruga, a iako policija nikad nije pronašla revolver kojim je počinjeno ubojstvo, Pettersson je svejedno osuđen na doživotni zatvor.

Riječ je, inače, o alkoholičaru i narkomanu koji je 16 godina prije Palmeova ubojstva iz čista mira bajunetom ubio prolaznika na ulici, zbog čega je završio u psihijatrijskoj ustanovi. Nakon odlaska na odsluženje kazne za ubojstvo premijera 1989., dogodine je ipak oslobođen jer o njegovoj umiješanosti u atentat nije bilo nikakvih dokaza, a nije pronađen ni motiv za ubojstvo. Dobivši odštetu zbog javne difamacije u iznosu od 50.000 dolara, Pettersson se vraća alkoholu i drogi, a nakon što je spiskao sudski izvojevanu zadovoljštinu, počinje naplaćivati intervjue. U njima priznaje Palmeovo ubojstvo, što su mediji i javnost ocijenili kao njegov pokušaj da živi na račun medijske pompe, istovremeno znajući da policija nema dovoljno dokaza kako bi ga zadržala iza rešetaka.

VIDEO Sramota za Švedsku! Lansirali raketu, pa završila u Norveškoj

No, Pettersson 15 godina kasnije na samrtnoj postelji telefonom naziva Palmeova sina kazavši kako mu mora otkriti detalje vezane za ubojstvo njegova oca, ali do tog susreta nije došlo jer je Pettersson umro nedugo nakon poziva. Time je u grob odnio tajnu ubojstva omiljenog političara koje nikad nije razriješeno.

S godinama, kao novi osumnjičeni označen je Stig Engström, grafički dizajner, u javnosti poznat i kao Skandia Man. Indicije su prilično ozbiljno upućivale tog mogućeg ubojicu koji je prošao vojnu obuku, bio član streličarskog kluba i k tomu je bio i protivnik premijerove politike. Istraga je utvrdila kako je Engström izašao iz tvrtke samo dvije minute prije ubojstva, da bi se dvadesetak minuta kasnije vratio u zgradu i rekao čuvarima što se dogodilo na ulici, nakon čega je otišao kući. Bio je jedna od prvih osoba koje su se našle na mjestu zločina.

Policija nije razgovarala s Engströmom na mjestu zločina, da bi u kasnijim razgovorima davao kontradiktorne iskaze, zbog čega je zaključeno da je u pitanju nepouzdana osoba željna pažnje te ga nisu smatrali osumnjičenim. Ova istraga koja je trebala sačuvati obraz švedskoj policiji, međutim, naprasno je zatvorena 2000. s njegovom smrću, točnije samoubojstvom, pa se Stig više nije mogao braniti niti odgovarati na pitanja.

Stoga su se vrata za analize ovog atentata širom otvorile i brojnim analitičarima, poput povjesničara Jana Bondesona koji je tvrdio kako ubojstvo premijera ima veze s unosnom trgovinom oružjem. Navodno je bila riječ o podmićivanju indijskih vladinih dužnosnika od strane švedske tvrtke Bofors, a koja je nastojala sklopiti veliki posao s Indijom. Upravo je na dan ubojstva Olof saznao za makinacije ove švedske tvrtke.

Postojale su i teorije da je Palme ubijen zbog nerealizirane prodaje švedskih topova indijskoj vojsci i upletenosti nekoliko tajnih službi u tu prodaju, ali i one prema kojima je premijera ubio čileanski desničar Roberto Thieme kako bi se osvetio za švedsku dobrodošlicu lijevo orijentiranim Čileancima koji su napustili zemlju nakon ubojstva Salvadora Allendea 1973. godine.

Prema nekima teorijama atentat je posljedica zavjere među švedskim desničarskim policajcima. Tu je i još jedna teorija o umiješanost CIA-e koju je iznio Richard Brenneke, poslovni čovjek iz Oregona, a koji tvrdi da je bio agent CIA. Američka je agencija njegove tvrdnje proglasila “apsolutnom besmislicom”, navodeći da spomenuti nikada nije bio agent ove agencije.

Prije osam godina kao mogućeg naručitelja njemački tjednik Focus prokazao je jugoslavensku tajnu službu Udbu. Izvor listu bio je nekadašnji Udbin agent Vinko Sindičić i njegove tvrdnje da je ubojica stanoviti Ivo D. koji živi u Zagrebu. On je, ustvrdio je Sindičić, ubio Palmea po nalogu službe kako bi se diskreditirao Nikola Štedul, hrvatski emigrant koji je tada živio u Švedskoj, a kojem je trebalo pripisati taj atentat.

Još smionije teorije kazuju kako su švedskog premijera likvidirali bijeli Južnoafrikanci zbog njegovih kritika upućenih zbog aparthejda. Na popisu neslužbenih sumnjivaca našli su se i Kurdi, potom ultralijeva teroristička organizacija Baader-Meinhof, ali i švedski neonacisti. No, ni jedna od ovih teorija očito nije bila dovoljno dobra da bi policiju navela na pravi trag, pa je policija skrenula u smjeru koji se čini najmanje bolnim.

Švedska je 2010. donijela zakon kojim ukida 25-godišnje ograničenje za zločine poput ubojstva, pa se istraga o Palmeovom ubojstvu mogla nastaviti. Naposljetku, 2020. godine, švedski tužitelji objavili su kako su, nakon 34 godine, 10.000 ispitanih osoba i 134 lažna priznanja, okončali istragu o atentatu na premijera Olofa Palmea. No čovjek za kojeg vjeruju da je ubojica mrtav je već 20 godina. poručili su da vjeruju da znaju tko je ubojica premijera Palmea, no objavili su da je njegov ubojica mrtav, a kao glavnog sumnjivca su Stiga Engstroma, poznatog i kao "Skandia Man", a koji je počinio samoubojstvo 2000. godine. Zbog toga su odlučili zatvoriti istragu o ubojstvu, rekao je glavni tužitelj Krister Petersson čije je ime, da misterij ubojstva bude kompletan, gotovo u potpunosti identično s imenom dugogodišnjeg osumnjičenog za premijerovo ubojstvo, Christera Pettersona.

No, Palmeovo ubojstvo još uvijek je itekako aktualno u švedskom društvu, stoga ne čudi to da postoje videopodcasti u više od 170 nastavaka u kojima se raspravlja isključivo o mogućem ubojici. Tu su i brojni igrani i dokumentarni filmovi, ali i pjesme u kojima se bendovi referiraju na dan u kojem je ubijen Palme. Neki smatraju kako je upravo njegovo ubojstvo inspiriralo nastanak nordijskog noira, a stotine amaterskih detektiva ni danas ne prestaju tragati za počiniteljem. Za njim još uvijek traga i policija koja, uostalom kao i švedsko društvo, smatra da je otkrivanje počinitelja nužno za opstanak tamošnje demokracije. A tajnu ubojstva Olof Palme je, prema svemu sudeći, odnio sa sobom u grob.