Ubojstvo u senjskom klubu: Dobio 35 godina jer mu je pucao u glavu dok ga je molio za milost

Kazna od 35 godina zatvora koja je izrečena Ivanu Tomljanoviću (59) zbog teškog ubojstva i dva pokušaja ubojstva postala je pravomoćna nakon što je Vrhovni sud odbio žalbe  u trećem stupnju. Tomljanović je u studenome 2019. na Županijskom sudu u Rijeci zbog tih nedjela bio osuđen na maksimalnih 40 godina zatvora, no u srpnju 2020., nakon žalbi, maksimalna kazna mu je umanjena za pet godina, odnosno osuđen je na 35 godina zatvora. Kako je bila riječ o kazni dugotrajnog zatvora, imao je pravo na još jednu žalbu koja je odbijena. S presudom mu je izrečena i mjera obaveznog liječenja ovisnosti o alkoholu.

Prema optužnici, Tomljanović je u rujnu 2017. u Senju hicima iz pištolja usmrtio Tomislava Lopca, redara disko-kluba Konoba te je pokušao ubiti goste lokala Tina Rončevića i Josipa Mesića. Tome je prethodila svađa nakon što je Mesić od pijanog Tomljanovića, koji je dosađivao njemu i njegovu društvu, zatražio da napusti klub. Tomljanović je tada od redara Lopca tražio da ga zaštiti, na što mu je ovaj rekao da ga ostavi na miru te da izađe iz kluba, dok ga je Mesić udario nogom u stražnjicu pa je Tomljanović pao, na što se dio gostiju smijao. Tomljanović je potom otišao kući i uzeo pištolj i revolver s više desetaka komada streljiva te se vratio u klub s ciljem da se osveti onima koji su ga ismijavali i ponižavali. Prvo je hicem iz pištolja u grudi pogodio Mesića, koji je ipak uspio pobjeći iz kluba, a zatim je s više hitaca pogodio Lopca koji ga je na podu molio da ga ne ubije, ali mu je Tomljanović iz neposredne blizine pucao u glavu. Rončević je tada pokušao pobjeći iz kluba, ali ga je Tomljanović stigao te mu pucao u glavu. Nakon pucnjave pokušao je pobjeći, ali ga je savladao jedan gost kluba i zadržao do dolaska policije. Lopac je umro na mjestu događaja, dok su Rončević i Mesić preživjeli zahvaljujući brzoj medicinskoj pomoći.

Za teško ubojstva Lopca bio je osuđen na 25 godina zatvora, za pokušaj teškog ubojstva Rončevića na 15 te na 10 za i pokušaj teškog ubojstva Mesića, što je objedinjeno u maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Tomljanović se teretio da je djela počinio iz bezobzirne osvete, no Vrhovni sud je smatrao da se u slučaju pokušaja ubojstva Rončevića ne radi o pokušaju teškog ubojstva iz bezobzirne osvete. Stoga su mu nakon prve žalbe tu kaznu s 15 umanjili na osam godina zatvora. Pojasnili su da se djela iz bezobzirne osvete čine hladnokrvno, planirano i promišljeno, uz potpuni izostanak osjećaja odgovornosti kako bi se nanijela patnja osobi kojoj se „osvećuje“. Tomljanović je u trenutku zločina bio smanjeno ubrojiv, a vještaci su ga opisali i kao osobu s dominantno narcističkim poremećajem ličnosti koji je, uz to, ovisan o alkoholu.

Obrazlažući zašto su odbili žalbe u trećem stupnju, Vrhovni je sud naveo da je izrečena kazna od 35 godina zatvora primjerena. 

– Kazna nije ni prestroga ni preblaga (utvrđene kazna dugotrajnog zatvora 25 godina za kazneno djelo teškog ubojstva, kazna zatvora 10 godina za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju i kazna zatvora 8 godina za kazneno djelo ubojstva u pokušaju te potom osuda na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 35 godina). Kao olakotna okolnost cijenjeno je što optuženik prije nije osuđivan. Otac je maloljetnog djeteta. U vrijeme počinjenja djela bio je smanjeno ubrojiv. Riječ o osobi s dominantno narcističkim poremećajem ličnosti. Dijagnosticirana je ovisnost o alkoholu. U vrijeme počinjenja djela bio je u pijanom stanju. Otegotnim je cijenjena brojnost i lokalitet strijelnih rani nanesenih žrtvama. Optuženik je iskazao upornost, bezobzirnost i agresivnost. To se posebno odnosi na hice ispaljene u glavu žrtve koju je usmrtio i treće žrtve. Žrtva koja je usmrćena molila je optuženika za život. Kod optuženika je izostala samilost. Treća je žrtva zbog zadobivenih ozljeda više puta podvrgnuta operativnim zahvatima. Liječenje i rehabilitacija traju i danas pa je upitno kakve će u konačnici biti posljedice ranjavanja. Optuženik je izrazio kajanje koje nije prihvaćeno kao iskreno – navodi se u obrazloženju presude koja je postala pravomoćna.