Smiljana Srnec (46) u zatvoru u Varaždinu čeka poziv svog odvjetnika. Prošlo je već 70-ak dana od sjednice vijeća Vrhovnog suda na kojoj su suci saslušali argumente koje je iznio njezin branitelj Krešimir Golubić, tražeći da se poništi prvostupanjska presuda kojom je Srnec osuđena na 15 godina zatvora. Sudeći prema neslužbenim informacijama, Vrhovni sud je tu presudu potvrdio, no još nije objavljena i otpremljena. Odvjetnik Golubić rekao nam je da on odluku Vrhovnog suda još nije dobio.
– Ne znam što je odlučeno – kaže. Bude li prvostupanjska presuda potvrđena, ići će sa žalbom dalje, podići ustavnu tužbu, a ostaje i sud u Strasbourgu. Srnec je na Županijskom sudu u Varaždinu sredinom prošle godine osuđena na 15 godina zatvora zbog ubojstva tri godine mlađe sestre Jasmine Dominić, čije je tijelo u veljači 2019. pronađeno u zamrzivaču u obiteljskoj kući u Palovcu. Srnec je dobila maksimalnih 15 godina zatvora za ubojstvo, za koje ju je teretilo Županijsko državno odvjetništvo.
Glumila da ide u školu
Da je bila optužena i osuđena za “teško ubojstvo”, kazna bi mogla biti do 40 godina zatvora. Njezin je odvjetnik uložio žalbu Vrhovnom sudu jer smatra da su se tijekom suđenja dogodile bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Na javnoj sjednici Vrhovnog suda u siječnju ove godine rekao je da se ne može bez svake sumnje utvrditi da je Srnec svoju tri godine mlađu sestru ubila 2000. godine i tijelo sakrila u škrinju u kojoj je pronađeno 19 godina kasnije. Nakon njegova izlaganja, suci su se povukli da donesu odluku, koju ni nakon 70 dana nisu javno objavili. Glasnogovornik Županijskog suda u Varaždinu Igor Pavlic rekao nam je jučer da odluku još nisu zaprimili.
Video - Izjava za medije odvjetnika osuđene Smiljane Srnec
Srnec u zatvoru s nestrpljenjem čeka rasplet događaja. Ustraje u tome da nije počinila zločin. DORH ju je optužio da je neutvrđenog dana u ljeto 2000. godine u obiteljskoj kući u Palovcu sestri Jasmini tupo-tvrdim predmetom zadala najmanje pet snažnih udaraca po lijevoj strani glave, teške i za život opasne ozljede od kojih je sestra odmah umrla. Tijelo je sakrila u zamrzivač.
Devetnaest godina kasnije, 16. veljače 2019., u 12.06 sati policija je primila dojavu da su Smiljanina kći Katarina Dominić-Srnec i njezin izvanbračni partner David Balent u kući u kojoj su živjeli zajedno sa Smiljanom, njezinim suprugom Ivanom Srnecom i dvije malodobne kćeri, a povremeno i s Katarinom Dominić, Smiljaninom i Jasmininom majkom koja radi u inozemstvu, u zamrzivaču pronašli leš nepoznate osobe. Končareva škrinja nalazila se u hodniku ispod stuba. Otvorena je jer su je htjeli zamijeniti za novu. Godinama je stajala u kutu i gutala struju. Otvaranjem poklopca uočene su vrećice sa smrznutim graškom, jagodama s rokom trajanja 1. lipnja 2000. i 9. lipnja 2000. godine, mrkvom, ribama, kao i vrećice s drugim povrćem i voćem. Dio tog povrća i voća nalazio se u metalnoj košari, a kad je ona pomaknuta, pokazali su se dijelovi ljudskog tijela, noge s koljenima na vrhu, preko kojih su bile položene crne plastične vrećice za smeće. Na samom tijelu nalazile su se razne prozirne vrećice ispunjene povrćem i voćem. Tijelo je bilo presavijeno tako da se glava nije vidjela.
Zamrzivač je zajedno s tijelom prevezen na Odjel patologije Županijske bolnice u Čakovcu radi odmrzavanja i obdukcije. U zapisniku o očevidu navodi se da je u škrinji pronađena tkanina bijele boje nalik na stolnjak, i da je tijelo bilo golo. Svaka potkoljenica bila je umotana u najlonsku vreću crne boje i omotana crnom najlonskom čarapom. Glava je također bila zamotana u crnu najlonsku vreću, a vrat omotan najlonskom čarapom bež boje na kojoj su uočene crveno-smeđe mrlje nalik na krv. Ispod crne vreće kojom je bila omotana glava nalazi se navlaka za poplun s cvjetnim uzorkom, kojom je omotan i gornji dio tijela. I na njoj su bile vidljive mrlje nalik na krv. Na navlaci za poplun pronađen je komadić s vrha prsta gumene rukavice za kućanstvo. Kad je skinuta navlaka za poplun, vidjelo se da je glava još jednom bila omotana u crnu najlonsku vreću vezanu crnom najlonskom čarapom. Nakon odmrzavanja tijela, pomoću otiska desnog kažiprsta utvrđeno je nedvosmisleno da se radi o Jasmini rođenoj 5. rujna 1977. godine, čiji je nestanak njezina majka prijavila 16. kolovoza 2005. godine.
Smiljana je uhićena i ubrzo optužena. U zamrzivaču su pronađeni otisci njezinih prstiju, no ona tvrdi da nije ubila sestru koju je voljela. Tijekom suđenja isplivavale su brojne nelogičnosti. Jedna od njih je čak pet godina od Jasminina nestanka do prijave policiji. Majka Katarina tek je 2005. otišla i službeno prijavila nestanak, i to nakon što je u Jasmininoj sobi pronašla njezine osobne dokumente čije je trajanje isteklo još u srpnju 2003. godine. Roditelji su govorili da nestanak nisu prije prijavljivali jer im je Smiljana govorila da je u kontaktu sa sestrom. Smiljana je, prema iskazima svjedoka, obavještavala roditelje o tome da Jasmina planira ići raditi na brod, kako ima dečka Francuza, da ide u Pariz...
Policija je povremeno dolazila pitati ima li kakvih novosti. Smiljana je čak trebala biti podvrgnuta poligrafu, no zbog lijekova koje je uzimala i stanja u kojem se nalazila, to nije učinjeno. Majka Katarina se nakon dolaska s rada u inozemstvu znala raspitivati kod policije ima li kakvih novih saznanja. Jedan je policajac Smiljani dao broj svog mobitela i zamolio je da ga nazove ako nešto dozna. Nije ga nazvala sve do 16. veljače 2019., dana pronalaska leša. Kako on tog dana nije radio, poziv je primila kolegica kojoj je Smiljana rekla neka kolegi prenese poruku da je hitno nazove. Preko telefona djelovala je uznemireno. Policajac je nakon dolaska na posao nazvao Smiljanu, no javio mu se njezin suprug koji je rekao da je u kući policija jer je pronađen leš u zamrzivaču. Tijekom suđenja doznalo se da je Smiljana bila osuđena uvjetno na godinu dana jer je lažno policiji prijavila da su je napala i opljačkala trojica muškaraca, da je odlazila u kladionice, kao i to da je roditeljima prešutjela da su je izbacili iz srednje škole. Uredno je svako jutro odlazila u Čakovec, sa školskom torbom. Njezina majka i suprug iskoristili su pravo da ne svjedoče. Kći Katarina branila je majku govoreći da je ona predlagala da se zamrzivač zamijeni novim.
Nije bila smanjeno ubrojiva
Psihijatrijskim vještačenjem stručnjaka iz Klinike za psihijatriju Vrapče utvrđen joj je niži prag tolerancije, frustracija, latentna agresivnost, narcisoidnost, mogućnost pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, manipulativnost, nedostatak odgovornosti, povišena afektivnost, nepovjerljivost... U različitim situacijama, tvrdi psihijatar, ispoljava ponašanje u kojem nastoji za sebe ishoditi najbolju poziciju, ne libeći se pri tome optužiti druge, pa čak i do razine da počini kazneno djelo. Vještak je zaključio kako nisu nađeni elementi koji bi govorili da je u vrijeme ubojstva bila smanjeno ubrojiva. Njezin odvjetnik je, uz ukazivanje na odnose u obitelji, upozorio i na dvije, po njemu, bitne nepoznanice koje upućuju na velik stupanj sumnje u vjerodostojnost cijelog postupka. Prva je trag muške osobe na najlonskim čarapama, koji nije identificiran, a druga je sijeda vlas koja se vidi na desnom Jasmininu kažiprstu, a iz nekog razloga nije bila vještačena. Nije, smatra Golubić, utvrđen ni motiv ubojstva.
– Pogrešna je tvrdnja da je bila ljubomorna na uspješniju sestru koja je studirala u Zagrebu, kad iz dokaza proizlazi da su obje imale završenu srednju školu, nesretne ljubavi i veze s muškarcima koji su ih ostavili, da su obje radile u kafiću u Palovcu – istaknuo je u završnoj riječi. Nije istina, tvrdi, da je Smiljana od oca koji je umro 2013. i majke toliko godina skrivala sadržaj zamrzivača.
– Državno odvjetništvo je pogriješilo jer ni na koji način nije istraživalo mogućnost da je bilo tko drugi počinitelj kaznenog djela. Dokazi protiv mogućih drugih počinitelja nisu prikupljani – rekao je Golubić.
samo 15 godina za brutalno ubojstvo.stidite se i sudci i odvjetnici