Nikad u povijesti nije postojao neki znanstvenik koji je zaokupio maštu ljudi onako kako je to učinio Albert Einstein. Ta je rečenica možda i najbolji mogući uvod u knjigu o životu velikog genija, pri čijem nam spomenu odmah pred očima zatitra slika starca s raščupanom bijelom kosom i brkovima.
Mnogi znaju da je Albert Einstein bio genij i fizičar koji je otkrio opću teoriju relativnosti i tvorac najpoznatije jednadžbe na svijetu. Ono što, možda, ne znaju jest da je bio državljanin triju različitih država, da je svojim radom predvidio crne rupe i objasnio veliki prasak, da je volio svirati violinu i odbijao nositi čarape. Ova knjiga dočarava nam njegov život, rad i slavu, s nizom zanimljivih činjenica i brojeva pretvorenih u infografike kako bi se dobila potpunija predodžba o znanstveniku za kojega zna cijeli svijet.
Uz crtice iz Einsteinove djetinjstva, knjiga donosi i kratki prikaz svijeta 1879., odnosno godine kada će na taj isti svijet doći dječak Albert i u njemu ostaviti neopisiv trag, pa i promijeniti ga. Primjerice, Thomas Alva Edison javno tada prikazuje svoju prvu učinkovitu žarulju. U danskom Kopenhagenu premijerno je izvedena "Kuća lutaka", drama Henrika Ibsena, dok se u Njemačkoj, na Berlinskom trgovačkom sajmu vozi prvi električni putnički vlak. Obiteljski mu je život bio sretan, no u školi baš i nije bilo tako. Već od četvrte godine roditelji su ga puštali da ide sam do škole, što je nama danas nezamislivo. Njegovo inzistiranje da stvari radi na svoj način često je uzrokovalo loš odnos s nastavnicima, što je rezultiralo glasovitom učiteljevom rečenicom da "nikad ništa neće postići".
Radi lakšeg razumijevanja Einsteinova života, knjigu prate zanimljive ilustracije i infografike, primjerice obiteljskog stabla, vremenske crte ili karte svijeta koja prati njegov rast i razvoj, ali i usporedbe veličine mozga ljudi i životinja. Razvojem karijere većina akademika putuje s jednog mjesta na drugo, ali početkom 20. stoljeća bila je rijetkost da tinejdžer poput Einsteina bude građanin svijeta. Einstein je iz židovske obitelji, iako njegovi nisu bili religiozni, pa ga je i uspon Hitlera tjerao na selidbe. Osim u rodnoj Njemačkoj, živio je i radio u Italiji, Švicarskoj, Čehoslovačkoj, odnosno u Pragu, SAD-u, Belgiji, Engleskoj...
Knjiga govori i o Einsteinovu prijateljstvu s njemačkim fizičarom Maxom Bornom s kojim se dopisivao i razmjenjivao znanstvena stajališta. Izmijenili su 114 pisama. "Nepodnošljiva mi je ideja da elektron izložen zračenju slobodnom voljom bira ne samo trenutak kad će skočiti nego i smjer. U tom slučaju radije bih bio postolar ili čak zaposlenik u kockarnici, nego fizičar", priznaje Einstein Bornu u pismu iz 1924. "U Njemačkoj sam promaknut u 'zlo čudovište' i sav mi je novac oduzet. Ali tješim se mišlju da će to posljednje ionako uskoro nestati", piše Einstein Bornu 1933.
Einstein se dvaput ženio, a zanimljivo je kako je prva supruga Mileva pristala 1919. na razvod pod uvjetom da dobije novac od Nobelove nagrade, ako je on ikad dobije. Kada mu je 1948. dijagnosticirana aneurizma trbušne aorte, Einstein je odlučio da se ne podvrgava operaciji pa je preminuo kad je pukla. Što će se dogoditi s njegovim mozgom nakon smrti, ni genij poput Einsteina vjerojatno nije mogao predvidjeti. Na njegov zahtjev pepeo mu je prosut, ali posve sigurno protivno njegovoj želji i bez dopuštenja obitelji, njegove oči i mozak zadržao je bolnički patolog Thomas Stoltz Harvey. Oči su dane Einsteinovu optometristu Henryju Abramsu i bile su pohranjene u bankovnom sefu u New Yorku. Mozak, izrezan na više od 240 dijelova, pohranjen je nakon pregleda i bačen tek 1997. Einsteinov mozak i tada je, kao i danas intrigirao javnost, no nema dokaza da se njegov mozak znatno razlikovao od tipičnog ljudskog mozga.
Inače, Einstein je tražio da mu se pepeo razbaca na nepoznatom mjestu kako mu grob ne bi postao mjesto hodočašća. Ako nečiji život i osobnost mogu zaintrigirati mlade za znanost, onda je to Einsteinov. Osim toga, poznavanje njegova lika i djela zaista je stvar opće kulture. Bez obzira na to koliko nas fizika zanima ili ne zanima, i koliko je razumijemo ili ne razumijemo. A knjige poput ove svakako će nam pomoći da upoznamo velikog genija.
Mene je nastavnik matematike zvao "Tabula Rasa". Ja umirao od dosade. Zavrsio sam doktorat u informatici.