U Hrvatskoj je lani otkriveno i oduzeto 1488 krivotvorenih novčanica eura, objavila je prošlog tjedna Hrvatska narodna banka, što „nije izazvalo veću financijsku štetu“. Zabrinjavajuće je možda samo to da je lani u Hrvatskoj otkriveno gotovo dvaput više krivotvorenih eura nego preklani.
U cijelom svijetu bilo je obrnuto: 2018. iz prometa je povučeno oko 20 posto krivotvorenih eurskih novčanica manje nego 2017. I opet se kaže da je to beznačajno u odnosu na 22 milijarde autentičnih eurskih banknota u optjecaju ukupno vrijednih 1,2 bilijuna eura. No broj falsifikata ipak je fascinantan.
Od druge polovice 2015. do kraja 2018. otkriveno je i oduzeto dva milijuna i 386 tisuća komada eurskih krivotvorina! Netko je sve te novčanice morao odštampati i distribuirati, što nam govori da unatoč svim mjerama zaštite i kontrole postoji živa i zdrava industrija lažnih eura dovoljno „kvalitetnih“ da prodru u cirkulaciju.
I to je jedan od glavnih razloga (uz suzbijanje terorizma, širenje porezne baze, smanjivanja opasnosti od pljački itd.) da se monetarne vlasti zalažu za što manju uporabu novčanica, a što veće korištenje bezgotovinskih načina plaćanja. Ali, pokazalo se, to ne ide lako.
Udjel gotova novca u optjecaju u odnosu na bruto domaći proizvod (BDP) u gotovo svim je zemljama svijeta u porastu. „Elektronički sustavi plaćanja trebali su označiti kraj (papirnatog) novca, ali u stvarnosti se događa obrnuto“, napisao je 2017. Daniel Gros iz think-tanka CEPS-a.
„Korištenje gotovine, osobito banknota, u većini se razvijenih gospodarstava povećalo. I to nije lako objasniti.“ A nastojanja nekih država da njegovim jednostavnim povlačenjem smanje količinu papirnatog novca u optjecaju proizvela su pravu gospodarsku katastrofu.
Iznenadan, privremen i gotovo potpun izostanak najkrupnijih novčanica prouzročio je u Indiji pad kvartalne stope rasta zaposlenosti, proizvodnje i bankovnih kredita od dva postotna poena, objavio je u ponedjeljak američki Nacionalni institut za ekonomska istraživanja (NBER).
Naime, želeći suzbiti korupciju i krivotvorenje, indijska vlada je 8. studenoga 2016. objavila da svi građani moraju položiti na svoje bankovne račune sve postojeće novčanice od 500 i 1000 rupija, a moći će opet podići novac u novim novčanicama od 500 i 2000 rupija.
Ali nove su banknote distribuirane sporo i geografski neravnomjerno, tako da je vrijednost novih novčanica u nekim regijama nakon te operacije činila samo 13 posto vrijednosti starih.
To je, dakako, natjeralo stanovnike da se više koriste elektroničkim plaćanjem, pa čak i kupovinama „na veresiju“, ali je demonetizacija ipak reducirala gospodarske aktivnosti u Indiji u studenome i prosincu 2016. za najmanje tri posto.
U samo dva mjeseca vjerojatno nije bilo moguće ustanoviti jesu li se u Indiji smanjile korupcija i krivotvorenje, ali najvjerojatnije nisu. To nam pokazuje iskustvo Japana.
Kako je uočio i Daniel Gros, u toj je zemlji udjel gotovine u BDP-u najveći, dok je sive ekonomije i organiziranog kriminala daleko najmanje.
Plaće u Zagrebu
Ja pak mislim da to nije lako objasniti. Diljem svijeta ljudi misle da je nemati fizički nešto zaista super. Pa tako ni novac. Kad vam uzmu novac iz džepa u autobusu ili tramvaju, postoji, makar mala, mogućnost za pronalazak džepara. Kad vam počiste novac u elektronskom obliku, to je već puno teže. Pa blockchain tehnologija je omogućila stvaranje digitalnih valuta bez definirane vrijednosti ali zato neslućenih mogućnosti transfera. A evo sljedećeg scenarija - a svi smo prošli kroz to prije nepunih 30 godina. Zarati. Nema struje. Ne možete plaćati on-line. Ili barem na staromodni način želite uštedjeti a da vas banke ne deru, država nema uvida što i koliko imate (na što svakako imate pravo). A ne zaboravimo ni veseljake koje žele "zakititi" tamburaše… Tokenom možda?