Pacijentima u hrvatskim bolnicama ugrađuju se najjeftiniji kukovi neprovjerene kvalitete kojih nema u međunarodnim registrima, a pacijenti nemaju pravo sami nadoplatiti razliku za bolji implantat.
Upozorenje je to Hrvatskog ortopedskog društva odakle ističu kako bi se ovaj problem trebao riješiti najavljenim izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
Podsjetimo, inicijativa za zakonske izmjene pokrenuta je nakon javnog istupa pacijentice Lovorke Hančić, teško oboljele majke petero djece koja se bori za pravo na originalni lijek umjesto propisanog generičkog od kojeg ima teške nuspojave.
– Zdravstvena zaštita treba biti svima jednako dostupna i za sve segmente zdravstvene zaštite, a ne samo onima u kojima sudjeluje farmaceutika. Ako će se pacijentima omogućiti doplata skupljeg lijeka, hoće li ista procedura biti moguća i za medicinske proizvode među koje pripadaju i ortopedski implantati, umjetni zglobovi? – pita dr. Robert Kolundžić, predsjednik Hrvatskog ortopedskog društva Hrvatskog liječničkog zbora.
Ovaj ugledni ortoped izuzev za prava pacijenata bori se i za svoje kolege koji moraju, kako kaže, ugrađivati neprovjerene implantate koji su najjeftiniji, a s druge strane imaju kompletnu odgovornost za zdravlje bolesnika kojima ugrađuju neprovjerene implantate.
– HZZO će morati napraviti osnovne standarde za sve djelatnosti na koje će se nadograditi nadstandardi, a koje će pacijenti ili neka zdravstvena kuća u kojoj se osigurao platiti. Prava reforma zdravstva ide samo u smjeru financiranja. Kada se riješi financiranje, nametnut će se sama po sebi ispravna organizacija zdravstvenog sustava u kojoj će se provoditi kvalitetna zdravstvena zaštita s jasnim stručnim smjernicama i standardiziranim operativnim postupcima. Ako se sve navedeno izgradi, omogućit će se kontrola sustava pa tako i najučinkovitija zdravstvena zaštita za čime žudimo, a što je već odavno etablirano u svim socijalnim zapadnim društvima – zaključio je dr. Kolundžić.
To je neki SDPovac, navodno iz Rijeke kupio stroj za brizganje plastike iz recikliranih pivskih sanduka i sad od jutra do mraka "lijeva" kukove koje mu financira država kroz akciju "kuk za puk". Bilo je u početku nekih "porođajnih muka" jer su pristigli alati imali samo desnu zglobnu čašicu pa pacijentima više nisu pasale dotadašnje cipele ali je problem riješen dodjelom novog para s dvije desne cipele. Obzirom da cipele koštaju za taj je iznos cijena plastičnog kuka morala bit smanjena, tj. njegova kvaliteta sada dozvoljava toleranciju dihtanja od 1 cm čime se postiže da se kuk nakon smrti pacijenta može napasati drugom pacijentu kojemu su se ovi vrijedni implantati već razderali zbog uporabe kroz nekoliko generacija korisnika hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.