Uhvatio poruke i spasio dijete od samoubojstva

Depresivnu zbog lošeg uspjeha u školi, četrnaestogodišnjakinju su obuzele najcrnje misli. Samo smrt činila joj se prihvatljivom jer suočavanje s razočaranim roditeljima, uspješnijim prijateljima i samotnim besmislom ne bi izdržala.

Zgranuti roditelji
Na internetu je naišla na osobu koja je nudila detaljne informacije o samoubojstvu. Upućivala ju je na koji način to izvesti, kako što djeluje, koliko traje... Internetski poslužitelj registrirao je zastrašujući razgovor i dojavio policiji. Utvrđeno je s koje adrese stižu savjeti o samoubojstvu i policija je poremećenom banula na vrata. Roditelji maloljetnice bili su zgranuti, ali i zadovoljni jer pravodobnom intervencijom njihovo je dijete spašeno.

– Važna je suradnja s institucijama. Ako ne prijavite, policija propušta mogućnost da uđe u obitelj i spriječi daljnje nesreće. Važniji je život nego vaš povjerljivi kontakt s osobom – kazala je mr. sc. Renata Odeljan, voditeljica Odsjeka maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji MUP-a, priholozima, psihijatrima i drugim stručnjacima na okruglom stolu “Suicidalni pozivi na dječjim savjetodavnim linijama – iskustva i dileme”, koji je organizirao Hrabri telefon.

Psihijatar dr. Aran Tomac iz Centra za krizna stanja KBC-a Zagreb govorio je o specifičnostima poziva suicidalnih osoba putem telefona, pa je naveo da tu nema neverbalne komunikacije i da je primatelj bespomoćan u slučaju prekida veze, ali da nema birokratskih barijera i jamči anonimnost. – Važno je ne procjenjivati prema vlastitim mjerilima. Ona se mogu toliko razlikovati od stavova onoga tko zove da će izgubiti vjeru u sustav – upozorava dr. Tomac.

Puhati na hladno
Prof. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano iz Psihološkog centra Tesa smatra važnim i formiranje grupa podrška preživjelima nakon pokušaja samoubojstva. – Intervenira policija, Hitna, osoba se hospitalizira ili joj se preporučuju daljnje kontrole, ali nitko ne vodi računa što dalje, a tu trebamo puhati na hladno. Mlade ljude koji su pokušali samoubojstvo treba pratiti barem godinu dana, dok se ne vidi da je njihovo osnaživanje smanjilo rizik – rekla je dr. Lugomer-Armano.

Gošća iz Srbije, sociologinja sa SOS Dečje linije Beograd Jasminka Marković istaknula je da je za razgovor s djetetom u krizi, osim stručnosti, važna i ljudska autentičnost i osobnost bliska dječjoj. Iznijela je primjer djevojke koja je u slušalicu bolno vrisnula. Dugo su potom šutjele, a onda ju je sociologinja poslušala i pričala o – svačemu.