Umirovljeni viceadmiral Kardum: Hrvatska ne mora članicama EU dopustiti da oru naše morsko dno

Bivši zapovjednik HRM-a viceadmiral Zdravko Kardum pozdravlja proglašenje vanjskog morskog pojasa na Jadranu jer doprinosi nacionalnoj sigurnosti. Taj dio koji se ukupno može prostirati 24 milje u isključivi gospodarski pojas (IGP) Hrvatskoj omogućava sprečavanje i kažnjavanje kršenja carinskih, fiskalnih, useljeničkih ili zdravstvenih zakona i drugih propisa na našem području.

Koje promjene u sigurnosnom i vojnom aspektu donosi proglašenje isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu i o kolikom se “uvećanju” državnog teritorija radi?

Što se tiče sigurnosnog aspekta, promjene su zanemarive. Sve ostaje isto osim što u Jadranskom moru između naše i talijanske obale više ne smiju ribariti brodovi iz država izvan EU. Što se tiče vojnog, preciznije mornaričkog aspekta, promjene su male. Svakako bismo uz prava trebali preuzeti i obveze. Moramo biti sposobni zaštititi svoje interese da nam se ne dogodi da nam netko ruje po morskom dnu i morskom podzemlju. Također moramo imati sredstva za zaštitu okoliša i borbu s onečišćenjima, traganje i spašavanje na moru, ali sve ovo smo trebali imati i do sada. Proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa (IGP) ne uvećava se državni teritorij. Ovim aktom RH samo proglašava puni opseg prava u IGP-u sukladno Konvenciji UN-a o pravu mora (UNCLOS), a već je prije pri ulasku u EU pravo reguliranja ribarenja u tadašnjem ZERP-u, a sada IGP-u, predala u nadležnost EU. Treba pojasniti kako obalna država u IGP-u nema suverenitet, već ima suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onih morskog dna i njegova podzemlja, te glede drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja pojasa, kao što je proizvodnja energije korištenjem vode, struja i vjetrova, tejurisdikcijska prava: podizanja i uporabe umjetnih otoka; znanstvenog istraživanja mora; zaštite i očuvanja morskog okoliša te druga prava i dužnosti predviđena u Konvenciji.

Najviše se govori o ekonomskom aspektu i ribarstvu, no još ne i kako Hrvatska može nadzirati taj svoj novi teritorij. Što je sve HRM-u, Obalnoj straži i svim ostalim granama i službama potrebno da bi mogli osiguratinadzor na cijelom području našeg Jadrana?

Sredstava nikad dosta. Za ovo sad i ono što slijedi glavna snaga bi trebala biti Obalna straža. Tradicionalni i još uvijek glavni alati su brodovi. To svakako nisu samo ophodni brodovi klase „Mirna“ ili „Omiš“. Potrebni su i višenamjenski brodovi slični sadašnjem „Faustu Vrančiću“ i manje brze brodice. Naravno, potrebni su izviđački zrakoplovi te helikopteri za izviđanje, traganje i spašavanje. Sigurno ne vojni helikopteri, nego oni puno jeftiniji u nabavi i eksploataciji. Tu su neizbježne i perspektivne bespilotne letjelice različitih veličina, dosega i izvedbi te obalni sustavi motrenja i obavješćivanja. Koliko čega treba, ne bih licitirao, ali držim da bi brodovi Obalne straže trebali imati stalni raspored u Umagu i Puli, na Malom Lošinju, Dugom otoku, Žiriju, Visu, Lastovu, Mljetu i u Moluntu. Odatle bi zadovoljili temeljno načelo: „biti kada treba, tamo gdje treba s potrebnim sredstvima i znanjima“. Naš suverenitet i dalje ostaje do vanjske granice teritorijalnog mora, a iza toga do vanjske granice IGP-a i epikontinentalnog pojasa su suverena prava i jurisdikcija.

Tko će, uostalom, i kako provoditi zakon u našem dijelu europskog mora u Jadranu i je li točno mišljenje mnogih da će sada Bruxelles u potpunosti određivati pravila u tim vodama, a ne Hrvatska?

Treba sve napraviti kako bi zastava RH provodila međunarodnu, europsku i hrvatsku regulativu u našem dijelu „europskog mora“. Člankom 68. Konvencije vrste od dna su izuzete iz regulative u okviru IGP-a. Taj dio uređen je u okviru epikontinentalnog pojasa i vrste od dna su suvereno pravo obalne države koje proizlazi iz prava u epikontinentalnom pojasu. Hrvatska nema obvezu nikome dati pravo da ore naše morsko dno i morsko podzemlje. Bruxelles će određivati ono na što smo mu dali pravo i vjerojatno ono što mu dopustimo.

Mnogi su ostali iznenađeni kada je objavljeno da su možda više ribe u Jadranu eksploatirali Albanci i veliki ribarski brodovi nekih azijskih država nego Hrvati?

Dok smo mi svoje ribarske brodove uništavali, Albanija je obnovila i povećala svoju ribarsku flotu, a prema nekim informacijama u Jadransko more znali su se zaletjeti i neki azijski ribarski brodovi/tvornice, primjerice oni iz Vijetnama.

Nije bilo negativnih reakcija Slovenije na hrvatsko-talijanski dogovor, hoće li i trebaju li oni dobiti neke pogodnosti iz ovog dogovora?

Ovim rješenjem Slovenija je dobila sve što je mogla dobiti. To je u konačnici „europsko more“, a u njemu imaju prava sve članice EU. Čak i da nije članica EU, imala bi pravo ribarenja temeljem stečenih prava svojih ribara. Drago mi je da su prihvatili da nikako ne mogu ostvariti pravo na epikontinentalni pojas.