Umirovljeni bojnik Zdenko Šanić pokazao je svoju hrabrost kad je otišao u Domovinski rat, a veliko srce kad je izbjeglicama iz Ukrajine ustupio svoju kuću u Vinjanima i sam se prebacio u svoju rodnu kuću gdje su pak minimalni uvjeti za život.
- Preko SOS Ukrajina ostavio sam svoje podatke i izrazio spremnost prihvatiti one kojima je rat, baš kao i nama '90-ih, uništio živote. Moja nećakinja iz Njemačke ostavila je podatke i nedugo nakon toga javile su se ove dvije obitelji koje su željele doći u Vinjane, u Rebića stranu - kazao je Zdenko za 24 sata.
Put mlade obitelji s troje djece do Vinjana nije bio nimalo lagan.
- Došli smo iz Kijeva, bilo je užasno. Mislili smo da ipak neće doći do rata, ali onda su nas jedno jutro probudile granate. Živimo u zgradi na 19. katu. Svega petstotinjak metara od nas počele su padati granate. Cijeli dan bile su detonacije, sljedeću noć isto. Djeca su plakala, bila su uplašena i kad se malo smirilo, odlučili smo napustiti Kijev. Brzo smo spremili najosnovnije stvari i krenuli. Imali smo sreću jer za izići iz Kijeva treba proći veliki most. Svega pola sata nakon našeg prelaska most je srušen. Do Lavova smo putovali 13 sati, a u normalnim uvjetima za to treba četiri - pet sati - napominje Igor Karnauhov.
Shvatili su da neće ni tamo biti mira te su odmah nastavili prema Mađarskoj.
- Supruga, naše troje male djece i ja s njenom sestrom i njenim djetetom čekali smo 12 sati na prijelaz granice. Potom smo dva dana bili smješteni u neki dječji vrtić, kao i sve ostale izbjeglice. Nastavili smo prema Budimpešti, gdje smo preko interneta pronašli stranice na koje smo se mogli prijaviti ako želimo u Hrvatsku - navodi Karnauhov i ističe kako su u Ukrajini ostali roditelji njegove supruge, kao i brojni prijatelji.
- Hvala Hrvatskoj, hvala Zdenku, koji nam je otvorio vrata svoga doma - kaže Olga i dodaje: Putin ubija civile, ubija našu djecu. On je monstrum. Svaki dan ginu naši mladi, djeca u skloništima nemaju vode i hrane. Bolesni i ranjeni umiru. Putin mora odgovarati za zločine koje radi u Ukrajini.
S mladom obitelji u Hrvatsku je doputovala i Olgina sestra s djetetom.
Lijepa priča... Inače meni je izuzetno interesantno koliko je ovaj izbjeglički val različit od onog koji je bio proteklih godina. Ljudi uredno čekaju na granici, prijavljuju se, velika većina su žene i djeca.... Sjetite se izbjeglica iz "Sirije". Prvo se ta Sirija proteže od Kosova do Indije s time da obuhvaća i pola Afrike, a onda su to sve uglavnom bili mladi muškarci, svi rođeni 1.1. bez dokumenata u šumi... I onda vidite kako se se ponašale tzv. udruge civilnog društva koje se radi tih i takvih napadale vladu i policiju. A sada ih nema nigdje kada treba stvarno pomoći... Nije im interesantno, ne mogu skupljati političke poene kroz medije, a trebali bi i nešto stvarno raditi...