I dok smo se do prije nekoliko godina hvatali za glavu zbog problema prevelikog broja nezaposlenih, danas je Hrvatska u paničnom grču jer radne snage – nema! Postalo je to posljednjih mjeseci jasno i na sajmovima na kojima poslodavci traže radnike; što u prerađivačkoj industriji, što u turizmu posebno kada su u pitanju sezonci. Trgovački lanci i ugostitelji javno pozivaju, osim učenika i studenata na koje svake godine računaju da im nose turističku sezonu, i umirovljenike da iskoriste mogućnost i rade na pola radnog vremena.
Kada smo već veliki broj radno sposobnih ljudi, čak i cijele obitelji iselili iz Hrvatske, pa se ovih dana može pročitati da je u 2017. samo u Njemačkoj rođeno 60 posto više djece useljenika iz Hrvatske nego godinu prije, regrutacija radne snage u Hrvatskoj vrijedi za sve. Stoga ne čudi da broj učenika koji žele raditi, ali i umirovljenika raste iz godine u godinu. Prema podacima Učeničkog servisa Karlovačke županije, broj učenika koji ljetne ili zimske praznike provodi radeći, stalno raste. Tako su 2016. u servis bila učlanjena 233 učenika kojima su izdana 532 ugovora, godinu nakon 323 učenika odradila su poslove s 855 ugovora, da bi lani Učenički servis izdao čak 1035 ugovora za 381 učenika diljem županije.
– Broj ugovora znatno je veći od broja učenika zato što jedan učenik tijekom godine zatraži više ugovora, jer radi za više poslodavaca na praznicima. Učenički servis nema bazu poslodavaca, učenici diljem županije, uglavnom iz svih srednjih škola, sami pronalaze posao i dolaze k nama po ugovore.
VIDEO Pogledajte kolike su plaće u Zagrebu
Oni koji se školuju za hotelijere, trgovce, konobare, kuhare ili oni iz nekih drugih zanata, često nakon prakse ostaju raditi kod poslodavaca i tijekom ljeta. Puno njih odlazi na Jadran. No, dio njih ljeti radi i nešto sasvim drukčije od onoga za što se školuju, a gimnazijalce možete sresti po gradu u kafićima, jer najčešće rade kao konobari ili konobarice – kaže nam Snježana Štranjgar, ravnateljica karlovačke Gimnazije u kojoj djeluje i Učenički servis. Nedostatak radne snage na tržištu rada, a posebno u ugostiteljskoj branši, smatra S. Štranjgar, tek je jedan od razloga porasta broja učenika koji ljetne praznike zamjenjuju radom.
– Kao i puno toga, mislim da je dio rješenja u obiteljskom okruženju u kojem se rad djece počinje više cijeniti i vrednovati. Obitelji time potiču djecu i da drukčije vrednuju novac i raspolaganje novcem. Više ne prevladava stav da je na djetetu samo da uči, nego ih se motivira da dio slobodnog vremena iskoriste i za rad da bi sami zaradili. Učenički servis postoji od 2011., ali tek u zadnjih nekoliko godina uočavamo veći porast broja učenika koji rade. Mogu zaraditi od 20 do 30 kuna po satu, neki možda i više, a koliko nam djeca kažu, poslodavci su vrlo korektni – dodaje S. Štranjgar. Kristijan Panić, maturant karlovačke Gimnazije, jedan je od onih koji radi već godinama; počeo je u ljeto 2015., a poslove pronalazi preko prijatelja svojih roditelja.
Učim raspolagati novcem
– To sam prvo ljeto našao posao za tvrtku iz Zagreba, učlanio se u Učenički servis i od tada radim za njih svake godine na svim praznicima. S ekipom sam držao promotivne plakate za brži internet uz cestu. Svidjelo mi se, to je posao od osam dana, pa sam stizao raditi i druge stvari. Ma, radio bih ja stalno, ali ne mogu dobiti ugovor. Inače sam dobar učenik i sve stižem; pripreme za maturu i učenje, tako da bih mogao raditi i više. I sada sam našao posao preko vikenda, ali ne mogu dobiti ugovor jer učenik za vrijeme školske godine ne može raditi. Po meni to nije u redu, jer ako se učenik može organizirati i stizati sve obveze u školi, zašto onda ne bi radio. Tu smo mi u Hrvatskoj ograničeni, jer imam prijateljicu u Njemačkoj koja tamo i tijekom trajanja školske godine može raditi. Limitiran joj je broj sati i zarada do 500 eura mjesečno – kaže nam Kristijan Lanjskog je travnja položio norme za spasioca pa je ljeto, sve do maturalca, proveo i radeći kao spasilac na gradskom kupalištu u Karlovcu.
VIDEO Evo kolike su plaće u Njemačkoj
– U tom se poslu može zaraditi sto kuna dnevno, a moja je najveća mjesečna zarada bila 2800 kuna. S više radnih sati može se zaraditi do pet-šest tisuća kuna. Meni je moja zarada bila u redu, a dio novca štedim u eurima, da imam za kasnije. Od roditelja dobivam džeparac na početku mjeseca, pa sam tu već naučio raspolagati novcem, a ovo iskustvo još me dodatno naučilo vrednovati rad i zaradu. Istina, dio potrošim na kave, izlaske, benzin, jer sada i vozim, ali većinu štedim – dodaje Kristijan. Kaže da poslova ima više nego radnika, s obzirom na to da većina njegovih vršnjaka ljeti radije odmara uz objašnjenje: “Zašto bih radio kada sav novac dobivam od roditelja”.
– Najviše mojih poznanika su konobari, dio na benzinskim postajama na autocestama gdje se po satu može zaraditi i do 60 kuna, ali već se sada mora prijaviti. No, mislim da konobari više od 50 posto onih koji rade preko Učeničkog servisa; i iz Ekonomske škole, Gimnazije, Šumarske. Tu je i daleko najveća potražnja. To ja ne bih mogao raditi, radije sam ispred šanka – kaže gimnazijalac koji želi studirati na Naftnom fakultetu u Zagrebu i ostati raditi u Hrvatskoj. Kaže, dosadašnje iskustvo s poslodavcima mu je dobro; odnos je odličan, novac se uplaćuje na vrijeme. Smatra da ta želja za radom dolazi iz obitelji, iz stava koji mladi tamo gledaju dok odrastaju.
– Moj je tata svašta radio kada je bio učenik. Ne znam puno mladih koji tako rade i s 18 godina. Srećom, nisam u situaciji da moram raditi, jer roditelji mi daju džeparac, platili su mi maturalno, ali ja to želim – kaže Kristijan. I Karlo Prašina, koji se školuje za hotelijersko-turističkog tehničara u karlovačkoj Ekonomsko-turističkoj školi, već je nakon prve godine počeo preko Učeničkog servisa raditi kao konobar u kafiću u središtu Karlovca.
– Radim za sve praznike, ljetne i zimske kod istog poslodavca. On je zadovoljan sa mnom, ja s njim. Već nakon prvog ljeta promijenio sam se, postao sam puno samostalniji i odgovorniji prema novcu koji sam zaradio. Ne trošim ga, rasporedim ga tijekom godine za što mi treba. Svakome bih preporučio da radi na praznicima, naravno ako može i stiže, no mislim da većina ipak bira lakši put i radije se dosađuje nego da radi – kaže Prašina. Njegove školske kolegice Ana Brkić i Natalie Muže maturantice su istog smjera u toj školi i ljeto su provele na moru, u Turističkom naselju Vilas Rubin u Rovinju.
– Radila sam na recepciji mjesec dana u kolovozu. Bila mi je to plaćena praksa. Ništa mi nije bilo teško, bila sam u Rovinju s prijateljicom iz razreda i imale smo slobodnog vremena za kupanje. Da mogu i dulje ostati raditi tijekom ljeta, svakako bih ostala jer ionako se školujem za taj posao. U tom je naselju bilo puno gostiju iz Njemačke, Nizozemske, Austrije, tako da sam učila i strani jezik – kazala nam je Natalie. Njezina kolegica Ana Brkić također je zadovoljna iskustvom, zaradom i odnosom poslodavca prema njima.
– Novac nisam odmah potrošila. Da nisam tih mjesec dana radila, vjerojatno bi mi bilo i dosadno kod kuće, a ovako sam bila na moru i zaradila radeći ono što volim i za što se školujem. Radile smo kada je sezona bila najjača, kada u naselju ima i puno gostiju iz Italije, tako da sam doživjela i tu radnu atmosferu. Uz djelatnike naselja sve se može naučiti i svladati – kaže nam Ana Brkić. Neke njihove kolegice ljeto su provele u Hostelu Karlovac u Selcu gdje su praksu odradile u ugostiteljstvu. Ovoga ljeta ponovno će u Selce i kažu, vesele se. Albert Gajšak, Karlovčanin koji je sa samo 18 godina osnovao svoju tvrtku CircuitMess, dakle odmah nakon što je maturirao u karlovačkoj Gimnaziji, u kojoj se i samozaposlio preko učeničkog servisa i tako postao učenik-direktor, u sklapanju svjetski poznatog proizvoda “uradi sam” igraće konzole, pomagali su mu i njegovi kolege iz razreda, pa i mlađi brat koji je sada gimnazijalac.
– Od velike su mi pomoći tog prvog ljeta bili moji prijatelji iz Gimnazije. Cijelo smo ljeto zajedno radili i slagali prve narudžbe. No, kako se tvrtka razvijala, pa sada imamo i novi proizvod, nisam se više mogao osloniti na učenike, s obzirom na to da oni mogu raditi samo ljeti. Sada mi se više isplati zaposliti čovjeka koji će, kada se upozna s poslom, biti s nama. Tako danas tvrtka ima sedam zaposlenih, a angažiramo i studente. No, inače podržavam rad mladih preko Učeničkog servisa, jer i sam sam tako radio preko ljeta. Svaka je zarada učeniku ili studentu dobro došla, na zarađeni novac gledaš drukčije, znaš što si sve uložio da bi nešto zaradio i više cijeniš posao, i onaj koji ti je struka, ali i bilo koji drugi – kaže Gajšak.
Ispada da je bolje ne plaćati
Karlovački Zavod za zapošljavanje već godinama na popisu najtraženijih zanimanja ima upravo konobare, kuhare, radnike na održavanju, trgovce. Iako do sada nisu imali zahtjeve poslodavaca u kojima bi se tražilo zapošljavnje umirovljenika očekuju ih ubuduće. Tvrtka SPAR Hrvatska otišla je najdalje u potrazi za umirovljenicima kao dodatnom radnom snagom.,
– Nakon odluke Vlade pokrenuli smo program u kojem našim i ostalim zainteresiranim umirovljenicima nudimo zapošljavanje temeljem ugovora o radu. Onima kojima je potrebno osiguravamo i plaćeni prijevoz te mogućnost izbora lokacije rada ovisno o mjestu stanovanja. Mogućnost zapošljavanja, osim na poziciji blagajnika - prodavača, nudimo i na radnim mjestima pekara i mesara. U nekoliko dana u SPAR Hrvatska prijavilo se oko 200 umirovljenika – kazali su nam u tvrtki SPAR Hrvatska. Ističu da imaju stalnu potrebu za djelatnicima.
– Nudimo i mogućnost studentskih poslova. Za vrijeme sezone u zapošljavamo oko 250 studenata – dodaju u tvrtki SPAR Hrvatska.
– Osim učenika i studenata i umirovljenici su sve traženiji na tržištu rada, posebno nakon što je s početkom godine država uredila zakonske okvire za zapošljavanje umirovljenika na pola radnog vremena po kojima ti umirovljenici imaju prava kao i ostali zaposlenici po Kolektivnom ugovoru, pa osim na pola plaće mogu računati i na dio ostalih pogodnosti koje radnici imaju; od božićnica, uskrsnica, regresa, mogu otići na bolovanje...
I prije su umirovljenici mogli dodatno raditi, a da ne zamrzavaju mirovine, ali putem raznih ugovora, primjerice ugovora o djelu, ali procedura je bila puno kompliciranija. Ovo je puno elegantnije i mi smo se godinama zalagali za taj model. Nije to sada da umirovljenik mora raditi, ali ako je netko još uvijek dovoljno zdrav, osjeća se dobro i može raditi, zašto to ne bi iskoristio. U svakom slučaju, umirovljenicima je svaka dodatna kuna dobrodošla, a iskustvo, znanja, vještine koje imaju, to je nemjerljivo – kazao je Silvano Hrelja, predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika.
Prema podacima koje ima, umirovljenici do poslova dolaze preko Zavoda za zapošljavanje, ali i brojnih agencija, među kojima je i sve više onih koje traže posao samo za njih. Tako je lani bilo 5138 korisnika starosne mirovine koji su radili na pola radnog vremena. Muškarci, kojih je u toj brojci čak 3189, najviše su radili u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima, njih 766. Gotovo 500 radilo ih je u trgovini na veliko i malo i bavili su se popravcima vozila i motocikala. Službeni podaci govore da su bili zaposleni i u prerađivačkoj industriji, u sustavu obrazovanja, bavili su se prijevozom i radili u skladištima, a dosta ih je radilo i u zdravstvenom sustavu te u građevini.
Umirovljenice su također bile najzaposlenije u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima, njih 415, a nešto manje radilo ih je u zdravstvu, u trgovini na veliko i malo, u sustavu obrazovanja, prerađivačkoj industriji, uslužnim djelatnostima. Ako pratimo rad umirovljenika po županijama, osim Grada Zagreba u kojem ih je najviše; čak 1733 umirovljenika lani je radilo po četiri sata u metropoli, “najzaposleniji” su umirovljenici iz Primorsko-goranske županije gdje ih je bilo 633, zatim u Splitskoj (562) pa Istarskoj županiji s 385 zaposlenih umirovljenika. Slijede Zagrebačka, Osječko-baranjska, Dubrovačko-neretvanska, Zadarska, Varaždinska pa Karlovačka županija sa 111 zaposlenih umirovljenika. Najmanje ih je radilo u Požeško-slavonskoj županiji gdje su evidentirana 33 umirovljenika. No, sve to nije odgovor na kroničan nedostatak radne snage u Hrvatskoj.
– Umirovljenici su lani činili tek 0,3 posto zaposlenika u Hrvatskoj. Ta će brojka rasti, ali ne puno. Možda dođemo do toga da će 1,5 posto onih koji rade biti umirovljenici, a to je malo. To je svega 20.000 ljudi, a Hrvatskoj kronično nedostaje daleko veći broj sposobne radne snage na svim poljima. To je golem problem zbog kojeg će i mirovinski sustav doživjeti kolaps. Mislim da nedostatak koji će biti sve veći ubuduće možemo nadomjestiti tek osmišljenom imigracijskom politikom – dodaje Hrelja. Ističe da smo u zadnjim desetljećima zanemarili kulturu rada koja, smatra Hrelja, mora postojati od školskih dana.
– Uvijek je dobro raditi i biti koristan sebi i drugima. No, ono zbog čega sam ogorčen i za što smo se zalagali, ali nismo uspjeli je odnos prema studentima – radnicima. Država je uvela cenzuse studentima koliko tijekom godine smiju zaraditi, a to nije dobro. Uz to, zalažemo se za to da se studentima na zaradu mora uplaćivati mirovinsko, ne porezi ili zdravstveno, ali mirovinsko da kako bi stjecali staž, a ne da ga počinju stjecati s 30 godina pa onda u 60-ima nemaju dovoljno staža. Time ih trajno osiromašujemo i radimo “bokce” od njih – poručuje Silvano Hrelja. Darko Kišić, poznati karlovački frizer koji je vlastiti frizerski obrt otvorio još 1979., i danas radi iako je već godinu dana u punoj starosnoj mirovini u koju je otišao s 45 godina staža.
VIDEO Maturant Luka koji je repanjem postao hit
– Radim još zbog “velike” penzije. Dobio sam mirovinu od 2660 kuna. Kada sam vidio kakva će mi mirovina biti, a još se osjećam radno sposobnim, zatvorio sam obrt i otvorio j.d.o.o. u kojem sam direktor-umirovljenik-radnik. Zadržao sam svoje radnice, plaćam sve doprinose. Radim po četiri sata dnevno i radije tako nego da cijeli dan budem doma. Imam i svoje društvo, jer gotovo 95 posto mojih mušterija stalni su “gosti”, dolaze k meni godinama. Postali smo i prijatelji, popijemo kavu, pojedemo gablec... – kaže Kišić.
– Volim svoj posao, oduvijek sam ga volio i nije mi teško. Prestat ću raditi samo ako povećaju penzije, a mislim da tu nema opasnosti – dodaje Kišić. Demograf Anđelko Akrap smatra da je dobro da se potiče umirovljenike i učenike da rade, ali to nikako neće riješiti naš glavni problem.
Sve pogreške elite
– S jedne strane ljude se tjera u mirovinu, a onda im se nudi mogućnost da se vrate na tržište rada na kojemu smo, zapravo, u vrlo kratkom vremenu iscrpili sve resurse i više nema rezerve. Mladi, radno sposobni ljudi iselili su se i ta nam se tragedija događa već godinama. Nikakvom useljeničkom politikom nije moguće nadoknaditi ono što je izgubljeno. Svi pogrešni koraci koje su političke elite radile došli su na naplatu. Usvajanjem modela centraliziranog upravljanja polovicom prošlog stoljeća uzrokovane su prve migracije kada su se tisuće ljudi iselile iz sela u gradove. Dio ljudi koji se bavio poljoprivredom odjednom u tome više nije mogao naći egzistenciju. Dio koji ni u gradovima nije našao posao odlazi u inozemstvo.
Danas zato imamo velike prostore bez ljudi i razvoja, mala su mjesta ostala prazna. Kada se govori o zapošljavanju, novim tvrtkama, govori se o Zagrebu, Splitu, a što je s manjim mjestima? Treba napraviti dugoročnu strategiju, odrediti bilancu radne snage u odnosu na razna područja Hrvatske – smatra prof. dr. sc. Anđelko Akrap s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Lošim smatra i to što Hrvatska još nema demografsku strategiju, što svaka vlast radi svoju, što nema jedinstvenog rješenja za ono što će biti u idućih 50 godina. U stopu gospodarskog rasta, smatra prof. Akrap, mora biti uklopljena i demografska politika.
– Osim političara, onih koji obnašaju vlast, ali i oporbe koja to ne nameće kao najveći problem, i narod mora “progledati”. Mora postati svjestan problema i raditi pritisak na one koji se natječu za vlast. Mora inzistirati na tome da im demografska strategija bude prioritet. Priča se o decentralizaciji, ali često se spominje i “nošenje darova u regije”. Nažalost, dugo će još trebati čekati da ljudi iz regija nose darove u Zagreb. Tek to će značiti da je Hrvatska cijela razvijena – dodaje Akrap.
Konferencija Hrelje i Grbina zbog neisplate dodatka od 27 posto svim umirovljenicima
Prvo se treba promijeniti ZOR, a onda idemo dalje. Sada ZOR kažnjava radnike i rad, a nagrađuje neradnike... A drugi problem je favoriziranje državnih i javnih službi gdje onda privatnici i zaposlenici u privatnom sektoru postaju građani drugog reda. Treći problem je potpuna neisplativost otvaranja startup poduzeća u Hrvatskoj, davanja i porezi krenu odmah, prije nego što se uspije nešto privrediti, a ako se ne uspije, postaje se blokirani građanin i socijalni problem... Ukratko, da bi uhljebi imali, da bi im rastao broj i povećavala im se prava, onda sposobni, stručni i sposobni moraju otići. To se upravo masovno dešava... Radi toga je ovakav mirovinski sustav neodrživ, a sve se ulaže u održavanja statusa quo, umjesto da se krene s reformama, da se sve postavi transparentno... Na žalost, budućnost ravna nuli...